Svjetlo i sol dvije su evanđeoske slike onoga što je lijepo i radosno, zdravo i nepokvarljivo. Isus kaže izravno svojim učenicima: »Vi ste sol zemlje… Vi ste svjetlost svijeta«, zapisa sv. Matej. Isusov učenik treba biti kao grad na gori i svijeća na svijećnjaku da svijetli svima u kući. Ta poruka otkriva vrjednotu i svetost krštenja po Duhu Svetom. Svjetlo Duha Božjega donosi radost u tamu ovoga svijeta.
Sol ima važnu ulogu u svakodnevnom životu i prehrani i redovit je i najzastupljeniji začin jelima. Stavlja se u 53 612 recepata za hranu, ali samo u određenoj mjeri. Plinije Stariji napisao je enciklopedijsko djelo u 37 knjiga »Prirodoslovlje« u kojem donosi rečenicu: »Ništa nije korisnije od soli i sunca.« To potvrđuje iskustvo u svakodnevnom životu. Hrana nema okusa bez soli. Sol posuta po hrani čuva je od pokvarljivosti. Znači da je sol znak zdrave hrane. Stari su smatrali da sol u sebi nosi počelo vode i vatre. Ona je jedno iz dvoga: mora i sunca. Sol zauzima važnu ulogu i u različitim religijama. U židovskom vjerovanju sol posvećuje žrtvu. Propis je u Levitskom zakonu: »Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinosi i sol.« U Starom zavjetu sol je znak Božjega saveza s njegovim narodom. Sol je u prenesenom značenju ono što Savez čuva valjanim i istinitim.
»Vi ste svjetlost svijeta«, reče Isus svojim učenicima. Isusovi učenici prihvaćaju Isusova blaženstva i tako omogućuju uspostavu Kraljevstva. Prihvaćanjem blaženstava učenik postaje svjetlo koje rasvjetljuje ovaj svijet. A svjetlo učenika dobra su djela koja svijetle i blistaju i tako slave Otca nebeskoga.
U prirodnom životu svjetlo je toliko važno u životu da bez njega ne možemo živjeti ni mi ni svemir. Na zemlji nema života bez sunca, koje daje toplinu i svjetlo, daje uvjete da se može život razvijati. Sunce nije božanstvo, nego zvijezda, ali je iznimno važno u životu. Usporedba svjetla prenosi se na Mojsijev Zakon, na riječ Božju, na Mesiju i na »izabrani narod« koji je svjetlo poganima. U Novom zavjetu svjetlo je Krist. O tome se govori na Svijećnicu. U Sinu Božjem je život i svjetlo za sve narode. A ipak za mnoge krštene vrijedi onaj natpis s katedrale u Luebecku: »Zovete me učiteljem, a ne slušate me! Svjetlom, a ne gledate me! Istinom, a ne vjerujete mi! Putom, a ne putujete njim! Životom, a ne žudite za mnom! Mudrim, a ne slijedite me! Lijepim, a ne ljubite me! Bogatim, a ne molite me! Vječnim, a ne čeznete za mnom! Milosrdnim, a ne uzdate se u mene! Svemoćnim, a ne štujete me! Pravednim! Plemenitim!« Mnogi kršćani ne žive vrjednote i svetinje koje su primili. Ne ispunjavaju ulogu koju im je Gospodin namijenio. Drugi vatikanski koncil poručuje kršćanima da moraju u svijet donijeti radost i nadu.
»Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu«, kaže Koncil.
Živjeti u svijetu, a ne biti od svijeta, nego donijeti načelo života, kao što piše Poslanica Diognetu iz 2. stoljeća kršćanstva: »Što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu. Duša je u cijelom tijelu, ali nije od tijela. Kršćanin je u svijetu, ali nije od svijeta. Duša nevidljiva čuva tijelo vidljivo. Kršćanstvo nevidljivo vjerom čuva svijet. Tijelo mrzi dušu radi užitaka. Duša je u tijelu kao u zatvoru, ali čuva tijelo. Duša je besmrtna u smrtnom tijelu.«
Slično je to sa solju koja se stapa s hranom. Ne vidi se, ali je u hrani i daje joj okus. Ne vidi se, al’ se osjeti i doživi. Tako i kršćanin treba donijeti svijetu ono što je dobro i radosno. Sol nema svrhu u samoj sebi, nego čini drugima dobro i ugodno, čuva od raspadljivosti i pokvarljivosti. Rastopi se da bi činila dobro. Svijeća izgara da bi drugima svijetlila. U svijetu je često tama tuge i osamljenosti. Potreban je svjetionik ispravnoga života u ovom svijetu u kojem je nered i kaos u duši i tijelu suvremenoga čovjeka. Ovaj naš svijet zna biti hladan svijet. U takav svijet treba donijeti srdačnost, toplinu i zaštićenost. Liječeći bolesne, Albert Schweizer je bio svjetlo u afričkoj prašumi. Mahatma Gandhi je nosio svjetlo oslobođenja bez nasilja. Majka Terezija bila je svjetlo u Kalkuti bolesnima i odbačenima. Donose li današnji vjernici radost i nadu ljudima oko sebe?
