Prema posebnom Zakonu o najvišoj mirovini (Narodne novine, br. 162/98) koji se primjenjuje od 1. 1. 1999. ne postoji jedinstvena svota dopuštene najviše mirovine pa se najviša mirovina određuje množenjem za svaki pojedinačni slučaj, i to množenjem broja godina mirovinskoga staža s faktorom 3,8 i množenjem AVM (aktualna vrijednost mirovine koja od 1. srpnja ove godine iznosi 71,53 kune).
Tom matematikom koja je propisana člankom 1. stavka 2. i člankom 2. Zakona o najvišoj mirovini u prošlom broju izračunali smo da najviša dopuštena mirovina ostvarena sa 15 godina staža može iznositi 4069,23 kune mjesečno (formula: 15 x 3,8 x 71,39 = 4069,23), da sa 30 godina staža može iznositi 8154,41 kunu, a sa 40 godina staža najviše 10.872,56 kuna mjesečno. Dakle, tim je zakonom trebalo biti postignuto ograničavanje stjecanja najviših mirovina, kako ne bi rasle »nebu pod oblake«.
Međutim, taj zakon nije posebno precizirao na koje se mirovine odnose ta ograničenja, što znači da se ograničenja trebaju primjenjivati na sve vrste mirovina, kako na starosne, invalidske i obiteljske tako i na posebne skupine kao što su saborski zastupnici, državni dužnosnici i branitelji. Shvativši taj »propust«, zakonodavac je nakon dvije godine kasnije izglasao dopunu i donio Zakon o dopunama Zakona o najvišoj mirovini (Narodne novine, br. 82/2001) koja se primjenjuje od 1. listopada 2001. Tom je dopunom članku 1. Zakona o najvišoj mirovini dodan novi članak 1.a. i članak 2. koji glase:
»Članak 1.a : (1) Ovim se Zakonom određuje i najviša mirovina koju može ostvariti osiguranik kojemu se mirovina određuje prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 108/96.) i Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom državnom saboru (»Narodne novine«, br. 55/00.).
(2) Svota najviše mirovine iz stavka 1. ovoga članka ne može biti viša od dvije svote najviše mirovine određene prema odredbama članka 1. i 2. Zakona o najvišoj mirovini (»Narodne novine«, br. 162/98.) za 40 godina mirovinskog staža.«
Članak 2.: (1) Korisnicima mirovine koji su mirovinu ostvarili do dana primjene ovoga Zakona i kojima je mirovina određena prema zakonima iz članka 1.a stavka 1. ovoga Zakona ili prema drugim propisima na temelju kojih su bili izuzeti od primjene odredbi o ograničenju mirovine do propisane svote najviše mirovine, ponovno će se odrediti mirovina prema odredbi članka 1.a stavka 2. ovoga Zakona.
(2) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, po službenoj dužnosti, donijet će novo rješenje o određivanju mirovine, prema odredbama ovoga Zakona, najkasnije u roku od 60 dana od dana početka primjene ovoga Zakona.«
Tim su se dopunama članka 1.a. naknadno smanjila ograničenja najviših mirovina te tako uvela povoljnija svota za saborske zastupnike, državne dužnosnike i branitelje tako što je u stavku 2. toga članka propisano da svota najviše mirovine za te kategorije ne može biti viša od dvije svote najviše mirovine za 40 godina staža.
Na prvi pogled tekst zakonske odredbe »ne može biti viša« upućuje na ograničenja visine mirovine, no daljnji tekst »dvije svote najviše mirovine za 40 godina staža« znači da je za te kategorije umirovljenika ograničenje visine mirovine dvostruko povećano u njihovu korist, a to znači da je ograničenje praktički ukinuto.
Takvom dopunom Zakona formalno se dogodilo ublažavanje ograničenja najviših mirovina, a u provedbi je zapravo na djelu poništavanje svrhe zakona na štetu ostalih umirovljenika. To proizlazi iz sljedećih činjenica. Prije svega zato što se povisivanje ograničenja svih najviših mirovina dopušta za sve kao da svi imaju 40 godina staža (brišu se razlike ograničenja prema godinama staža). Dakle ako prema članku 1. Zakona najviša dopuštena mirovina iznosi 10 872,56 kuna, a prema tekstu zakonske dopune (čl. 1.a. st. 2.) povećanje je dvostruko za posebne kategorije, tada to iznosi 21 745,12 kuna dopuštene najviše mirovine. Uz to, za te posebne skupine umirovljenika mjerila ograničenja za 15 ili više godina mirovinskoga staža ukinuta su jer su svi izjednačeni kao da ostvaruju mirovine sa 40 godina staža.
Taj prikaz tobožnjega ograničavanja najviših mirovina primjer je kako treba prepoznavati naknadne izmjene i dopune zakona radi izigravanja osnovne svrhe zakona (ratio legis).
