Nedavno objavljena izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije »Iustitia et pax« tematizira pandemiju bolesti COVID-19 kao ispit solidarnosti i bratstva te poziva na veću odgovornost i solidarnost, ali govori i o etičkim i pravnim pitanjima ograničavanja pojedinih prava. Zapravo je u svojem središnjem dijelu izjava dala osvrt na ocjenu Ustavnoga suda koja je sredinom rujna raspravljala o ustavnosti donesenih mjera tijekom pandemije, ali i pozvala na javnu potporu radu i dostojanstvu stožera civilne zaštite – nacionalnih i lokalnih. Upravo je taj dio kod dijela vjernika, uključujući i teologe, izazvao javno dostupne komentare i reakcije. Vodeći se idejom, koja je istaknuta i u poruci, da javnost ima pravo znati te preispitivati odluke i mjere nadležnih državnih tijela, objavljena su različita promišljanja i iznošenje vlastitih stajališta.
Dvojica su članova komisije »Iustitia et pax«, obojica moralni teolozi, naknadno u medijima komentirala sadržaj poruke, odgovarajući na pitanje je li se tom porukom dala podrška Vladinu tijelu u ovom trenutku suočavanja s krizom. Tajnik komisije mons. dr. Vladimir Dugalić za Hrvatski katolički radio je rekao: »Tumačiti ovu izjavu da smo se svrstavali na nečiju stranu je pogrješno, mi smo na strani čovjeka«, a dr. Tonči Matulić na Hrvatskom je radiju rekao da je poruka poslana s adrese autoriteta koji »s obzirom na ono najbolje u nama što odgovara slici Božjoj u nama – a to je i razum – može nešto pametno, mudro, suvislo i razborito reći«.
I te reakcije, kao i one iz pojedinih župa koje su pristizale i do redakcije Glasa Koncila, odaju dojam da postoji djelomična zbunjenost budući da se mjere civilnih stožera razlikuju od županije do županije, što znači da na različite načine zahvaćaju i život pojedine biskupije. Briga za zdravlje je neprijeporna, pažnja jednih prema drugima ne dolazi u pitanje, no reakcije otvaraju pitanje promišljanja kako u dobroj volji graditi duh dijaloga i raspravljanja, do koje mjere iz ljubavi prema Crkvi mogu ići reakcije vjernika prema crkvenoj hijerarhiji, kako razvijati komunikaciju unutar Crkve i jačati zajedništvo u bitnim pitanjima.
Odgovore je još prije nekoliko godina ponudio prof. dr. Norbert Gonzales Gaitano s Papinskoga sveučilišta svetoga Križa u Rimu, jedan od vodećih analitičara javnoga mnijenja u Crkvi koji se bavi suvremenim izazovima u crkvenom komuniciranju. Njegov vrlo zapažen znanstveni rad o javnom mnijenju u Crkvi bio je jedan od povoda Glasu Koncila da još 2017. s njim razgovara. Već je tada donio odgovore kako zdravo propitkivati situaciju u Crkvi, a ne ugroziti zajedništvo, nego pridonositi konstruktivnoj raspravi.
O nužnim stvarima jedinstvo, u spornim stvarima različitost, u svemu ljubav – tako je parafraziran njegov pristup kada se govori o javnom mnijenju unutar Crkve, koje se rijetko kada tako naziva budući da Crkva nije politička i demokratska zajednica. No, kako je sam istaknuo, problem je te maksime naučiti konkretno odrediti što je potrebno, što je prikladno, a što je moguće. Komunikolog dr. Gonzales Gaitano zato u analitičkom smislu razlikuje tri razine javnoga mnijenja unutar Crkve. Kad je riječ o zahtjevima koji se tiču zajedništva u vjeri u pitanjima dogmi i crkvenoga nauka, »javno mnijenje« naziva se sensus fidelium; nadalje postoji javno mnijenje koje se odnosi na zahtjeve zajednice u pitanjima upravljanja Crkvom, dobra zajednice i načina na koje hijerarhija upravlja; a treće javno mnijenje oblikuje se oko nekih tekućih pitanja u području slobodne rasprave i razmjene mišljenja u područjima neslaganja, što podrazumijeva i zahtijeva i slobodu i pluralnost u razmjeni mišljenja.
Upravo u tu drugu razinu mogla bi se svrstati rasprava o crkvenim preporukama povezanim s epidemijom koronavirusa – jer riječ je o upravljanju i zahtjevima koji se postavljaju i pred pastire i pred laike s ciljem ostvarivanja dobra zajednice.
»Kada je riječ o pitanjima vjerskoga nauka, tu nema rasprave, nego je prisutno načelo poslušnosti, osim ako tko želi napustiti zajednicu. Kad je riječ o upravljanju, zajedništvo stavlja zahtjeve i pred pastire i pred laike: pastiri ne bi smjeli vladati despotski, zlorabeći svoj položaj pa da ulaze i u područja koja su izvan njihovih kompetencija ili da se smatraju klasom (svi oblici klerikalizma), a laici se ne bi trebali miješati u odluke koje potpadaju pod autoritet pastira, pa čak i ako pogriješe. Kad je riječ o potencijalnim problemima, treba debatirati, diskutirati i njegovati zdravu kritičnost«, rekao je svojedobno za Glas Koncila prof. Gonzales Gaitano.
U tom području njegovanja zdrave kritičnosti razmišlja i Crkva uz pojam sinodalnosti: postoje različita razmišljanja, prijedlozi i ideje koje se i izravno suprotstavljaju, ali ide se zajednički u istom smjeru.
Komunikolog Gonzales Gaitano zato spominje da je poželjan i potreban razgovor o pitanjima koja nisu doktrinarne naravi. »Razina na koju se ovdje pozivam jest razina slobode i pluralizma, a i kritike, jer su po svojoj prirodi i poslovi ‘crkvene politike’ izloženi kritici. Sve dok je to s poštovanjem, kao što bi u svakom slučaju trebalo biti«, napisao je u svojem vrlo citiranom znanstvenom radu o javnom mnijenju u Crkvi dr. Gonzales Gaitano.
