Nedavna najava zagrebačke gradske vlasti da građanski odgoj i obrazovanje uvedu u škole hrvatske metropole kao izvannastavnu aktivnost dovela je među ostalim do pitanja po kojem će se kurikulu i programu ta aktivnosti provoditi u školskom sustavu. Bila je opravdana i zabrinutost mnogih roditelja da se time »na mala vrata« uvode ideološki obojeni sadržaji, no kao da je po strani ostala procedura uvođenja izvannastavnih aktivnosti u školama. A tu imaju što reći i školski ravnatelji i učitelji i roditelji, ali i učenici. Te se aktivnosti, kako im naziv kaže, izvode izvan nastave u skupinama učenika različitih razreda i dobi, ali povezanih interesima prema pojedinoj aktivnosti. Ti izvannastavni programi trebali bi pomoći djeci i mladima u aktivnu i sadržajnu provođenju slobodnoga vremena u skladu s njihovim interesima i slobodnim odabirom.
Školskim se kurikulom te godišnjim planom i programom neposrednih nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti u školi organiziraju i izvannastavne aktivnosti, potvrdio je za Glas Koncila, detaljno upućujući u proceduru, ravnatelj Osnovne škole Trnsko vjeroučitelj Josip Petrović. Izvannastavne aktivnosti nisu obvezne za učenike, ali se učenicima mogu priznati kao ispunjavanje obveza u školi. »Kako ju definira Državni pedagoški standard, izvannastavna aktivnost oblik je aktivnosti koji škola planira, programira, organizira i realizira, a u nju se učenik samostalno, neobvezno i dobrovoljno uključuje«, napominje uvodno Petrović i ističe da su upravo izvannastavne aktivnosti ono što razlikuje jednu školu od druge.
»Izvannastavne aktivnosti dio su školskoga kurikula i godišnjega plana i programa rada škole koji donosi školski odbor. To su dokumenti koji razlikuju školu od drugih. Sve škole izvode predmete koji su zadani, a po opsegu i načinu izvođenja dopunske, dodatne, izborne i izvannastavne aktivnosti one se razlikuju. Negdje su angažirani ekolozi, drugdje literarne skupine, u nekoj školi novinarska skupina ili domaćinstvo«, kaže ravnatelj i ističe da u njegovoj školi koju pohađa 600 učenika postoji više od 30 izvannastavnih aktivnosti.
Prema njegovim riječima na razini učiteljskoga vijeća donose se prijedlozi izvannastavne aktivnosti jer je u zaduženju učitelja da u redovitoj normi organizira dopunske i izvannastavne aktivnosti koje se obično izvode jedan školski sat tjedno. »Obično učitelji sami predlažu izvannastavne aktivnosti prema svojim afinitetima i oni se odobravaju, primjerice robotičku izvannastavnu aktivnost vodi učitelj informatike, glazbeno talentirani učitelj vodi folklornu skupinu.« Osnovna škola Trnsko, osim aktivnosti koje su osmislili sami djelatnici škole, za učenike petih razreda organizirala je biciklizam kao program koji je došao »izvana«, za koji je Ministarstvo znanosti i obrazovanja dalo preporuku.
Na upit koliku ulogu u izvannastavnim aktivnostima imaju roditelji i djeca, mogu li oni predložiti pojedinu aktivnost, ravnatelj odgovara da je uloga vijeća roditelja pružati savjete i prijedloge, ali ta tijela nemaju moć donositi odluke. »U izvannastavnim aktivnostima sluša se i vijeće učenika. Ali prijedlog izvannastavnih aktivnosti, zajedno s planom i programom, ravnatelj prosljeđuje na školski odbor u kojem su detaljno izneseni podatci tko će biti izvoditelj aktivnosti i druge informacije, a onda članovi odbora mogu postaviti pitanje postoje li verifikacije za taj program, jesu li predavači kvalificirani za izvođenje nastave… Ravnateljeva uloga nije nametanje svoje volje, nego mu je zadaća osigurati funkcioniranje odgojno-obrazovnih procesa, to jest provoditi odluke koje su na dobro učenika i roditelja.«
Ipak, treba podsjetiti da roditelji uvelike mogu na to utjecati preko školskoga vijeća roditelja, a upravo je sada vrijeme – na početku školske godine – kada roditelji odabiru svojega predstavnika u vijeće roditelja. Vijeće roditelja je organizacijsko tijelo koje ima svaka škola u Hrvatskoj, čini ga po jedan predstavnik roditelja iz svakoga razreda, a školom upravlja školski odbor u kojem je i jedan predstavnik vijeća roditelja. Prije nekoliko godina upravo je udruga »U ime obitelji« savjetovala: »Preko sposobnoga i angažiranoga roditelja u školskom odboru roditelji najizravnije odlučuju o svemu što je bitno za školu. Uz to vijeće roditelja daje prijedloge o nastavnom planu – što će djeca učiti tijekom godine, predlaže mjere za unaprjeđenje nastave i boravka u školi, predlaže slobodne aktivnosti i aktivnosti dnevnoga boravka, sudjeluje u odlučivanju o izletima i učeničkim ekskurzijama.«
U školi i vjeroučitelji provode izvannastavne aktivnosti, koje i sami osmišljavaju. Potvrdila je to iz prakse Riječke nadbiskupije predstojnica njihova Katehetskoga ureda dr. Ksenija Rukavina Kovačević. »Nekoliko osnovnoškolskih vjeroučitelja provodit će u obliku izvannastavne aktivnosti u suradnji sa Židovskom zajednicom u Rijeci dodatne međureligijske sadržaje. Imamo izvrstan ovogodišnji primjer preuzimanja i aktivnosti koja najtješnje korelira s hrvatskim jezikom i književnošću. Riječ je o izvannastavnoj aktivnosti u višim razredima osnovne škole ‘Glagoljica – pismo, kultura i tradicija’. Posebno su u našem kontekstu Riječke nadbiskupije prepoznata nastojanja vjeroučitelja koji osmišljavaju izvannastavne aktivnosti koje se odnose na ekumenski dijalog, a tu je i priprema učenika za Vjeronaučnu olimpijadu, odnosno natjecanje iz školskoga vjeronauka. U većini se osnovnih i dijelom u srednjim školama ta aktivnost vjeroučiteljima vrjednuje kao jedan sat tjedno unutar satnice«, kaže dr. Rukavina Kovačević, ističući da su vjeroučitelji jako uključeni i angažirani u školama, surađuju s kolektivom te su prepoznata njihova nastojanja i trud koji ulažu kako bi se učenicima pomoglo u religijskom opismenjavanju.
Jedan od pozitivnih primjera svojevrsne izvannastavne aktivnosti koju su provodili vjeroučitelji kao školski projekt i za koji je i Katehetski ured dao preporuku bio je trogodišnji projekt »Doprinos katoličkoga vjeronauka upoznavanju kulturno-povijesne i sakralne baštine grada Rijeke i Riječke nadbiskupije – SaCroRi«, podsjetila je predstojnica dr. Rukavina Kovačević i pojasnila: »Na taj su način školski vjeroučitelji dali vlastiti doprinos pripremi Rijeke za titulu Europske prijestolnice kulture. Projekt je imao i snažnu ekumensku i međureligijsku dimenziju, a uključivao je i međupredmetnu korelaciju u školi te suradnju s kulturnim ustanovama grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.«
