Kada se govori o odnosu Katoličke Crkve i europskih institucija, jedna od najspominjanijih odredaba koje reguliraju pitanje tih dviju stvarnosti jest sedamnaesti članak Ugovora o funkcioniranju Europske unije u kojem se zaziva održavanje otvorenoga, transparentnoga i redovitoga dijaloga s Crkvama, ali i vjerskim udrugama te drugim nekonfesionalnim organizacijama. U tom smislu se i Crkvi – kao dioniku društva koji ima što reći i podijeliti svoje viđenje na aktualne društvene pojave – kao jednoj od šest vrsta organizacija dopušta predstavljati interese i stajališta te na taj način utjecati na politike koje donosi Europska unija.
Među ukupno 11 779 organizacija upisanih u Registar transparentnosti koji razlikuje pružatelje usluga savjetovanja poput odvjetničkih društava ili pojedinaca, interne lobiste trgovinskih ili strukovnih udruženja, nevladine organizacije, trustove mozgova i akademske ustanove te organizacije koje zastupaju lokalna tijela, najmanje je organizacija koje zastupaju Crkve i vjerske zajednice. One čine samo 0,45 posto svih zagovaratelja i lobista u europskim institucijama.
Međutim, procjene govore da je broj vjerskih organizacija prisutnih u Bruxellesu veći te je u posljednje vrijeme primjetna sve veća profesionalizacija u području vjerskoga lobiranja na razini Europske unije. Europske Crkve i vjerske organizacije sudjelovale su, tako, primjerice u raspravama o klimatskim promjenama i sigurnosti, o pitanjima migracija, a među skupinama u toj domeni u Registar transparentnosti upisani su ured Austrijske biskupske konferencije, tajništvo Vijeća biskupskih konferencija EU-a (COMECE), a iz hrvatskoga susjedstva Islamska zajednica iz Bosne i Hercegovine. Registar transparentnosti baza je podataka o organizacijama koje nastoje utjecati na zakonodavni postupak i provedbu politika institucija EU-a, a u njemu je vidljivo tko zastupa koje interese i kojim financijskim sredstvima raspolaže. Registar omogućava javni nadzor te građanima i drugim interesnim skupinama omogućava praćenje aktivnosti lobista.
Drugoj najbrojnijoj skupini zagovaratelja u Registru transparentnosti sa 3151 registriranim subjektom pripadaju nevladine organizacije, a među njima je i Svjetski savez mladih. Njihov zagovarateljski odjel u europskom uredu u Bruxellesu odnedavno vodi mladi Hrvat Mislav Barišić koji predstavlja udrugu koja ove godine slavi 20. obljetnicu postojanja, a jedno od tri temeljna područja djelovanja upravo im je zagovaranje. »Zagovaranje je od početka djelovanja Svjetskoga saveza mladih zamišljeno kao jedna od ključnih aktivnosti, a njezina važnost leži u tome što se na taj način može kod donositelja odluka utjecati na prepoznavanje određenih vrijednosti i na raspored prioriteta u javnim politikama te prepoznavati i pokušati spriječiti odluke i politike koje bi mogle narušiti ljudsko dostojanstvo. Svjetski savez mladih ima zagovaračke odjele kod više međunarodnih institucija, od UN-a do nacionalne razine, gdje, primjerice u Hrvatskoj, ima brojne zagovaračke aktivnosti«, kazao je Barišić, čiji je posao zagovaranje pri europskim institucijama, prije svega u Europskom parlamentu i Vijeću Europe, a njihov ured u Bruxellesu ima tri stalno zaposlene osobe te 5-6 stažista. Njihovi su resursi, kaže, vrlo ograničeni te moraju birati gdje žele djelovati, ali uz dobre kontakte i predan rad moguće je ostvariti zapažen utjecaj.
Odgovarajući na pitanje što im znači to što su upisani u Registar transparentnosti Europske unije, Barišić kaže da im to donosi i određene povlastice. »Nismo lobisti u užem smislu riječi – mi se zauzimamo za naša stajališta i vrijednosti, a lobisti često, što nije nelegitimno, za konkretne interese svojih skupina, pri čemu ti interesi mogu biti i financijski. Taj status omogućuje prije svega da svi naši kontakti znaju s kim razgovaraju. U načelu, Europski je parlament vrlo otvorena institucija koju svatko može posjetiti, pri čemu se treba registrirati i dobiti akreditacijsku iskaznicu. Naš status ipak omogućava veći pristup nego običnim jednokratnim posjetiteljima, a uključuje ulazak u Europski parlament za radnoga vremena, sudjelovanje u radu odbora i plenarnim sjednicama, prisutnost na mnogim službenim i neformalnim događanjima bez kojih nikakve zagovaračke aktivnosti zapravo ne bi bile ni moguće. Također, postoje i stroga pravila kojih se moramo svi pridržavati, primjerice da nikada više od četiri osobe iz iste organizacije ne smije istodobno biti u zgradi parlamenta, što ima jasan cilj da se onemoguće razni prosvjedi ili grupne akcije koje bi ometale rad institucije«, napominje Barišić.
