Kada se govori o iskrenosti, nužno je imati u vidu iskrenost prema sebi i iskrenost prema drugima. Nema dvojbe, ni jedno ni drugo nije tako lako kako se na prvi pogled čini. Neki stručnjaci za ljudsku dušu tvrde da je najteže biti iskren prema samomu sebi jer za to čovjek treba imati veliku dozu introspektivnosti i samokritičnosti, a što manje samoljublja, taštine i egocentričnosti. Obično će svi ljudi reći da im je do istine i da cijene iskrenost, a opet teško podnose kad se mišljenje drugih o njima sudari s njihovim mišljenjem o sebi. Jedna stara latinska izreka kaže: »Ako želiš nekoga upoznati, pitaj ga što misli o sebi.« Kroz to će se također moći naslutiti koliko je čovjek realan prema sebi, to jest u procjeni svojih osobina, sposobnosti, vjerovanja i djelovanja.
Naravno da je za sve najbolje i najučinkovitije kada čovjek ispravno prosuđuje najprije sam sebe. Međutim, to nije tako lako jer mnogi ljudi u stvarnosti ne misle o sebi realno, nego uvijek podsvjesno naginju misliti o sebi bolje nego što stvarno jesu, a češće znaju netočno prosuđivati svoje osobine i svoje sposobnosti.
Takvo je varanje sebe opasnije za čovjekovu psihu, tijelo i ponašanje nego krive prosudbe drugih o njemu. Ima dosta pokazatelja da ljudi koji krivo poimaju sebe na više polja isto tako netočnije doživljavaju i procjenjuju druge. Oni koji imaju realno mišljenje o sebi znatno ispravnije doživljavaju, bolje razumiju, lakše prihvaćaju i imaju veću empatiju prema ljudima kraj sebe, a to sve onda dovodi do poboljšanja komunikacije i svekolikih međuljudskih odnosa.
Stoga je najbolje njegovati istinoljubivost i iskrenost na svim razinama i u svim okolnostima, naravno, uzimajući u obzir i pravilan i prihvatljiv način iskazivanja svoje iskrenosti. Samo se tako izgrađuju i čuvaju zdravi i plodni međuljudski odnosi. Sokrat je smatrao da je najvažnije ispravno poznavati samoga sebe, Isus je upozoravao da istina oslobađa, a danas se psiholozi i psihijatri na to nadovezuju poučavajući da istina olakšava i skida teret tjeskobe i straha, »dovodi do spontanosti i većega zadovoljstva«, pa onda čovjek može svoju energiju snažnije usmjeriti na razvoj svojih potencijala i zadovoljavanje životnih potreba. Tako će čovjek, rastući u zrelosti i njegujući svoje psihičko zdravlje, bolje i uspješnije ispunjavati svoje životne zadaće.
U suvremenoj psihologiji redovito nailazimo na potragu za pojmom ljudske zrelosti, što je urodilo vrijednim uvidom u zdravo funkcioniranje osobe. Psihološki opisi zrelosti uključuju nekoliko kriterija koji su stalno prisutni u čovjekovu unutarnjem životu i vanjskom djelovanju, poglavito u odnosima s drugim ljudima. Oni svakako pridonose važnosti ispravnoga poimanja i poznavanja samoga sebe.
Iz knjige »Kako steći vrline koje ljudi (u drugih) najviše vole«
koja ove godine izlazi iz tiska u nakladi Glasa Koncila
