Iako zaštićena iza dvostrukih željeznih vrata, pomalo skrivena od pogleda, zavjetna slika Majke Božje na Kamenitim vratima na Gornjem gradu intimno je duhovno utočište brojnih Zagrepčana koji u slici visokoj 57 i širokoj 47 centimetara ne vide tek umjetničku vrijednost, nego veliko duhovno bogatstvo. To je za Zagreb neprocjenjiva dragocjenost pa se zato svake godine 31. svibnja veličanstveno slavi zaštitnica metropole, a čudotvorna se slika nosi u procesiji od zagrebačke prvostolnice do Kamenitih vrata. Pogotovo tada u oči upada i odsjaj dragoga kamenja kojim je prije 87 godina okrunjen lik Majke Božje i Djeteta Isusa. Naime, u prigodi 200. obljetnice požara u kojem je usred vatre ostala očuvana slika Majke Božje pojavila se ideja krunidbe slike, a taj je posao povjeren velikomu hrvatskomu umjetniku Jozi Kljakoviću. Detalje o toj izvedbi i ideji krunjenja zna povjesničarka umjetnosti Željka Zdelar.
»Ta je slika Majke Božje vrlo jednostavna, danas bismo suvremeno rekli da je minimalistički izvedena. Na njoj su samo bitne stvari, nema nikakvih dodatnih efekata, no s postavljanjem kruna ona je dobila dodanu vrijednost. Ta slika za građane Zagreba ima zavjetno značenje i vrlo je vrijedna. Iako s umjetničke strane možda toliko ne plijeni pozornost, otkad je 1931. godine okrunjena Kljakovićevom izvedbom dobila je i umjetničku i materijalnu vrijednost. Mislim da su krune vrhunska izvedba umjetničkoga obrta i vrijedan spomenik koji nažalost nije poznat čak ni u struci povjesničara umjetnosti, a treba imati na umu da su Kamenita vrata sigurno najposjećeniji kulturni spomenik u Zagrebu. Tamo gotovo nikada nije prazno: navečer su grupe molitelja, preko dana turisti i slučajni prolaznici, na Kamenita vrata dolazi valjda svaki posjetitelj Zagreba«, započinje priču Željka Zdelar o slici pred kojom je molio i sveti papa Ivan Pavao II. kada je 1994. prvi put posjetio Zagreb, kao i Benedikt XVI. na bdjenju s mladima prije sedam godina jer je zavjetna slika prenesena s Kamenitih vrata na Trg bana Josipa Jelačića.
No još tridesetih godina prošloga stoljeća bila je razvijena pobožnost prema Majci Božjoj od Kamenitih vrata.
Stoga je 1931. godine odlučeno da se na visokoj razini proslavi 200. obljetnica spašavanja slike, a cijeli je projekt bio povjeren župniku župe sv. Marka dr. Svetozaru Rittigu, koji je skupio ugledne građane i vjernike te iznio ideje za proslavu. Jedna od njih bila je i krunjenje slike, a – kako povijesni izvori otkrivaju – dr. Rittig je zapisao: »U čitavom svijetu je običaj, da se časne slike Majke Božje, koje vjernici naročito štuju kruništu dragocjenim krunama. Bilo bi krasno, ako bi i mi isto učinili, a krune da budu izrađene iz priloga i darova cijeloga Zagreba. (…) Mi slavimo tvoj jubilej da posvetimo vjerovanje svojih otaca. Slavimo tvoj jubilej željom srca za vječnim svjetlom i nebesima. Mi te vjenčamo i krunišemo zlatom i draguljima, našim čuvstvima i osjećajima, da Ti za navijek kažemo: Ti si zavjet naših srdaca, Ti si vječni Uzor naših duša.«
