Božićno je vrijeme došlo svomu kraju. Pravi je trenutak da se vjernici zapitaju jesu li uopće u srcu doživjeli Božić i njegovu novost? Ili su možda zapeli u adventu pa i dalje iščekuju radost, mir i spasenje, nedovoljno svjesni da je Krist već došao, da se »pojavila milost Božja, spasiteljica svih ljudi«.
Ako je vjerniku na kraju božićnoga vremena srce puno brige i straha od sutrašnjega dana, od nove građanske godine koja je pred njim; ako strahuje zbog nedostatka posla ili male plaće; ako se ne osjeća dovoljno prihvaćenim i voljenim – sve je to znak da mu Božić nije dotaknuo srce. Ali Bog je svjestan ljudske slabosti i zato je u prvom čitanju prošle nedjelje, preko Izaije, poručio: »Tješite, tješite moj narod… govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana.« Iz svih se čitanja te nedjelje izlijeva Božja nježnost i briga za čovjeka. »Kao pastir pase stado svoje«, šalje ljudima svoga Sina i, u njem, svakomu govori: »Ti si sin moj ljubljeni! U tebi mi sva milina!« Kršćanin se, stoga, ne treba tjeskobno brinuti ni za što, jer Bog se brine za njega. Iz te unutarnje sigurnosti izvire nova snaga za svakodnevni život i radost koju nikakva poteškoća ni strah ne mogu ugasiti.
Blagdan Krštenja Gospodinova pozvao je vjernike da trajno žive novost svoga krštenja i trude se svakodnevno (p)ostajati sve sličniji Kristu. U protivnom se može dogoditi da zaborave istinu o svom sinovstvu. U protivnom će različiti zvukovi zaglušiti glas Božji koji im govori da su ljubljeni. Taj glas mogu čuti jedino sjedinjeni s Kristom, hraneći se ustrajno njegovom riječju i tijelom. Bog ne želi polovične sinove i kćeri. On želi da kršćani cijelim svojim životom budu ono što riječima ispovijedaju. On želi da se kršćani »odreknu bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno žive u sadašnjem svijetu«.
Dojam je da su kršćani premalo svjesni važnosti svoga krštenja. Ta svako novo krštenje novi je Božić svijetu jer svaki je novi krštenik »novi Krist« na Zemlji. No on će to zaista i biti tek ako u molitvi i sakramentima svakodnevno »rastvara nebo« i svojim životom svima svjedoči Božju blizinu.
