Milijuni eura upućenih za humanitarnu pomoć u Siriju u posljednjih devet godina tek je kap u moru potreba više milijuna ljudi koji žive na Bliskom istoku u zemlji u kojoj je rat ušao u desetu godinu i zemlju izolirao od mnogih. Tako su uvedene i restriktivne mjere Europske unije za pojedince i subjekte odgovorne za nasilnu represiju nad civilnim stanovništvom u Siriji, što uvelike utječe na dostavu humanitarne pomoći na terenu. Više su puta posljednjih godina na tu situaciju upozoravali i predstavnici crkvenih organizacija, u posljednjem navratu na blagdan sv. Martina u srijedu 11. studenoga iz usta izvršnoga predsjednika zaklade papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji« (ACN International) dr. Thomasa Heine-Gelderna. No pomaka nema, i dalje humanitarne iznimke od sankcija Europske unije prema Siriji ne uspijevaju, a gladna i žedna djeca, unesrećeni i raseljeni unutar i izvan zemlje traže pomoć koja teško do njih dolazi.
uputila je Siriji papinska zaklada »Pomoć Crkvi u nevolji«
crkava i župnih zgrada oštećeno je ili uništeno
ljudi pobjeglo je iz Sirije, a među njima je više od 50 posto kršćana
Organizacija »Pomoći Crkvi u nevolji« surađuje s katoličkim dobrotvornim organizacijama u Siriji, preko tih kanala uspjela je podijeliti i pomoć u vrijednosti od 40 milijuna eura otkada je započeo vojni sukob u Siriji te pruža humanitarnu podršku kršćanskomu stanovništvu jer financijska pomoć namijenjena sirijskim izbjeglicama vrlo rijetko zapravo dolazi do kršćanske manjine.
»Iako teorijski postoje načini i pristupi da bi se omogućila humanitarna pomoć u Siriji, to je gotovo nemoguće zbog brojnih izuzeća i iznimaka koje se donose. Gledajući učinak sankcija, primijetili smo da su cijene uvezene robe naglo porasle, a plaće radnika drastično su pale s prosječnih 150 na 50 američkih dolara mjesečno. Unatoč embargu, moguće je kupiti sve u Siriji, ali to potiče razvoj crnoga tržišta, procvat organiziranih bandi koje profitiraju od krijumčarenja robe pod embargom«, rekao je dr. Heine-Geldern na nedavnoj konferenciji održanoj preko interneta u organizaciji grupacije kršćanskih demokrata (EPP) u Europskom parlamentu.
Među zaprjekama koje onemogućavaju prijeko potrebnu humanitarnu pomoć sirijskomu narodu posebno je istaknuta blokada prijenosa novca i transfera u Siriju. »Iako sankcije predviđaju iznimke za bankovne transakcije koje se odnose na humanitarnu pomoć, to ne funkcionira. Europski i međunarodni platni nalozi preko IBAN-a ili SWIFT brojeva blokiraju transakcije koje su povezane sa Sirijom ili su upućene prema Siriji. Stoga je dobrotvornim organizacijama gotovo nemoguće uplatiti sredstva za potrebe stradaloga stanovništva u humanitarne svrhe. Ako se novac šalje susjednim zemljama, on se u gotovini prenosi preko granice u Siriju, što je rizično i opasno. Čini se da su banke prerevne. Primjerice, ponekad se onemogućavaju uplate siromalabarskoj Crkvi u Indiji (domicilna Crkva istočnoga obreda u zajedništvu s Rimom, op. a.), samo zato jer je dio njezina imena riječ ‘siro’, a to nema nikakve veze s ratom u Siriji. Također, naša nam banka u Njemačkoj savjetuje da izbjegavamo prečeste prijenose novca u Siriju jer bi nas to moglo dovesti na popis sumnjivih transakcija«, objasnio je dr. Heine-Geldern.
Pojasnio je izvršni predsjednik zaklade papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji« zašto je nužno omogućiti prijenos novca. Crkvene organizacije nemaju logističkih kapaciteta ni mogućnosti za isporuku potrebne robe osobama izbjeglima iz Sirije, kao i onih 14 milijuna Sirijaca koji su ostali u zemlji, pa zato obično šalju novac svojim partnerima da na samom mjestu kupe hranu, odjeću i medicinsku opremu.
Drugi veliki problem o kojem je u kontekstu humanitarne katastrofe u Siriji govorio dr. Heine-Geldern jest kronična pothranjenost djece od 6 mjeseci do pet godina. »Osnovni proizvodi, poput mlijeka u prahu ili dohrane, stoje oko 3000 sirijskih funta, a prosječna je plaća 30 tisuća sirijskih funta, što odgovara 55 američkih dolara, i za većinu populacije pogođenom nezaposlenošću nemoguće je nabaviti taj važan hranjivi sastojak za djecu. Naša organizacija ‘Pomoć Crkvi u nevolji’ osigurava financiranje mlijeka u prahu za djecu do 10 godina, ali i tu postoje zaprjeke – jer se mlijeko u prahu smatra proizvodom s ‘dvostrukom namjenom’, za koji trebaju posebne dozvole. Europske prijevozničke tvrtke stoga odbijaju prijevoz prikupljenoga mlijeka uz obrazloženje da bi se mogao iskoristiti ‘u druge svrhe’«, kaže dr. Heine-Geldern.
Upravo su teškoće u prijevozu i osiguravanju pošiljaka za Siriju čest logistički problem jer većina međunarodnih brodarskih tvrtaka izbjegava put u Siriju, a osiguravatelji odbijaju osigurati pošiljke.
Usred takve situacije partneri zaklade papinskoga prava »Pomoć Crkvi u nevolji«, uglavnom pripadnici Katoličke Crkve koji žele pružiti humanitarnu pomoć, suočavaju se s nepremostivim postupcima ishođenja dozvola za odstupanja od sankcija za uvoz osnovnih namirnica i potrepština. Za većinu humanitarnih djelatnika taj je postupak nejasan, skup i dugo traje. Time su posebno pogođene vjerske manjine, poput katolika kojih je u Siriji sada 4,6 posto, a u prijeratnom ih je razdoblju bilo više od 10 posto.
Dr. Heine-Geldern upozorava: »Potrebne su posebne dozvole za svaku akciju koja uključuje dostavu ‘robe s dvostrukom namjenom’, poput rezervnih dijelova za bolničku opremu, a to dovodi do dodatnih troškova i duže isporuke.«
Osvrnuo se i na još jednu potrebu, a riječ je o ogrjevu. Iako nije obuhvaćeno sankcijama i međunarodnim embargom, loživo ulje u Siriji si rijetki mogu priuštiti, a većina siromašnoga stanovništva ostat će tako u hladnim zimskim mjesecima bez grijanja.
I zbog toga, kao i situacije u okruženju, primjerice Libanonu – koji se teško oporavlja nakon eksplozije u Beirutu te novoga vala koronakrize – u kojem se nalazi 1,5 milijun Sirijaca koji bi se htjeli vratiti kući, važno je razriješiti iznimke od sankcija kako bi humanitarna pomoć mogla doći do potrebitih ljudi u toj ratom razorenoj i opustošenoj zemlji, dok se izgledi za trajnim mirom još uvijek čine daleko. Pomoć crkvenih organizacija u Siriji nije samo odgovor na dramatičnu humanitarnu situaciju izazvanu ratom, već ima za cilj i spriječiti brisanje kršćanske prisutnosti na Bliskom istoku.
