Radovi obnove na kapeli Majke Božje Snježne (Volavske) započeli su 1684. godine, ali su tekli sporo zbog izgradnje jaskanskoga franjevačkoga samostana. Jednobrodna crkva ima oble svodove, plitke niše s prozorima ili oltarima, a svetište je odijeljeno trijumfalnim lukom. U svetištu je ophodni monumentalni oltar iz g. 1710. sa slikom Uznesenja Blažene Djevice Marije. Za glavni oltar zaslužan je grof Aleksandar Erdődy ili netko iz njegove obitelji. Slika je napravljena prema istovjetnom kipu iz g. 1732. (donacija Jurja Erdődyja, +1759.), koji se od tada nalazi u predvorju uz južni zid. Predvorje je sa 12 stupova i ulazom na istočnoj strani i napravljeno za prihvat velikoga broja hodočasnika. Godine 1921. ono je zatvoreno. Uz izvorni Marijin kip tamo je smješten oltar sv. Ivana Nepomuka iz g. 1741., također dar Jurja Erdődyja. Na zapadu crkve je predvorje iznad kojega se na dva dorska stupa oslanja pjevalište. Oltari sv. Stjepana i sv. Tri kralja iz g. 1690. s palama nalaze se na trijumfalnom zidu te imaju kipove svetaca sa strane. Oltari su rad domaće radionice. Dvodijelna sakristija s križnim svodom i rozetom dograđena je na sjevernoj strani. Zvonik crkve iz 17. st. dograđen je stoljeće kasnije s biforama na vrhu. Prije barokiziranja u crkvi su bila tri, a od g. 1706. šest oltara. Od g. 1821. je pet oltara. Glavni je oltar djelo pavlinske radionice ranoga baroka, a obnovljen je g. 1901. Bočno do slike u njegovu srednjem dijelu su niše s kipovima biskupa, đakona, ženskih svetačkih likova, a na atici je slika Svetoga Trojstva. U lađi crkve je oltar Bezgrješnoga začeća (g. 1701.) s palom i kipovima sv. Katarine, Lucije, Klare i Terezije. Kip Bogorodice, koji je prije obnove bio na glavnom oltaru, sada se nalazi u hodočasničkom trijemu te se nosi u procesijama. Pri obnovi crkve g. 1950. otkriveni su gotički dijelovi zidnih slika, a pripisani su domaćim majstorima s početka 16. st.
Mise su nedjeljom u 9, 11 i 19 sati te za blagdane Uskrsnoga i Duhovskoga ponedjeljka, za Duhove, Majku Božju Snježnu, Veliku i Malu Gospu.
