U mnogim humanitarnim krizama i intervencijama koje su ovoga ljeta zahvatile Europu svoju su pomoć stradalim osobama i područjima pružali i članovi Suverenoga malteškoga reda. Ta najstarija humanitarna organizacija, dobro organizirana u svijetu, poslala je tako medicinske potrepštine grčkim liječnicima kod velikoga požara u blizini Atene, bila je dio posade broda s imigrantima koje su odbijale primiti Italija i Španjolska, a u programima za prijam i integraciju migranata i izbjeglica u Europi distribuirali su hranu i osnovne potrepštine, davali pravnu, psihološku i socijalnu pomoć i podršku. Svoj su obol dali i na susretu talijanske mladeži s papom Franjom, pomagali su hodočasnicima koji su krenuli putem sv. Jakova prema Santiagu de Composteli.
U Hrvatskoj ne toliko poznati katolički red ima šest članova, a upravo se ovih dana, na blagdan Gospe od Philermosa, 8. rujna, navršilo godinu dana otkako su primljeni u viteški red koji punim imenom glasi Suvereni jeruzalemski, rodoski i malteški viteški hospitalni red svetoga Ivana, ranije poznatiji i kao ivanovci. I dok su njihovi kolege iz svijeta odgovarali na velike humanitarne krize, članovi u Hrvatskoj iza sebe već imaju neke rezultate – upravo preko »Malteške pomoći« donirana je bolnička oprema za Opću bolnicu u Našicama, kreveti za starački dom redovnica u Đakovu, pružena je pomoć siromašnomu stanovništvu u Pokupskom te pokrenut projekt poboljšanja životnih uvjeta Roma na području Varaždinske biskupije. Mnogi se sjećaju i da su upravo maltežani svojom pomoći čuvali nadu i ublažavali rane ratnih stradanja u trenutcima kada se činilo da je Hrvatska prepuštena razaranju i utrnuću života.
Malteški red danas je priznat kao suvereni entitet u međunarodnom pravu i održava diplomatske odnose s više od stotinu zemalja, među kojima je i Hrvatska. Novi veleposlanik Suverenoga malteškoga reda u Hrvatskoj 43-godišnji Michael Dzeba prije četiri mjeseca uveden je u službu predajom vjerodajnica predsjednici Republike Hrvatske, a u »Prilici« je, u svojem prvom intervjuu za neki od hrvatskih medija, progovorio o planovima te značenju i važnosti Malteškoga reda u Hrvatskoj.
VELEPOSLANIK DZEBA: Malteški red najstarija je humanitarna organizacija na svijetu i poslije Katoličke Crkve i najstarija institucija zapadnoga svijeta. Moglo bi se ukratko reći da je red danas jedna vrsta katoličke »humanitarne hitne službe« koja je izrasla iz kršćanske zapovijedi: Ljubi bližnjega svoga. Malteški red nastao je iz grupe trgovaca koji su iz talijanskoga grada Amalfija prije više od 950 godina hodočastili u Svetu Zemlju i ondje bili suočeni s velikim siromaštvom i teškim bolestima. U Jeruzalemu su potom osnovali bolnicu koju su sagradili uz crkvu sv. Ivana te na taj način dobili izvorno ime ivanovci. Od samoga je početka Malteški red pružao pomoć svima kojima je bila potrebna, bez obzira na boju kože, naciju, vjeru ili financijske mogućnosti. To je, među ostalim, jedan od razloga zašto do današnjega dana Malteški red ima izuzetan ugled i u islamskom svijetu… Malteški red danas ima otprilike 14 tisuća članova širom svijeta. Najveći dio čine laici koji ulaskom u red posvećuju znatan dio svojega života ispunjenju našega gesla: Zaštita vjere i pomaganje siromašnima. Posebnost i karizma Malteškoga reda u usporedbi sa sličnim organizacijama jest to što naši članovi izravno djeluju. Druge organizacije, vrlo časne i učinkovite, usredotočuju se primjerice na skupljanje novčanih sredstava, a kod nas se ne smatrate pravim članom ako niste osobno promijenili barem 500 pelena starijim i nemoćnim osobama. Taj osobni pristup znatno nas razlikuje od mnogih drugih koji također čine mnogo dobra. Ali još mnogo više od samih članova reda čine volonteri. Njih je oko 100 tisuća diljem svijeta i doista su »junaci svakodnevnice«, a to je ono pravo i izvorno viteštvo u najljepšem smislu.
VELEPOSLANIK DZEBA: Za vrijeme rata u Hrvatskoj bila je potrebna brza i nekomplicirana pomoć. Tadašnji veleposlanik Malteškoga reda u Njemačkoj Jakob Eltz, rođen i odrastao u Vukovaru, odmah nakon što je rat započeo vratio se u Hrvatsku nakon 45 godina izbivanja te počeo organizirati svu potrebnu pomoć.
