»Krist je već pobijedio; došli smo ne samo boriti se, nego i pobijediti jer smo na pravoj strani.« Te riječi kojima je Petra Milković, suosnivačica i dopredsjednica udruge »Hrvatska za Život«, u petak 21. travnja u zagrebačkom hotelu »International« otvorila petu Međunarodnu konferenciju za život »Život, dakle, biraj!« nisu bile nimalo slučajne. Naime, okupivši 80 sudionika s ciljem njihova upoznavanja, osnaživanja i edukacije, konferencija je ponudila i svojevrsnu strategiju za najavljenu borbu. Predavači iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Španjolske i Velike Britanije tako su predstavili četiri svjetska modela za demografsku revitalizaciju te tri europska primjera pokreta za život, među kojima se aktualnošću istaknulo izlaganje Isabel Vaughan-Spruce, Britanke dvaput uhićivane u proteklih pola godine zbog bezglasne molitve u blizini centra za pobačaj. No da se pobjeda gradi na temeljima – u obitelji – potvrdilo je i iskustvo jednoga bračnoga para s brojnom djecom, kao i svjedočanstvom osnažen poziv na udomiteljstvo.
Petra Milković u uvodnom je izlaganju podsjetila i na sedmogodišnje plodove pokreta za život u Hrvatskoj: korizmenu inicijativu »40 dana za život« – održanu ove godine u 37 hrvatskih gradova – kojom je od 2014. od vodećega uzroka smrti u svijetu, pobačaja, spašeno čak 130 djece, ali i na pet otvorenih centara i devet različitih pokrenutih programa. Istaknula je kako odluka za život na spašava samo život djeteta, nego i osnažuje roditelje, te je navela ohrabrujuće primjere majki koje su se odlučile za život i kasnije uspješno odgovorile na sve životne izazove. Dirljiv je primjer mlade djevojke koja je prigovarala moliteljima, a nakon dvije godine im se javila i kao trudnica zatražila pomoć.
Višeslav Foretić, kapelan u župi sv. Nikole Tavelića na zagrebačkoj Kustošiji, konferenciju je započeo molitveno-duhovnim nagovorom. Nakon pročitana Psalma 96 sudionici su se kroz njegovo izlaganje upoznali s duhovim poticajima Fabricea Hadjadja, okupljenima u knjizi »Blagodat je biti rođen u ovo vrijeme – Za apostolat apokalipse«. Katoličko poslanje suprotstavljeno je svakoj ideološkoj propagandi, poručio je Foretić na Hadjadjevu tragu. Ono nastaje iz molitve, bavi se evangelizacijom, ne zatvara se u tehnologiju, nego živi zajedništvo. »Opasno je imati ‘projekte’. Propagandist osvaja, poslanik kontemplira«, istaknuo je, dometnuvši da je danas, u tehnološko i otuđujuće doba virtualnosti, »najduhovnije poslanje ponovno otkriti tijelo«.
Ugledni demograf Stjepan Šterc održao je vrlo informativno predavanje o hitnosti demografske obnove ne samo Hrvatske, nego i Europe. Predstavio je četiri revitalizacijska modela: izraelski, slovenski, mađarski i danski.
Prirodan oporavak populacije nerealno je očekivati, no Hrvatska je – nakon Izraela i Irske – treća zemlja na svijetu koja ima brojnije iseljeništvo nego populaciju u matičnoj zemlji, u čemu leži velik revitalizacijski potencijal. Poreznim olakšicama moguće je privući hrvatske iseljenike na povratak, kao što je to uspješno učinila Irska, pojasnio je Šterc. »U posljednje tri godine Hrvatska je prirodnim padom – ne iseljavanjem – izgubila oko 70 000 ljudi; UN je potvrdio da je Hrvatska među demografski najugroženijim prostorima svijeta. Depopulacija ugrožava sve društvene sustave i razvoj društva«, rekao je Šterc.
Osvježavajući odgovor na te alarmantne činjenice bilo je dirljivo svjedočanstvo bračnoga para Adanić: usprkos teškoćama i izazovima s kojima su se do sada suočili, Željka i Franjo Adanić sretni su roditelji osmero djece. Jurju Kegleviću, 89-godišnjem volonteru Inicijative, uručena je ovogodišnja nagrada »Ruža hrvatska«, a potom je prikazan dokumentarni film o svečanom otvorenju spomenika »Ruža hrvatska« u Vukovaru 2021. Spomenik je podignut u spomen Ružici Markobašić i njezinu nerođenu sinu Antunu, koji su brutalno ubijeni na Ovčari.
