Prije točno 50 godina rijeka Cuyahoga posljednji je put gorjela. To je rijeka koja protječe kroz središte Clevelanda, industrijskoga centra američke savezne države Ohio. Godinama je bila odlagalište otpada iz obližnjih rafinerija, brodogradilišta, kemijske industrije, čeličana, industrija boja i lakova… Bez ikakve obrade otpadne kemikalije, ugljikovodici, zauljene smjese te otopine kiselina i lako hlapljivih organskih spojeva ispuštane su izravno u rijeku. Zbog neosmišljena rasta i razvoja rijeka je postala kolateralna žrtva ili, točnije – zapaljivo smetlište. Stanovnici su Clevelanda često svjedočili izbijanju manjih ili većih, lokalnih požara na površini vode. No 22. lipnja 1969. dogodio se požar, nakon kojega je »planula« i javnost, uključila se politika, mediji i znanost. Tada je, govore upućeni, rođen moderni ekološki pokret, koji je, u svojim raznim oblicima, aktivan i danas. William Kovarik, profesor na sveučilištu u Radfordu, tvrdi: »Medijski prikazi rijeke koja gori bili su šok. Sve do požara na rijeci Cuyahogi nije bilo pravoga osjećaja za ekološku krizu.«
Toga je ljetnoga dana, oko podneva, nakon prolaska vlaka željezničkim mostom preko Cuyahoge, iskrenje na tračnicama izazvalo zapaljenje uljastih mrlja koje su plutale površinom rijeke. Iako je požar uspješno ugašen, slika gradske rijeke koja teče i gori pretvorila se u zvono za uzbunu, postala je simbol ekološkoga proljeća. Nešto ranije, 1962. godine, Rachel Carson svojom je knjigom »Tiho proljeće« probudila u javnosti osjećaj odgovornosti prema okolišu, a zapaljena rijeka Cuyahoga izazvala je lavinu ekoloških akcija i protesta. Dok je Rachel Carson predvodila otpor prema kemijskom nasilju nad zemljom, požar na Cuyahogi potaknuo je protivljenje kemikalizaciji voda. Samo godinu dana nakon požara američki je predsjednik Nixon odobrio osnivanje agencije za zaštitu okoliša EPA, a nakon dvije godine izglasani su državni zakon o čistom zraku i državni zakon o čistoj vodi. Iste je godine potpisan sporazum Kanade i SAD-a o zaštiti voda Velikih jezera u koja se ulijeva rijeka Cuyahoga.
U zaštitu i obnovu okoliša rijeke Cuyahoge utrošeno je pet milijardi dolara, zabranjeno je ispuštanje neobrađenih industrijskih voda, provode se stalne provjere kvalitete vode… No i nakon 50 godina velik dio rijeke Cuyahoge smatra se okolišem loše kvalitete. Ribe su rijetke, a česta je pojava tumora ili drugih deformacija u njihovim jatima, alge cvjetaju, a voda je u rijeci onečišćena duž 75 kilometara korita od ušća. Dobre su vijesti što se ptice, poput bjeloglavoga orla, vraćaju na rijeku, a nadležne institucije svojim uredbama omogućuju stanovnicima uporabu riječne obale za rekreaciju i odmor.
Zbog smanjenoga intenziteta industrijske proizvodnje Cuyahoga je sve manje opterećena kemikalijama pa su povećani izgledi za njezin oporavak. Dio se prljave industrije iz Clevelanda preselio u azijske države, stoga ne iznenađuje podatak da danas rijeke i jezera gore na Dalekom istoku. Tako se, tijekom 2015. godine, jezero Bellandur nekoliko puta zapalilo. Jezero se nalazi u indijskom gradu Bangaloreu, središtu tehnološke industrije, a pretvoreno je u odlagalište kemijskoga otpada, baš kao rijeka Cuyahoga prije 50 godina. Pretprošle je godine požar na jezeru Bellanduru trajao punih osam sati. Čini se da lekcija o zapaljenoj rijeci Cuyahogi nije usvojena, nego je vatra zapadnim vjetrovima napretka proširena na istočne dijelove Zemlje.
Zanimljiv je podatak da je samo tri tjedna nakon požara na rijeci Cuyahogi svemirska letjelica Apollo 11 uspješno sletjela na Mjesec. Tročlana posada astronauta svečano je dočekana na ulicama New Yorka, dok se u Clevelandu dimila ugašena rijeka. Danas, u vrijeme priprema za osvajanje planeta Marsa, rijeke i jezera na planetu Zemlji još gore…
