Sada je svima jasno da sve izvjesniji postaje rat na europskom kontinentu s obzirom na krizu povezanu s nepojmljivim ruskim priznavanjem »pod svoje« dviju ukrajinskih regija i odlukom ruskih vlasti da ruska vojska može prijeći svoju državnu granicu, na što su reagirali i mnogi iz Katoličke Crkve. To međutim nije samo stvar dviju (ne daj Bože uskoro zaraćenih) zemalja, nego se tiče i čitava svijeta – s obzirom na to da je pola Europe ovisno o ruskom plinu te da je Ukrajina zemlja kandidatica za NATO.
Da je riječ o krizi koja već dugo kuha te da je planirana možda i godinama svjedoči i to da je dobro informirani papa Franjo još u siječnju, prije veljačke eskalacije krize, pozvao čitavu Crkvu na molitvu za mir u Ukrajini, a i prethodnih je mjeseci nizom gesta podupirao ukrajinske Crkve i vjernike.
Okolnosti su to koje se tiču i Hrvatske kao zemlje članice NATO-a, zemlje koja također uvozi ruski plin, zemlje koja je jedva izišla iz krize s bivšim Agrokorom u koju su bili upleteni i ruski igrači, i zemlje koja graniči s državama (Srbija i BiH) u kojima je stajalište o novonastaloj krizi, blago rečeno, nejasno artikulirano. Stoga je nevjerojatno, ili baš suprotno – vjerojatno, da se u tako ozbiljnoj situaciji posljednjih dana intenzivno, a proteklih mjeseci sustavno, pokušava destabilizirati hrvatska država. Sada, s obzirom na novonastalu krizu na granici Ukrajine i Rusije, krizu koja je započela propagandnim ratom i manipulacijama kojih nisu imune vlasti ni u nizu europskih država, postaje možda jasnije zašto se posljednjih mjeseci i na hrvatskom unutarnjopolitičkom udaru našlo ključno hrvatsko Ministarstvo obrane, zašto među svim sastavnicama vlasti nema jedinstvenoga stajališta o BiH i zašto je baš sada Državno odvjetništvo odlučilo privesti ministra u Vladi, ma koliko god njihovi zahtjevi mogli biti opravdani, što je čak dovelo do pozivanja na izvanredne izbore – a to rijetko prolazi bez djelovanja podzemlja.
Diljem Crkve poglavari pozivaju vjernike na molitvu za mir u Ukrajini. Mnogi se međutim pitaju kako artikulirati tu molitvu Bogu jer stanje je postalo tako ozbiljno da ni diplomati, koji su eksperti za mirna rješenja, više nisu u stanju ispregovarati mir. Prva učiteljica molitve, Majka Božja, poučila je još u Kani Galilejskoj, kad je rekla: »Vina nemaju«, sve naraštaje vjernika da se ne zamaraju tehničkim pojedinostima, nego da prepuste njezinu Sinu da iznađe načine da molitva urodi plodom, jer jedino on umije vodu pretvoriti u vino, nemir u mir.
Kad hrvatski vjernici budu molili za mir u Ukrajini, kad budu vapili da ne bude žrtava i krvoprolića, smiju možda nenametljivo usuditi se zatražiti Gospodina da se i hrvatske vlasti umiju ispravno postaviti prema novonastaloj svjetskoj krizi i biti potpora bratskomu ukrajinskomu narodu; smiju, moleći za mir u Ukrajini, zavapiti Gospodinu da se oni koji imaju nečasne namjere prestanu poigravati hrvatskom državom i u nastojanju da je oslabe rabiti ju kao svoju marionetu u sukobima koji se najavljuju; smiju moliti Boga da se hrvatski predstavnici vlasti, pogotovo sada, okruže ljudima doista sposobnima obavljati svoje dužnosti za opće dobro, a ne da budu kratkoročne i porozne instalacije; smiju moliti Gospodina da hrvatska javnost uspije u medijima razabrati vjerodostojne izvjestitelje od onih koji su u službi propagande, kako bi na temelju istinitih informacija mogla donositi ispravne sudove; i nadasve moliti Gospodina da se proslavi u svojoj molitvi da svi kršćani budu jedno. Jer vrhunsko jamstvo mira jedinstvo je među kršćanima.