Psihologinja Jelena Burazin, ravnateljica Dječjega doma »Maestral« u Splitu, ustanove socijalne skrbi koja se brine o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, potaknula je sudionike na promišljanje o važnosti udomljavanja djece. U »Maestralu« je sada smješteno 52 djece, gotovo 90 djece barem dijelom je ondje smješteno, a dva mobilna tima pružaju pomoć za osamdesetak obitelji. Cilj je deinstitucionalizacija, objasnila je ravnateljica Burazin i dodala: »Naši odgojitelji daju najbolje od sebe, djeca imaju materijalno sve što im treba, kao i veliku empatiju i razumijevanje odgojitelja i stručnjaka psihologa, no to nije dovoljno. Želimo da sva naša djeca odrastaju u obitelji. Nije isto buditi se u obitelji gdje je jedno, dvoje ili petero djece ili u ustanovi gdje je na katu dvadeset i troje djece. Brojna istraživanja pokazuju da odrastanje u ustanovi ostavlja posljedice na razvoj djece. Svi znamo da je najbolje okruženje obitelj, stoga je naš apel da djeca, ako treba, dođu u ustanovu, ali da je što prije napuste i da im se pruži bolja skrb odnosno udomljenje ili usvojenje.«
Udomiteljstvo liječi dijete, motivirano je empatijom i skrblju o drugima. Udomiteljstvo je zahtjevno, ima teškoće, ali ima i svoju ljepotu, pojasnila je. »Djeca u udomiteljskim obiteljima postižu dobre rezultate u psihosocijalnom funkcioniranju; poprave sliku o sebi, brzo napreduju, popravljaju odnose u školi. Uvijek stostruko vrate ljubav svojim udomiteljima. (…) Dužnost je nas katolika otkrivati pukotine u svijetu te ih popravljati koliko možemo. Dobro je pitati se što Bog želi od mene; sigurna sam da će Bog osposobiti one koji su pozvani, kao i Šimune Cirence koji će im pomoći na putu«, zaključila je psihologinja Burazin, nakon čega je o iskustvu udomiteljstva posvjedočila Maja Dumančić.
Posebna je gošća konferencije bila Isabel Vaughan-Spruce, voditeljica Hoda za život u Velikoj Britaniji i dugogodišnja članica Inicijative, koja je u ožujku ove i prosincu prošle godine uhićena zbog bezglasne molitve u blizini centra za pobačaj, nakon što su rigorozni gradski propisi zabranili čak i tihu molitvu za nerođene u blizini takvih centara. »Ako nitko ne zna da smo za život, jesmo li doista za život?
Hipotetski sam si postavljala to pitanje, no ispostavilo se proročkim. Ubrzo sam bila uhićena. Nije to bilo zbog posla koji sam obavljala u Hodu za život, gdje imamo tisuće ljudi na ulicama, megafone i plakate, nego sam uhićena zbog nečujne molitve u sebi. Stajala sam i molila dok je centar za pobačaj bio zatvoren, a optužena sam za zastrašivanje korisnika. Kako sam dakle mogla ikoga time zastrašivati? Postavlja se pitanje tko tu koga zastrašuje. No to je i podsjetnik na nevjerojatnu moć molitve; da Neprijatelj – iz duhovne perspektive – očajnički želi zaustaviti čak i naše molitve u sebi, da izbriše naše svjedočanstvo«, rekla je.
Govornica je posvjedočila kako se pridružila molitvi prije dvadesetak godina ispred centra za pobačaje koji se ubrzo zatvorio; razgovor s osobljem centra otkrio joj je da se u njima često odvija duhovna borba pa je poručila da i za njih treba moliti. Isabel Vaughan-Spruce na sudu u Birminghamu je branio Jeremiah Igunnubole, pravni savjetnik organizacije ADF iz Londona, posebno specijaliziran za slobodu govora i vjere. On je na konferenciji podsjetio na Lukino evanđelje u kojem Isus nalaže da djeca moraju dobiti pristup njemu koji je život. »Tako i kultura i zakoni moraju reflektirati Isusovu zapovijed: djeca moraju imati pravo na Život. Tko ne postane kao dijete, ne će ući u kraljevstvo nebesko, riječi su kojima nas Gospodin podsjeća da trebamo biti ponizni. Blagoslovljeni su oni koji su posvećeni zaštiti života«, rekao je Igunnubole.
Krunoslav Puškar, voditelj programa »Muževni budite« udruge »Hrvatska za Život«, govorio je o krizi muževnosti kao jednom od uzroka krize života, braka, obitelji i cijeloga društva. »Tijekom povijesti kad god bi muževnost bila u opadanju, čitava bi civilizacija propala. Mi smo prijelomna generacija; ili će se na nama sve slomiti, ili ćemo se aktivirati. Kada muškarci postanu očevi koji vole svoju obitelji, ne siledžije, nego duhovni autoriteti, i žene će postati žene u pravom smislu riječi, doći će do preobrazbe obitelji i našega društva. Očevi trebaju biti prvi svjedoci vjere, a ne povlačiti se«, istaknuo je Puškar.
Adrian Ištvan Uracs, pravnik i voditelj novosadske inicijative »40 dana za život« od jeseni 2022., drugi je dan konferencije u subotu 22. travnja otvorio opisom molitvenih bdjenja u Subotici i Novom Sadu koja nikada nisu ostala bez volontera. Šest župa i jedna redovnička zajednica klanjanjem, molitvom i sakramentima pridružile su se inicijativi, a broj i dalje raste. Kuću za trudnice u Međugorju »Majka Krispina« predstavile su Kristina Pehar i Desa Jelavić, a o Centru za život u Splitu govorila je njegova voditeljica Marija Šošić. Kao liječnici su o važnosti obnove života iz svojega profesionalnoga i duhovnoga iskustva govorili specijalistica obiteljske medicine i logoterapeutkinja Danijela de Micheli Vitturi te ginekolog Žarko Šperanda.
