Božić je manje vidljiv u Izraelu nego u Europi budući da 98 posto tamošnjega stanovništva čine Židovi ili muslimani. Kako kršćani u Svetoj Zemlji slave Božić, kakav je njihov položaj na području Zapadne obale i pojasu Gaze, što je potrebno da se dogodi »spajanje« četiriju palestinskih obitelji iz podijeljenih dijelova – o tome za Glas Koncila govori Robert Nicholson, osnivač i izvršni direktor »The Philos Projecta«. Iako je bio dio elitnih američkih marinaca, taj Amerikanac nakon studija povijesti, modernoga hebrejskoga i prava pokrenuo je 2014. godine projekt kako bi potaknuo pozitivan kršćanski angažman koji brani ljudski život, ljudsku misao i ljudsku raznolikost na području Bliskoga istoka.
Odrastao je u katoličkoj obitelji, ali je kršćanstvo odbacio u mladosti te mu se vratio u ranim dvadesetima. Kako svjedoči, shvatio je tada da kršćanstvo nije američka ili europska religija, nego bliskoistočna religija, i počeo se pitati što to znači za moderni svijet, baš u vrijeme napada u rujnu 2001. godine i američke invazije na Irak. »Ako je kršćanstvo izvorno povezano uz Bliski istok, bitno je i da kršćani budu povezani s tim dijelom svijeta. No shvatio sam da vrlo malo ljudi misli kao ja. Većina ljudi tu je regiju doživljavala kao drevnu zemlju bez ikakva suvremenoga značaja. Drugi su je vidjeli kao nazadnu i opasnu prijetnju Zapadu. Jasno, mnogi su to jednostavno ignorirali. Godinama kasnije ugledao sam priliku pa sam stvorio ‘Philos’, nazvan po grčkoj riječi ‘prijatelj’, i počeo izgradnju mosta između Istoka i Zapada.«
»U maloj kršćanskoj zajednici svetkovina Kristova rođenja posebno se slavi u Jeruzalemu i Betlehemu. Miješano katoličko i pravoslavno stanovništvo čini božićnu sezonu dužom zbog različitoga datuma slavljenja Božića, a mnogobrojni hodočasnici kršćani iz cijeloga svijeta obogaćuju blagdansku atmosferu u tim gradovima i na većim svetim mjestima širom Izraela. Kršćani koji žive u Svetoj Zemlji pripadaju mnogim različitim obredima: grkokatolički, grčki pravoslavni, rimokatolički, maronitski katolički, armenski i koptski pravoslavni, protestantski. Svaka od tih zajednica slavi Božić na svoj način, svojim jezikom i obredom. Rezultat je prekrasno tkanje kršćanstva koje pokazuje globalnu raznolikost kršćanske vjere na primjeru Isusova rodnoga mjesta. U Betlehemu slavlje u bazilici Isusova rođenja odražava tu raznolikost: pripadnici različitih Crkava u različitim vremenima i u različitim dijelovima bazilike imaju svoju liturgiju. Na Badnjak pravoslavni patrijarh Jeruzalema kreće u velikoj procesiji od Jeruzalema do Betlehema i predvodi misu pred mnoštvom mještana i hodočasnika iz cijeloga svijeta. Visoki predstavnici, muslimanski članovi palestinske vlade često su nazočni na tim slavljima u znak prijateljstva«, govori Nicholson koji živi u New Yorku, ali često zbog prirode posla boravi u Svetoj Zemlji te nam se od tamo i javio.
Govoreći o sadašnjem stanju kršćana u Svetoj Zemlji, a posebice na ugroženim područjima Palestine i Zapadne obale, sugovornik iznosi podatke: u Svetoj Zemlji živi oko 200 tisuća kršćana, a većina njih – oko 150 tisuća – živi unutar granica Izraela i punopravni su građani s istim pravima koja se daju Židovima i muslimanima. »Manji broj njih, otprilike 40 tisuća, živi na Zapadnoj obali pod palestinskom vlašću, gdje njihov broj pada zbog migracije uzrokovane sukobom, ekonomskim pritiscima i diskriminacijom. Grad Betlehem na Zapadnoj obali nekada je bio većinski kršćanski, a danas tamo prevladava većinsko muslimansko stanovništvo. No najugroženija kršćanska skupina koja živi u Svetoj Zemlji sićušna je kršćanska zajednica koja živi u pojasu Gaze pod vlašću Hamasa, islamističke terorističke organizacije. Ti kršćani, tek ih je 1000, svakodnevno se suočavaju s diskriminacijom i drugim poteškoćama«, kaže Nicholson.
Spominjući područja na kojima se još može raditi kako bi i Izrael učinio više u zaštiti kršćana, napominje da je Izrael jedina zemlja na Bliskom istoku u kojoj je kršćansko stanovništvo slobodno, sigurno i njihov broj raste. »Do sada su kršćani klasificirani kao Arapi, što znači da su podložni arapskomu obrazovnomu sustavu i njegovoj prevelikoj islamskoj pristranosti. Kršćani koji uče u arapskim školama ne uče svoju povijest ili jedinstveni karakter zajednice. Ta islamizacija ostavila je zajednicu slabom i otuđenom unutar vlastite domovine. Izraelska vlada trebala bi pobliže surađivati s kršćanskim vođama kako bi razvila snažan obrazovni sustav koji kršćansku djecu podučava njihovoj religiji, povijesti i jezicima.«
Upravo širenje pluralizma i slobode vjere na Bliskom istoku te informiranje vođa i donositelja odluka na Zapadu o tome što se stvarno događa na tom području ključne su zadaće »The Philos Projecta«. Stoga mnogo energije ulažu u povezivanje različitih skupina ljudi kako bi se povećalo međusobno razumijevanje i suradnja.
»Posebno smo zainteresirani za jačanje prava kršćanskih zajednica jer vjerujemo da se tako postiže bolji Bliski istok za sve. Veliki projekt na kojem radimo zove se ‘Galilee 2030’. Riječ je o desetogodišnjem planu da se galilejska regija Izraela pretvori u najjaču i najdinamičniju kršćansku regiju na Bliskom istoku. Izrael nudi jedinstvenu atmosferu stabilnosti i slobode koju možemo iskoristiti za izgradnju snažnoga kršćanskoga društva i također slanje poruke nade progonjenim kršćanskim zajednicama širom regije.«
»Svetu Zemlju vidim kao živo srce moje kršćanske vjere, a ne samo kao drevni muzej. Također vidim Svetu Zemlju kao domovinu dvaju naroda, Židova i Arapa, koji oba pripadaju tomu području i zaslužuju živjeti jedni s drugima u miru i sigurnosti. Za mene su te dvije slike Svete Zemlje povezane. Moja kršćanska vjera nadahnjuje me da se brinem za zemlju ne samo zbog duhovne dobrobiti, nego i zbog prekrasnih ljudi koji danas tamo žive. Moja je misija razumjeti te ljude, sprijateljiti se s njima i činiti sve što mogu kako bih pridonio širenju poruke mira«, zaključio je u blagdanskom razgovoru Nicholson.
