Duh Sveti zacijelo je Božanska Osoba koja je na neki način obilježena bipolarnošću. S jedne strane svašta se o njemu tvrdi i govori, a s druge se strane ne govori dovoljno onoga što bi trebalo. Budući da je i Duh Sveti osoba, podrazumijeva se da s njim treba uspostaviti nekakav odnos. Kako uopće uspostaviti odnos s tom, možda najvećom snagom otajstva obilježenom, osobom?
U Nicejsko-carigradskom vjerovanju rečeno je sve što je najvažnije znati o Duhu Svetom. Ispovijedamo da je Duh Sveti Gospodin i Životvorac, da je jednak s Otcem i Sinom, govorio po prorocima i tako dalje. Na koji način sve ondje napisano ima veze s čovjekovom svakidašnjicom? Isus Krist nam, još za svoga zemaljskoga života, daje upute za odnos prema Duhu Svetomu. Jedna od najvažnijih pojava za koju je Duh Sveti »zadužen« upravo je vraćanje u pamet Isusovih riječi u danom trenutku potrebe. Koliko se puta nađemo u nevolji, očaju, teškoći i samo nam »dođu« Isusove riječi evanđelja; riječi utjehe, ohrabrenja, poticaja. To je djelo Duha Svetoga.
Često se u životu osjećamo duhovno, mentalno, tjelesno ili emotivno zgaženo. Zbog obveza, posla, odgoja, odgovornosti, međuljudskih odnosa i drugoga. Duh Sveti je životvorac, onaj koji daje život! U takvim se situacijama čovjek treba moliti upravo njemu! Duh Sveti vodi čovjeka u njegovim nastojanjima, odlukama, projektima, međuljudskim odnosima. Duh Sveti može usta začepiti kada treba šutjeti, a udijeliti žar srca i jezika (ili tipkanja) kada treba glasno progovoriti! Duh Sveti u ljudima pobjeđuje svaku oholost i preuzetnost i izgrađuje čovjeka u poniznosti i otvorenosti Božjemu nadahnuću. O, kada bi se ljudi samo više otvorili Duhu Božjemu, spoznali bi tada silinu Božje prisutnosti u svakoj pori ljudske opstojnosti. Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernih i u njima užezi oganj svoje ljubavi!
