Čak sedamdesetak slučajeva vjerski uvjetovanih napada prema katolicima u Hrvatskoj dokumentirali su u 2020. godini u udruzi »U ime obitelji« u izvješću koje su prvih dana svibnja predstavili javnosti i u kojem prikazuju na koje se sve načine Katoličku Crkvu i vjernike napadalo u prošloj godini. Riječ je o napadima na hrvatske građane zbog njihove katoličke vjeroispovijesti (medijske hajke, lažne optužbe, širenje lažnih vijesti i tvrdnji utemeljenih na predrasudama o vjernicima katolicima i svećenicima); napadima na katolički nauk i vjeru; napadima na katoličku kulturu i Crkvu kao instituciju (hajke i medijski pritisci oko održavanja misa, hajke protiv vjeronauka u školama i javnoga prakticiranja katoličke vjere, uskraćivanja objektivnih informacija o Katoličkoj Crkvi, izražavanja nesnošljivosti i mržnje prema Crkvi); provalama u crkvene objekte i krađama te oskvrnućima i devastiranju crkvenih objekata i imovine.
Izvršna direktorica udruge »U ime obitelji« koja je pripremila Izvješće o nesnošljivosti i napadima na Katoličku Crkvu i katoličke vjernike u Hrvatskoj u 2020. godini Željka Markić za »Glas Koncila« je kazala da im je jedan od snažnijih poticaja da krenu prikupljati podatke o kršenjima vjerskih sloboda u Hrvatskoj bila izjava pravobraniteljice za djecu. »Ona je rekla kako su vjerski sadržaji u školskim priredbama neprihvatljivi. Dakle, osoba koja bi iz pozicije institucije trebala štiti prava sve djece u Hrvatskoj kritizirala je izvođenje predstava s vjerskim sadržajem u okolnostima u kojima prema objavljenim podatcima 90 posto djece pohađa vjeronauk u osnovnim, a 80 posto mladih u srednjim školama. Pa kakve bi se to školske predstave trebale raditi za Božić, Uskrs, Dane kruha ili na dane svetaca zaštitnika određenih gradova i općina? Ovaj istup gospođe pravobraniteljice pokazuje koliko daleko može ići diskriminatorni pristup prema katolicima i Katoličkoj Crkvi«, kazala je Markić.
Kako navode u izvještaju, brojni su napadi na Katoličku Crkvu i vjernike katolike, izražavanje mržnje i nesnošljivosti prema Katoličkoj Crkvi i njezinu javnom djelovanju koje nadležne institucije ni izvješća o zaštiti ljudskih i građanskih prava uopće ne problematiziraju ili to čine u vrlo malom opsegu. Također su upozorili da institucije u Hrvatskoj ne prikupljaju i ne obrađuju podatke o slučajevima nasilja i napada te netolerancije, diskriminacije na temelju vjeroispovijesti, kao ni o zločinima iz mržnje na temelju vjeroispovijesti te o javnom poticanju na nasilje i mržnju zbog vjerske pripadnosti, a iz kojih bi se mogle dobiti informacije koliko je bilo takvih slučajeva prema pojedinoj vjeroispovijesti u Hrvatskoj.
Ipak, do nekih je podataka od općinskih sudova u Hrvatskoj, iako nepotpunih, udruga »U ime obitelji« do objave izvješća došla. Primili su odgovore 27 od 34 općinska suda koji su rekli kako je u 2020. godini bilo sedam kaznenih postupka zbog kaznenih djela protiv imovine Katoličke Crkve: šest teških krađa i jedno kazneno djelo oštećenja tuđih stvari. No i tih je primjera nasilja i napada na objekte i imovinu Katoličke Crkve u prošloj godini bilo mnogo više, pa su tako pobrojili provale u crkvene objekte i krađe u 12 hrvatskih gradova, a primjere oskvrnuća i devastiranje crkvenih objekata i imovine u osam gradova.