Bio je pravi hrvatski rodoljub i čovjek velika srca. Tada nam je od velike pomoći bila suverenost reda, budući da smo važni dio pomoći – kao što su lijekovi – mogli deklarirati kao »diplomatsku pošiljku« i bez velike birokracije dovesti iz cijeloga svijeta u Hrvatsku. Pored Jakoba Eltza, važnu ulogu odigrali su i naš dugogodišnji veleposlanik u Hrvatskoj Nikola Adamovich, kao i naš tadašnji koordinator humanitarnih akcija u Hrvatskoj Joachim Krauskopf. Malteški je red u tim teškim ratnim godinama uspio prikupiti i dostaviti u Hrvatsku pomoć u vrijednosti većoj od 250 milijuna eura. Naša svjetska mreža dobro povezanih simpatizera i članova omogućila je brzo stvaranje svijesti da je ljudima u Hrvatskoj pomoć zaista potrebna, i to hitno. Nedavno sam doznao da je među ostalim i bliska prijateljica britanske kraljice Elizabete osobno iz Engleske dovozila kamione Malteškoga reda pune lijekova u Hrvatsku. Nakon završetka rata stvari se mijenjaju. Prije svega cilj postaje ponovno obnoviti zemlju i što prije vratiti se normalnosti, a humanitarni i dobrotvorni rad Malteškoga reda pomalo gubi zamah. Nakon smrti Jakoba Eltza Malteški red nastavio je s drugom vrstom aktivnosti, tako primjerice Malteški red već dugi niz godina organizira hodočašće djece s posebnim potrebama na Trsat, a nakon toga ih vodimo na nekoliko dana na more na odmor. Tu nam je od iznimno velike pomoći Georg Eltz, koji širokogrudno preuzima troškove toga projekta. Uz to svake godine omogućujemo grupi djece s posebnim potrebama i pratećim volonterima da sudjeluju na godišnjem Međunarodnom kampu mladih, koji se uvijek održava u drugoj zemlji. Za to je vrlo zaslužna supruga moga preminuloga prethodnika Constanza Adamovich, koja u tu svrhu organizira dobrotvornu večeru te na taj način skuplja sredstva za projekt.
VELEPOSLANIK DZEBA: Malteški red u Hrvatskoj ima dugu i drevnu povijest. Prisutnost Malteškoga reda u Hrvatskoj počinje prije više od 800 godina, kada su hodočasnici iz sjeverne i srednje Europe na putu u Svetu Zemlju prolazili kroz razne hrvatske krajeve te na taj način donijeli maltešku ideju i posebnu karizmu koja se u to vrijeme već bila znatno proširila u zapadnom dijelu Europe. Hrvatska je vrlo brzo postala veliko uporište reda i sa svojim prioratom u mjestu Vrana u Zadarskoj županiji stekla veliki ugled i utjecaj u cijeloj Europi. Budući da su hodočasnici koji su u srednjem vijeku kopnom putovali u Svetu Zemlju prolazili kroz Hrvatsku, često su na svojem putu financirali gradnju crkava ili osnivanje samostana i hospicija. U vrijeme osmanskih ratova mnogo je toga nestalo i poslije se više nije obnavljalo. Ali preko istaknutih pojedinaca, poput Teodora Pejačevića, Malteški red nastavio je djelovati sve do početka 20. stoljeća u Hrvatskoj, no i to se gubi nakon 1945. godine. Nakon stjecanja hrvatske samostalnosti red se vraća u Hrvatsku i polako počinje s obnavljanjem. Prije otprilike dvije godine Malteški red zamolio me je da pomognem pri obnavljanju malteških struktura u Hrvatskoj, što sam prihvatio s velikom radošću. Želja mi je bila da se Hrvatsku napokon vrati natrag u svjetsku mrežu dobrotvornih aktivnosti Malteške obitelji. Početkom 2017. godine počeo sam s pripremama, a u rujnu prošle godine održali smo investituru šest novih članica i članova u Zagrebu. Svi su ti novi članovi već bili uključeni u volonterski rad Malteškoga reda više od 10 godina, a investiturom su i formalno pristupili redu.
Suvereni vojni i hospitalni red svetoga Ivana nastao je u 11. stoljeću kao pobožna bratovština i osnovan je najprije kao laička družba koja je vodila konačište (hospicij) za siromašne putnike i bolesne hodočasnike koji su dolazili u Svetu Zemlju. Red je potvrđen bulom pape Paskala II. 1113. godine, a niče kao najčistije utjelovljenje srednjovjekovnoga duha monaškoga i viteškoga ideala. Pod navalom Turaka morali su izbjeći iz Svete Zemlje te su se prvo naselili na otoku Rodosu 1306., a 220 godina poslije toga i na Malti – po čemu dobivaju današnje ime Suvereni malteški red, dok su u suvremeno doba za svoje sjedište u 19. stoljeću izabrali Rim. Poznavatelji tematike viteštva spominju da se malokoja organizacija na svijetu može pohvaliti tako dugim kontinuitetom pružanja humanitarne pomoći kroz besplatnu medicinsku i socijalnu skrb ljudima diljem svijeta, pa se Malteški viteški red danas smatra najstarijom humanitarnom organizacijom na svijetu. Red danas okuplja oko 13.500 članova, a pod zaštitom reda djeluju organizacije »Malteška pomoć« čiji su članovi često među prvim službama koje pomažu nakon velikih prirodnih i drugih katastrofa: kao pružatelji prve pomoći, dostavljači hrane, lijekova i pitke vode te graditelji logora. Zanimljivo je da je 2013. godine, u prigodi 20. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između RH i Malteškoga reda, objavljeno zajedničko izdanje marke u formi prigodnoga bloka s motivom grofa Teodora Pejačevića, znatnog hrvatskog viteza Suverenoga malteškoga reda.
