Kako je prošlo dugo vremena od mojega posljednjega javljanja, tako je bilo puno obveza i novih događaja u našoj misiji. Za vas koji me ne znate, ja sam hrvatski misionar don Velimir Tomić i već 33 godine djelujem na tlu Tanzanije.
Prije 4-5 godina započeo sam podizati tu novu misiju s don Bernardom Marijanovićem, koji se u međuvremenu vratio u domovinu. Uz crkvicu za pedesetak vjernika koju smo imali na početku, i uz obilazak na terenu, polako smo rasli i brojčano smo prilično narasli.
Nije bilo lako upustiti se u projekt gradnje, počevši od nule. Najprije smo kupili zemljište. Zatim smo iz Australije dobili dva kontejnera. U jednom je bio građevinski materijal i alat za radove, a u drugom smo spavali nas dvojica. Tako je bilo neko vrijeme te smo potom počeli graditi manju župnu kuću koja je svakako puno bolja od života u kontejneru. Došlo je zatim vrijeme da počnemo graditi crkvu i Crkvu…
Što smo bili bliže ljudima i upoznavali se s njima, te počeli služiti svakodnevne mise i vjeronauk, naša se misija počela na sve načine izgrađivati. Misija u Kisongu ima oko 35 tisuća ljudi, od toga zasad otprilike tri tisuće vjernika. Broj se iz godine u godinu stalno povećava. Imamo sve više i više krštenja, prvih pričesti i krizma.
U župi imamo dva pjevačka zbora, a posebno je mnogo školske djece, koja su uključena u mali dječji zbor. Oni svi rado pjevaju i rado se mole Bogu. Vole se i družiti. Misija je jedna oaza u kojoj ima vode, a napravili smo i ljuljačke. Postoji i mali teren na kojem se oni slobodno igraju, vesele se i to je za njih mjesto koje vrlo rado posjećuju. Posebno dolaze nedjeljom, kada ne idu u školu, te tada ostanu po cijeli dan. I mladi i djeca tu se igraju jer je ograđeno i tu su sigurni i osjećaju da je to njihov teren.
Mnogo male djece uključeno je u »male misionare«: imaju posebne žuto-bijele odore i redovito održavaju susrete subotom. Katehisti ih vode i poučavaju u vjeri, molitvi, ali isto tako poučavaju ih o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, zemljama iz kojih su misionari tu već odavno stigli. Nažalost sve nas je manje. Mladih misionara na ovom terenu više nema zato što ni u domovini nema dovoljno svećenika. Posebno svećenika nedostaje u Europi, otkud su došli prvi misionari u Tanzaniju. No sjeme vjere su posijali i zato danas u misijama imamo domaće, afričke svećenike.
Vjerujem da ste čuli da je u misijama crkveni život vrlo bogat, a svete mise traju jako dugo jer se svi dijelovi pjevaju. U našoj župi postoje razne bratovštine, posvećene Srcu Isusovu, sv. Ani, sv. Ambroziju, sv. Josipu i Blaženoj Djevici Mariji. To su za sada početci, postavljeni su dobri temelji jedne jake zajednice vjernika.
Iako je u našoj misiji velik broj ljudi, informacije vrlo slabo dolaze pa je poslije mise prigoda da ljudi doznaju sve što se događa. Naime, nema baš tiska da mogu pročitati vijesti, a internet je tu vrlo loš, te često nema struje. Zato sve informacije ili kasne ili nisu dostupne.
Mi misionari uvijek smo ponosni na svoju Domovinu, molimo za nju i Bogu zahvaljujemo na njoj jer nam je dala priliku da i drugim ljudima donosimo radosnu vijest. A vi, u Domovini, naša ste snaga jer vašim molitvama i darovima puno lakše donosimo riječ Božju i svjedočimo onu nesebičnu ljubav na koju ste vi, mali misionari u Domovini, spremni. Bez vaše bi pomoći tu bilo jako teško.
Od srca vas sve pozdravljam, dragi moji makovci, Isusovi prijatelji! Nastavite se družiti s njim u djelima i riječi, i neka vas naš dragi Spasitelj obilno blagoslovi!
Don Velimir Tomić,
misionar u Tanzaniji