Taj je posao umjetničkoga oblikovanja izrade krune bio povjeren umjetniku Kljakoviću, a kako tumače povjesničari umjetnosti on je odabran vjerojatno zbog povezanosti sa župnikom Rittigom. Oni su se, naime, mnogo družili te fantastično surađivali i na izradi fresaka za crkvu sv. Marka na Gornjem gradu. »Bila sam zatečena s kakvom je lakoćom Kljaković radio te krune. Sastanci odbora organizirali su se u župnom dvoru kod župnika Rittiga i prisustvovao je crkveni odbor, gdje su većinu činile žene, vjerojatno i zato što se u tom slučaju radilo o predmetima koji više prianjaju ženskoj duši. Postoje zapisi koji otkrivaju da je Kljaković na licu mjesta uzeo model slike i oblikovao krune za Blaženu Djevicu Mariju i Isusa te određivao koji će kamen gdje postaviti. Onda je došla i primjedba od nekoga tko je bio više sklon vlasti da bi se trebao staviti i smaragdni komad darovan od jugoslavenske kraljevske obitelji, na što je Kljaković odgovorio: ‘Nižem dragulje po ljepoti i skladu boja, a ne po rang-listi darovatelja.’ Također, način na koji se baratalo svim tim silnim draguljima je impresivan, oni su bili doslovce podastrti ispred Kljakovića i dolazimo do onoga što je u današnjem društvu jako potisnuto ili se pojavljuje u vrlo malim mjerama, a to je duh povjerenja i poštenja. To su sve bile donacije i zavjetni darovi vjernika«, prepričava povjesničarka umjetnosti Zdelar povijesne podatke o krunjenju slike Majke Božje od Kamenitih vrata.
Darežljivost vjernika
Rad odbora za jubilej Majke Božje od Kamenitih vrata organizirao je i akciju prikupljanja priloga i darova za krunu i čitavu proslavu, a prilozi su – kako piše dr. Rittig – obilno tekli te je odbor primio srebra, zlata i dragulja od 331 darovatelja te 88 237 dinara u gotovini. U velikoj kruni upotrijebljeno je četiri briljanta, 158 dijamanata, osam rubina, tri smaragda, dva safira, četiri almandina, jedan ametist te 454 bisera, a u drugoj se kruni Djeteta Isusa nalazi 15 briljanata, 111 dijamanata, pet rubina, sedam smaragda, dva safira, četiri almandina i 339 bisera. »S obzirom na to da je Kljaković vrlo lako radio i ostvarivao svoje ideje, vjerojatno mu ni za izvedbu kruna nije trebalo mnogo vremena, a imao je i dobar odnos sa zlatarom Mesićem, kojemu je bila povjerena obrtnička izvedba«, napominje povjesničarka umjetnosti Zdelar.
Među svim zavjetnim darovima izabiralo se najčišće zlato iz darovanih lanaca, ogrlica, narukvica, prstenja, broševa i medaljica, a zapisi otkrivaju da je zlatar Mesić znalački vadio najplemenitije zlato i provjeravao mu karatnu vrijednost. U darežljivosti prikupljanja prinosa prednjačila je prva građanka Zagreba, supruga tadašnjega gradonačelnika Zagreba Stjepana Srkulja. U radu odbora, pripovijeda Zdelar, bila je i časna sestra koju je toliko impresionirala kruna Majke Božje od Kamenitih vrata da je rekla kako slika sliči na vrata nebeska budući da lom svjetla s dragulja stvara nevjerojatne boje.
Svečanost krunidbe dogodila se 31. svibnja na Trgu sv. Marka pod otvorenim nebom, a obavio ju je posebni delegat Svete Stolice tadašnji zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer. Istoga je dana sveti otac omogućio potpuni oprost za vjernike. Dokumenti otkrivaju i kako je za tu prigodu izrađeno i posebno krunidbeno svećeničko odijelo, misnice, izvezene kod redovnica milosrdnica, a njihov je nacrt načinila s. Pacis Ivančić, te je upriličena izvedba pučke svečane glume Velimira Deželića st. »Majka Božja od Kamenitih vrata (Zagrebački misterij)«.
