Dobio sam kritiku od jednoga poznanika za molitvu krunice koju se trudim moliti u ovom mjesecu. On kritizira stalno ponavljanje u krunici i to opravdava Isusovim riječima: »Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.« Kako odgovoriti na te prozivke?
Čitatelj
Mogli bismo reći da se primjedba/kritika Vašega poznanika možda odnosi na »automatizirano« moljenje krunice u kojem on prepoznaje »blebetanje«, ali je molitva krunice daleko od toga, a ponavljanje zaziva i ponavljanje molitve kojom se obraćamo Majci Božjoj – kako nas je podučio i sv. Ljudevit Montfortski (i što smo već isticali, prema stranici Monfortanci.com) – izraz je duboke pobožnosti, na koju poziva i spomenuti svetac: »Nakon što zazoveš Duha Svetoga da bi dobro molio krunicu, na trenutak se saberi pred Bogom, i na način kako ću ti kasnije pokazati, prikaži pojedine desetice. Prije nego što započneš deseticu, zaustavi se na trenutak, duže ili kraće, ovisno o vremenu kojim raspolažeš, kako bi sagledao otajstvo koje slaviš te po tom otajstvu i po zagovoru Presvete Djevice uvijek traži jednu od kreposti koja je na poseban način sadržana u tom otajstvu i koja ti je najpotrebnija.
Crkvena je molitva kao nošena Marijinom molitvom
Najviše pazi na dvije pogreške koje čine gotovo svi koji mole krunicu. Prva, da ne formuliraju nikakvu nakanu prije nego počnu moliti; ako ih pitaš zašto mole, ne znaju ti odgovoriti. Zbog toga uvijek imaj na pameti da moliš za neku milost, da nasljeduješ neku krepost ili da se oslobodiš od nekoga grijeha. Druga greška u koju se redovito pada moleći krunicu je ta da već od početka molitve mislimo samo na to da je čim prije završimo« (Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se, br. 126).
Radovalo bi nas kada biste to razmišljanje prenijeli i svojemu poznaniku, možda i on shvati koliko je krunica duboka molitva, a ne samo ponavljanje, i koliko zapravo ovisi o svakom vjerniku – molitelju – kako će molitvu krunice doživjeti oni koji nas okružuju. Istodobno bismo na pameti trebali imati i ono čemu nas podučava Katekizam Katoličke Crkve da moleći krunicu (»koja vjernomu puku zamjenjuje časoslov«) i moleći se Majci Božjoj, »s njom prianjamo uz naum Oca, koji šalje svojega Sina da spasi sve ljude«. »Kao i ljubljeni učenik, uzimamo sebi Isusovu majku, koja je postala majka svih živih. Možemo moliti s njom i moliti se njoj. Crkvena je molitva kao nošena Marijinom molitvom. S njome je sjedinjena u nadi« (KKC, br. 2678).