Budući da su njihovi resursi ograničeni, mjesečno uspiju komunicirati samo s nekolicinom zastupnika, no i unatoč tomu ostvarili su utjecaj i rezultate, a jedan od prepoznatljivijih primjera uključivanje je zastupnika u sklopu kampanje obilježavanja Svjetskoga dana osoba sa sindromom Down raznim prigodnim gestama poput fotografiranja s različitim čarapama. »Naš primarni cilj zagovaranja čak bi se mogao definirati kao informiranje zastupnika u Europskom parlamentu kako bi u donošenju odluka zapravo glasovali po svojoj savjesti i u interesu birača jer često u dokumente uđu termini koji su namjerno nejasno definirani i sporni, što treba prepoznati. Međutim, najviše se komunikacije zapravo ostvari s njihovim asistentima, čiji je to i posao«, rekao je Barišić, koji je zaposlen u europskom uredu Svjetskoga saveza mladih kao voditelj zagovaranja.
Razumljivo je da mnoge zagovaračke aktivnosti uključuju povjerljivu komunikaciju s donositeljima odluka o kojoj se ne može javno govoriti. Ipak, Barišić je pojasnio da surađujući sa zastupnicima u Europskom parlamentu s njima sudjeluju u izradi tekstova dokumenata i pisanju amandmana, daju preporuke za glasovanje, s ciljem da budu glas mladih za zaštitu i promociju ljudskoga dostojanstva.
»Mogu navesti konkretan primjer odluke gdje smo sudjelovali kao organizacija u zagovaranju njezina donošenja. Riječ je o ‘Etičkim pitanjima i pitanjima ljudskih prava povezanih sa surogatstvom’ koje je stavljeno na glasovanje Odboru za socijalna pitanja Vijeća Europe, a kojim se htjela dati eksplicitna potpora tzv. ‘altruističnom surogatstvu’ koje je u praksi vrlo teško razlikovati od komercijalnoga. Takvim prijedlogom legitimirala bi se štetna praksa kojom se djeca tretiraju kao roba, a kao potencijalne surogat-majke često se iskorištavaju žene u teškim situacijama iz siromašnih zemalja. Bili smo uključeni u istraživanje, informiranje i komunikaciju o problematičnim aspektima takvoga izvješća s članovima Vijeća te smo bili vrlo radosni kada ga je odbor u ožujku 2017. godine naposljetku odbacio«, iznosi primjer Barišić i ističe da svoj rad usmjeravaju prema Europskom parlamentu i njegovim odborima.
Glavne poruke koje u svojim zagovarateljskim aktivnostima iznose jesu intrinzično i neotuđivo ljudsko dostojanstvo koje svaka osoba posjeduje od začeća do prirodne smrti, a to je temelj za prepoznavanje ljudskih prava. »To dostojanstvo ne samo da politička vlast ne smije narušavati, nego mora i štititi osobu da joj drugi ne povrijede dostojanstvo, odnosno ljudska prava. Posebno smo fokusirani na mlade, koji se ponekad u dokumentima na kojima se temelje javne politike pokušavaju instrumentalizirati i svoditi na samo neke dimenzije njihovih bića promovirajući politike koje su protivne ljudskomu dostojanstvu. Želimo da međunarodne i nacionalne institucije prepoznaju i štite pravo na život, da se skrbe za obitelj te omogućavaju ozračje pogodno za integralni razvoj, solidarnost i poštovanje svake osobe«, kaže Barišić, koji, budući da se uz pojam lobiranje vežu negativne konotacije, radije rabi izraz zagovaranje.
»Ne smatram se lobistom, nego zagovaračem, što je širi pojam. Optimističan sam i želio bih dati svoj doprinos zaštiti ljudskoga dostojanstva na razini europskih institucija, ujedno svjestan koliko je to težak posao, ali uvjeren kako se vrijedi boriti i za svoj glas koji se može čuti među velikim i moćnim interesnim skupinama. Sama riječ lobist može u javnosti nositi negativne konotacije, i ne bez ikakva razloga. Smatram da u dobro razvijenoj demokraciji treba do donositelja odluka moći doći autentičan glas za neku odluku zainteresiranih građana, osobito u vrijeme suvremene komunikacije i da nije nužno potrebno posredovanje profesionalnih lobista. Također, lobiji koji djeluju skrbeći se za financijske interese svojih klijenata pri Europskoj uniji nisu nužno samo oni koji nam možda padaju na pamet poput velikih tehnoloških tvrtki. Kao vrlo utjecajni lobisti, primjerice, redovito se pokazuju udruženja europskih ribara«, rekao je Barišić, kojemu je pak cilj predstavljati mlade na međunarodnoj razini, a uz zagovaranje Svjetski savez mladih mnogo radi i na području obrazovanja i kulture.