VELEPOSLANIK DZEBA: Novi članovi reda u Hrvatskoj sudjeluju u osnivanju i obnavljanju naših humanitarnih organizacija kao što je primjerice Malteška pomoć. Zajedno s volonterima želimo u Hrvatskoj stvoriti jednu mrežu dobrotvornih aktivnosti i u tu svrhu diljem zemlje tražimo ljude dobra srca koji su spremni darovati nešto svojega vremena kako bi pomogli drugima.
VELEPOSLANIK DZEBA: Mi kao hospitalci uvijek smo se posebno brinuli o bolesnima, a Lurd je marijansko svetište posebno posvećeno bolesnima, tako da postoji prirodna povezanost. Za nas maltežane Lurd je mjesto gdje se u bolesnima susrećemo s Isusom. Jedan moj dobar prijatelj, koji je inače ateist ali čovjek velika srca – nakon što se kao volonter vratio iz Lurda – kazao mi je: »Kada sam prvi put bio u Lurdu kao turist, sve mi se činilo kao jedan veliki, katolički ‘Disneyland’, no tek kada sam bio s maltežanima i njegovao bolesne, shvatio sam što se u Lurdu doista zbiva.« Osobno sam kao student počeo volontirati u Lurdu i to činim do danas. Nakon tjedan dana volontiranja u Lurdu svaki se put osjećam iscrpljenim i tjelesno pri kraju, ali se u tih tjedan dana moje »unutarnje baterije« napune i daju mi snagu za svakodnevne izazove života te me to drži i nosi kroz cijelu godinu, sve dok se ponovno ne vratim u Lurd. Za mene je Lurd mistično mjesto u kojem se susreću bolesni s teškim križem koji im je život, protiv njihove volje, nametnuo. U Lurdu se tim ljudima događa nešto doista čarobno: u jednom trenutku imaju priliku taj križ predati i predahnuti. Nakon toga ga ponovo podižu, ovoga puta svojevoljno, i nastavljaju svoj životni put. Ta svojevoljnost, po osobnom iskustvu, u čovjeku nešto duboko promijeni, a to često zna voditi čak i do spontanih ozdravljenja. Za mene osobno upravo je to lurdsko »čudo«!
VELEPOSLANIK DZEBA: Želio bih vratiti u Hrvatsku svijest o tome što je to uopće Malteški red i volio bih da Hrvatska ponovo otkrije svoju bogatu maltešku baštinu. U srednjem vijeku Hrvatska je s Malteškim prioratom zvanim Vranski priorat bila jedno od najvažnijih središta Malteškoga reda u svijetu. Pored toga, volio bih da za vrijeme moga mandata uspijemo oživjeti niz karitativnih i dobrotvornih projekata u kojim ljudi dobra srca daruju nešto svojega vremena služeći onima kojima je pomoć najpotrebnija, vodeći se riječima sv. Majke Terezije: »Nismo svi stvoreni da činimo velika djela, ali zato možemo činiti mala djela s puno ljubavi.« A to je ono što po mojem shvaćanju mijenja svijet.
Djelomično zbog svoje ne tolike raširenosti po Hrvatskoj, uz Malteški red često se vežu pojedini mitovi koji ne odgovaraju istini. Uz pomoć članova Malteškoga reda bilo je lakše prikupiti najčešće netočne tvrdnje i pojasniti što je zapravo točno:
Budući da je Malteški red najveći dio svoje povijesti posjedovao vlastiti državni teritorij, međunarodna zajednica odlučila je i dalje priznavati njegov državni suverenitet, iako je Napoleon 1798. godine protuzakonito protjerao članove s Malte. Malteški red do danas je priznat kao suvereni entitet u međunarodnom pravu i održava diplomatske odnose na razini veleposlanika s više od stotinu zemalja, među kojima su pored Hrvatske još i Austrija, Italija, Rusija, Njemačka… Usto održava i odnose s mnogim multilateralnim organizacijama, poput Ujedinjenih naroda. Malteški red danas u Rimu posjeduje dva izvanteritorijska kompleksa: magistralnu palaču u ulici Via Condotti, gdje se nalazi sjedište reda, kao i Villu di Malta na Aventinu. Nakon gubitka teritorija takozvane Papinske države 1870. godine, prilikom ujedinjenja Italije, suvereni međunarodnopravni status Svete Stolice oblikovao se upravo po uzoru na Malteški red s Vatikanom unutar Rima kao sjedištem.
