– E, moj pater Joža… Što sad?? Što sad kažete, velečasni? Isto kao i ono na drugim, trećim, ne znam kojim demokratskim izborima? Ono kad ste me »pošpotali« što sam na svom izbornom listiću dopisao i zaokružio »Alana Forda«, kako sam radio i prije na jednokandidatnim »izborima« u komunizmu? Hoćete nam opet reći, jer bilo nas je više takvih, da moramo izići na izbore jer je to jedina prilika da se »čuje« i naš glas? Da je upravo to demokracija, premda se nama već tad činilo da nemamo za koga glasati, od gomile »mućaka« uvučenih u politiku… »Birajte ‘manje zlo’«, stoput ste papagajski ponovili, jer »glasovati se mora«, to nam je ljudska i vjernička dužnost, čak činimo grijeh propusta ako ne idemo. Mene ste uvjerili, priznajem! Ni jedne jedine izbore ja nisam propustio! Čak ni za predstojnika zgrade, a kamoli ove političke! I? Što sad, pater? Birao ja, birao »manje zlo«, i…? Dočekao da mi »manje zlo« samo odabere i instalira »veće zlo«!! Što sad velite? Jesam li ga, zapravo, sam izabrao? Pa smislio novi izum: »Kako se bira veće zlo?!« Taman posla, već su to patentirali deblji »macani«, kraj toplije peći grijani! Znate što, velečasni?… »Od dva zla biraj manje«, »manje zlo za neko dobro«… Sve mi te maksime sve slabije »drže vodu«! Dok se bira zlo, kako bi izišlo na dobro?!? Biraj između dvije splačine, svejedno ćeš ostat’ gladan! Moraš na ponudi već imati dobro, makar i »manje«, makar »najmanje dobro«. Ne će iz truljava, »manje zla« sjemena niknuti ništa! Dragi moj pater, morat ćete se pošteno upregnuti da me, nakon ovih, »izvučete« na iduće izbore! Možda, ako vi budete na listi. Ali, našli bi onda odmah i vama »neoprostivih grijeha«, kao što ih sad užurbano i orkestrirano, makar izbora i ne bilo, traže onima koji se usude u programu isticati tradicionalno i nacionalno! Samo, kako vi kažete, »stisneju gumb na svoje novinare« pa i do jučer dična »hrvatska pera« odjednom počnu »mrčiti« po onima koji hrvatski misle i govore, kako su i sami do jučer!? Jer sad to više ne pali, sad se mora biti »uključiv«, i za neuključive i isključive, one koji ti na ulici »skidaju ministre«?! Pa hajd’, čak i to što su par saborskih ruku kupili… danas vam se sve kupuje, pater… Više mene plaši jesu li oni fakat odlučili prodati našu djecu! Na roditeljskom vijeću sam iskrvio u svađama s onima koji bi izbacivali vjeronauk i Boga, koji za Ruđera Boškovića znaju samo da je to Institut, a za Marula misle da je najbolji lovranski, i to pečeni! I onda, kad se ponadaš da je vlasti konačno pamet došla iz onog dijela u glavu… Evo ti novog neobrazovnog nokauta! Bude li zaista tako, ne će im se samo priviđati 40 tisuća na ulicama… Sve, sve bi sad trebalo progutat’, sve kao zbog stabilnosti, održanja »dobrih trendova«, »makroekonomskih pokazatelja«, »gospodarskih rastova«… U kojoj to zemlji?? Negdjezemskoj? Briselhrvatskoj? Valjda je to »krenulo« mom Francu, koji uredno radi, a već pet mjeseci još urednije ne prima plaću? Ili Darcu koji je u »vitalnim pedesetima« dobio pedalu pa se našao »na tržištu« da se hrva s rođenim sinom, koji bi uz dvije diplome mogao već imati i dva ukoričena toma sabranih neprihvaćenih ponuda koje je slao za posao! Pa kad su im svi trendovi tako uzlazni kao afrička šljiva, kako je moguće da su se na tom famoznom predsjedništvu »najhrvatskije« stranke baš svi »napravili u pelene«?! Sve do jedan »pelenkovići«?! Nijedan slobodan da veli idem ja iz ovog cirkusa, bit ću vjeran biračima, radit’ ću svoj redovni posao pa rasti sad kad i gospodarstvo raste?! A ne, pater, svi oni mudro zašutjeli, uvukli glave u oklope. A sad, uz još malo medijskoga ispiranja i preumna tumačenja veličine njihova poteza, ostat ću učas samo ja neuka budala… čak i u vlastitim očima! Eto, velečasni moj, mirno počivajte, imali ste bar sreću da sve to ne doživite… Zapalit ću vam još svijeću, izmoliti još jedan »pokoj vječni« pa se vratiti u ovaj hrvatski nespokoj…
