Vječni Otac ne samo da je ljudima dao svoga Sina, Isusa Krista, da ih spasi svojom smrću, nego je dao i Duha Svetoga da uvijek prebiva u dušama i održava ih upaljenima njegovom svetom ljubavlju. Dakle, kada je Duh Sveti sišao na apostole, pojavio se u obliku ognjenih jezika. To je sveti oganj koji je zapalio svetce željom da čine velike stvari za Boga, koji im je omogućio da ljube svoje najokrutnije neprijatelje, da traže prijezir, da se odreknu svih bogatstava i časti svijeta, pa čak i da prigrle muke i smrti. Duh Sveti bdije nad čovjekom koji ne zna što bi tražio, učeći ga što treba moliti.
Misaona molitva i razmatranje posebni su oblici molitve koji, a ako su nadahnuti Duhom Svetim, uzdižu dušu na razine svetosti. Sveti Alfons Liguori kaže: čovjek će se bez misaone molitve teško spasiti, a nemoguće posvetiti.
Mišljenje je mnogih ozbiljnih teologa i svetih pisaca da nema molitve ugodnije Bogu, ni duši korisnije od one koja se čini tijekom zahvale nakon pričesti. Pričest, sve dok traje sakramentalna prilika, stalno proizvodi sve veće i veće milosti u raspoloživoj duši. Otac Balthazar Alvarez govorio je da ljudi trebaju jako cijeniti vrijeme nakon pričesti, zamišljajući da s usana samoga Isusa Krista čuju riječi koje je uputio svojim učenicima: Ali mene nemate uvijek sa sobom (Mt 26, 11). Bez misaone molitve osoba uopće ne moli, nego nabraja i odrađuje razne pobožnosti. Kako ljubav može trajati ako Bog ne da ustrajnosti? Kako će Gospodin dati ustrajnost ako to čovjek od njega ne traži? A kako će to tražiti od njega osim molitvom? Bez molitve nema komunikacije s Bogom za očuvanje krjeposti. Onaj tko zanemaruje misaonu molitvu, vrlo malo vidi potrebe svoje duše, malo zna o opasnostima svoga spasenja, o sredstvima koja treba upotrijebiti da bi se nadvladala iskušenja.
Blagotvorno je meditirati o četiri posljednje stvari: smrti, sudu, paklu i raju. Od posebne je prednosti razmatrati o smrti. Čovjek može zamisliti sebe kako izdiše na bolesničkoj postelji, s raspelom u rukama, na točki ulaska u vječnost. Onomu tko voli Isusa Krista i uvijek želi rasti u njegovoj ljubavi, nijedno razmatranje nije učinkovitije od razmatranja Muke Otkupiteljeve. Sveti Franjo Saleški brdo Kalvariju naziva »Gorom zaljubljenih«. Svi ljubitelji Isusa Krista vole boraviti na toj Gori, gdje se ne udiše zrak osim zraka Božanske ljubavi. Kada čovjek vidi Boga koji umire za njegovu ljubav i umire da bi stekao čovjekovu ljubav, nemoguće je žarko ne voljeti ga. Takve strijele ljubavi neprestano izbijaju iz rana Krista Raspetoga i probadaju čak i kamena srca. O, sretan onaj koji ikada za života ide na visine Kalvarije!
