U vrtiću koji pohađa moja kći ove je godine u rujnu ukinuta vjerska skupina, što me silno rastužilo jer više ne može pohađati taj program. Pokušali smo različitim inicijativama spriječiti to ukidanje, ali nije bilo razumijevanja ravnateljice. Možete li mi pomoći: na koji još način da pokušamo vratiti taj vrijedan program u vrtić?
Zagrepčanka
Ne znamo koji je konkretan razlog ukidanja predškolskoga vjerskoga odgoja u vrtiću koji pohađa Vaša kći jer nam to niste napisali. Zato možemo samo nagađati da u vrtiću možda nemaju više odgojiteljicu/odgojitelja koji je kompetentan i koji bi htio provoditi taj program ili je posrijedi nešto drugo – Vi pišete da nije bilo razumijevanja ravnateljice. Zato ćemo samo podsjetiti – a Vama to može poslužiti i kao argument – da djeca u predškolskim ustanovama u Hrvatskoj imaju pravo na vjerski odgoj u skladu s ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske koje je Hrvatski sabor ratificirao i koji su stupili na snagu razmjenom ratifikacijskih dokumenata u Vatikanu 9. travnja 1997. »Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture« u članku 1. – na koji se možete pozvati u razgovoru s ravnateljicom – ističe: »Republika Hrvatska, u svjetlu načela o vjerskoj slobodi, poštuje temeljno pravo roditelja na vjerski odgoj djece te se obvezuje da će, u sklopu školskoga plana i programa i u skladu s voljom roditelja ili skrbnika, jamčiti nastavu katoličkoga vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama i u predškolskim ustanovama, kao obveznoga predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta.« Nadalje, u članku 7. u dva paragrafa piše: »1. Mjerodavne vlasti na crkvenom i državnom području, prema vlastitim nadležnostima, bdiju da se vjeronauk u školi i vjerski odgoj u predškolskim i školskim ustanovama i u sadržajnom i u didaktičko-metodičkom pogledu održava kvalitetno i u skladu s propisima crkvenoga i državnoga zakonodavstva. 2. Vjeroučitelji će obdržavati crkvene zakone i odredbe u pitanjima sadržaja vjerskog odgoja i obrazovanja; što se ostaloga tiče obdržavat će odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske i poštivati stegovne odredbe odgojne ustanove u kojoj djeluju.« I Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi od 7. veljače 1997. u člancima 3. i 15. daje mogućnost provedbe različitih programa, a to znači i vjerskoga odgoja, ako se ostvare uvjeti koji se tiču predškolskoga odgoja, a 29. siječnja 1999. potpisan je i Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama. U čl. 1., stavak 6. Ugovora piše: »Vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelj odnosno skrbnik o tome dade pisanu izjavu ravnatelju predškolske ustanove«, pri čemu se trebaju ostvariti kadrovski, prostorni i financijski uvjeti. Mislimo da smo Vam dali dovoljno informacija za novi početak razgovora s ravnateljicom koja će Vam sigurno moći objasniti na koji ćete način konkretno ostvariti svoje roditeljsko pravo na vjerski odgoj svoga djeteta u vrtiću koji polazi.
Raspravljao sam nedavno sa svojim prijateljem o ispravnosti analogije. Ako Crkva dopušta ženidbu trudne mladenke (očito je da je imala spolni odnos prije braka), može li dopustiti i blagoslov istospolne zajednice? Molim komentar.
Čitatelj
U tom slučaju – kao i u mnogim drugima – analogija se ne može primijeniti, premda je Vaš primjer intrigantan, a za pastoralno djelovanje Crkve itekako izazovan. Sklapanje sakramenta ženidbe trudne mladenke – premda se sa svojim budućim suprugom nije držala moralnoga naučavanja Katoličke Crkve o predbračnoj čistoći – a kojim ona ulazi u bračnu zajednicu, ne može se usporediti s blagoslovom istospolne zajednice. »Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svoga života po svojoj naravi usmjerenu k dobru supruga te k rađanju i odgajanju potomstva«, ističe se u Katekizmu Katoličke Crkve (br. 1601) koji citira Zakonik kanonskoga prava, kan. 1055., paragraf 1. To ne znači da Crkva »nonšalantno« pristupa pitanju pastorala i ne traži nove načine uključivanja svojih vjernika koji imaju homoseksualne sklonosti, kako oni ne bi osjećali da ih se na bilo koji način isključuje iz zajedništva.