»Kada smo u ovom, prvom izvješću sistematizirali vrste nesnošljivosti i napada na Crkvu i vjernike, na vidjelo je izišao svojevrstan fenomen: iako se u Hrvatskoj 87 posto građana izjašnjava katolicima i na taj način konstituira većinu – sustavno su blaćeni, napadani i prema njima se širi nesnošljivost. Takva pojava – da manjina koju, između ostaloga, čini i dio glavnostrujaških medija, dio političara te neke udruge i skupine specijalizirane za napade na katolike, sustavno i neutemeljeno napada većinsku vjeroispovijest – karakteristična je za totalitarna i autoritarna društva i donedavno je bila nezamisliva u demokratskom sustavu«, prokomentirala je nalaze njihova izvješća izvršna direktorica Željka Markić i rekla da su na izvještaju radili i pravnici te drugi stručnjaci iz područja zaštite ljudskih prava.
Jedan od ciljeva izvješća jest rasvjetljavanje razlike između konstruktivne kritike i širenja nesnošljivosti, organiziranih hajki, netolerancije, diskriminacije, lažnih vijesti, napada, stoga su u izvještaju upozorili i da nadležne institucije do sada nisu činile dovoljno kako bi zaštitile vjernike katolike od kršenja i nepoštovanja njihova ustavnoga prava na slobodu vjeroispovijesti. Naprotiv, postoje slučajevi da institucije nadležne za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda promoviraju nepoštovanje prava vjernika na slobodno javno očitovanje svoje vjere.
»Željeli smo ovo izvješće staviti i u kontekst povijesne činjenice da je Crkva tijekom 20. stoljeća, od razdoblja Kraljevine Jugoslavije do Domovinskoga rata, bila sustavno, institucionalizirano proganjana. Danas ju se sustavno prikazuje dijelom establišmenta, a ona je kao i sve druge vjerske zajednice dio civilnoga društva. Taj pristup – da se katoličku vjeroispovijest i vjernike okupljene u Crkvi tretira kao političke neprijatelje – ne bi bilo dobro prenositi u demokratsko hrvatsko društvo«, kazala je Markić.
U izvješću se spominju konkretni primjeri ugrožavanja slobode vjeroispovijesti koji se odnose na katoličke Crkvu i vjernike, a raspoređeni su u više različitih područja: lažne optužbe protiv katoličkih biskupa i svećenika, medijska hajka i lažne vijesti o katoličkim svećenicima, javna blasfemija, širenje neistina i lažno prikazivanje katoličkoga nauka, iznošenje i širenje neistina o bl. Alojziju Stepincu, napadi na katoličku kulturu i Crkvu kao instituciju, medijski pritisak zbog održavanja misa u vrijeme pandemije bolesti COVID-19, hajka na slavljenje misa za bleiburške žrtve, napadi na vjerske sadržaje i vjeronauk u školi, izražavanje mržnje i nesnošljivosti prema Crkvi, kontinuirani napadi i blaćenje Katoličke Crkve.
Na kraju izvješća donose se preporuke tijelima javnih vlasti, institucijama nadležnim za zaštitu prava građana, medijima i svim građanima. U dijelu za građane poziva se na podizanje svijesti o problemu nesnošljivosti prema katolicima te piše: »Osim prepoznavanja kršenja prava vjernika katolika na slobodno javno izražavanje svoje vjere i vjerskih uvjerenja, u borbi protiv blaćenja i iznošenja neistina važno je da vjernici ne računaju samo na djelovanje državnih institucija zaduženih za zaštitu ljudskih prava. Potičemo vjernike i sve dobronamjerne građane da i sami poduzmu pravne i sve druge prikladne korake koji im stoje na raspolaganju – tako iskazuju stav da je neprihvatljivo kršenje prava vjernika, poticanje na nesnošljivost prema Katoličkoj Crkvi, širenje lažnih vijesti.«
