PITALI STE
»Samo se želim odmoriti od ljudi«
Možda će Vam zvučati čudno, ali meni približavanje Božića čini veliku nelagodu. Već se sada grozim tih dana kada moram ići u čestitanja i kada će nama ljudi dolaziti čestitati. Isto se osjećam i kada to moram činiti na društvenim mrežama. Jednostavno mi se to više ne da. Samo se želim odmoriti od ljudi i da me svi puste na miru. Znam da to nije normalno pa Vas molim za pomoć. Vjerujte, puno nas se tako osjeća.
Otuđenost, odnosno stanje otuđenosti ili disocijacije od okoline ili društva postalo je prevladavajući psihološki fenomen u današnjem brzom, tehnologijom vođenom svijetu.
Sadašnji svijet, sa svojim brzim tehnološkim napretkom i promjenjivim društvenim normama, doveo je do promjene u ljudskim interakcijama i odnosima. Uspon digitalnih komunikacijskih platforma, iako povezuje ljude diljem svijeta, paradoksalno je doveo do osjećaja izoliranosti i otuđenja među pojedincima. Stalni brzi protok informacija i pritisak da pojedinac ostane »povezan« često dovodi do osjećaja preopterećenosti i odvojenosti. Virtualne interakcije, iako prikladne, nemaju toplinu i intimnost interakcija licem u lice, što kao rezultat ima razvoj osjećaja usamljenosti i otuđenosti.
Tradicionalne društvene strukture koje su pružale osjećaj pripadnosti i zajedništva postupno erodiraju, a sve veći naglasak na individualizmu i samodostatnosti često u pojedinaca pridonosi razvoju osjećaja nepovezanosti i otuđenosti od njihove društvene okoline. Otuđenost može imati snažne psihološke učinke, uključujući osjećaj usamljenosti, depresije i tjeskobe, utječući tako na samopoštovanje pojedinca i osjećaj vlastite vrijednosti, narušavajući na taj način kvalitetu života, zadovoljstvo životom i dobrobit u cijelosti. Poticanje interakcije licem u lice i izgradnja snažnih odnosa punih potpore može pomoći u ublažavanju osjećaja otuđenosti.
Blagdansko vrijeme može pogoršati osjećaj otuđenosti u pojedinaca
Iako je tehnologija sastavni dio suvremenoga života, važno je pronaći ravnotežu. Postavljanje granica za upotrebu tehnologije i posvećivanje vremena izvanmrežnim aktivnostima uvelike smanjuje osjećaj preopterećenosti i nepovezanosti. Stvaranje inkluzivnih zajednica koje cijene različitost i promiču osjećaj pripadnosti pomaže pojedincima da se osjećaju cijenjeno i povezano.
Sebičnost i samodostatnost jedna je od odlika odnosno mana suvremenoga društva. Uzrok je otuđenosti i osamljenosti u društvu i sve je prisutnija u svakom pojedincu, uvelike je poprimila razmjere epidemije, a kao dio kulture postala je globalna stvarnost. Rezultat je ili usamljenosti ili nesigurnosti ili nezasitne želje za imanjem i posjedovanjem, bilo stvari, bilo osoba.
Blagdansko vrijeme, posebice Božić, često se povezuje s radošću, toplinom i zajedništvom. Međutim to blagdansko vrijeme može pogoršati osjećaj otuđenosti u pojedinaca.
Dokazano je da glazba aktivira različita područja mozga, uključujući ona povezana s emocijama, pamćenjem i fizičkim pokretima
Vrijeme obiteljskoga okupljanja i društvenoga povezivanja tijekom Božića u ljudi izaziva složene osjećaje, potičući oslobađanje oksitocina, često nazivanoga »hormonom ljubavi«. Poznato je da oksitocin jača povezanost i povjerenje, a oslobađa se tijekom pozitivnih društvenih interakcija, što dijelom objašnjava osjećaje zajedništva i ljubavi koje ljudi često doživljavaju tijekom blagdana.
Ljudski mozak ima fascinantnu sposobnost povezivanja sjećanja s emocijama, omogućavajući prisjećanje prošlih Božića i emocija povezanih s njima. Ta sjećanja u kombinaciji s emocionalnim kontekstom mogu izazvati bujicu nostalgije i sreće. Slušanje božićnih pjesama ima dubok utjecaj na ljudsko raspoloženje. Dokazano je da glazba aktivira različita područja mozga, uključujući ona povezana s emocijama, pamćenjem i fizičkim pokretima. To je razlog zašto slušanje božićnih pjesama može odmah učiniti da se tko osjeća svečano i jednim dijelom ushićeno, ali i tužno i potišteno.
Vrijeme proturječja
Međutim Božić, vrijeme radosti i zajedništva, može biti i vrijeme proturječja. Ta proturječja ponekad mogu dovesti do kognitivne disonance, psihološkoga izraza koji opisuje nelagodu koju tko osjeća kada su ljudska uvjerenja ili vrijednosti u sukobu s vlastitim postupcima ili iskustvima.
Jedno od najčešćih proturječja tijekom Božića jest napetost između materijalizma i duhovnosti. Iako je Božić vjerski blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista, on je također postao visoko komercijaliziran događaj koji karakteriziraju darivanje i prekomjerna potrošnja. Ta dihotomija pridonosi kognitivnoj disonanci, posebno za one koji cijene duhovni aspekt Božića, ali također sudjeluju u materijalističkim tradicijama.
Naglasak na obiteljskim okupljanjima posebno je izazovan za one koji su se otuđili od svojih obitelji ili su izgubili svoje voljene
Iako se Božić često prikazuje kao vrijeme sreće i veselja, za mnoge ljude to je stres povezan s financijskim pritiscima, obiteljskom dinamikom i teretom stvaranja »savršenoga« Božića. Božić se smatra vremenom inkluzije, gdje se svi okupljaju kako bi ga proslavili. No s druge strane to može biti i vrijeme isključenja za one koji ne slave Božić jer nemaju obitelj ili prijatelje s kojima bi slavili ili jednostavno ne mogu ispuniti društvena očekivanja povezana s blagdanom. Upravo taj nesklad između zajedništva koje se veže uz slavlje Božića i osjećaja isključenosti može potaknuti brojne neugodne emocije i negativna psihološka stanja.
Za pojedince koji se već osjećaju otuđeno Božić pojačava te osjećaje, a svojevrsni pritisak društva da se osjećaju sretno i povezano dodatno intenzivira osjećaj izoliranosti i osamljenosti. A naglasak na obiteljskim okupljanjima posebno je izazovan za one koji su se otuđili od svojih obitelji ili su izgubili svoje voljene.
Složen psihološki fenomen
Iako je Božić neupitno vrijeme radosti i slavlja, nerijetko za sobom nosi i veću mjeru stresa i pritiska. Suvremeni svijet promijenio je blagdanske proslave. Posebno je Božić postao vrijeme brojnih aktivnosti i odnosa, od kojih su neki eksplicitno komercijalni te se očekuje da se osobe ponašaju veselo, zadovoljno i sretno. Troškovi darova i hrane, zajedno s pritiskom kupnje, udaljavaju proslavu Božića od njegove istinske svrhe.
Proturječje usamljenosti u zajedništvu složen je psihološki fenomen koji posebno dolazi do izražaja u vrijeme zajedničkoga slavlja poput Božića. Taj se paradoks odnosi na osjećaj usamljenosti ili izolacije koji se može doživjeti čak i kada je osoba okružena drugim ljudima.
Mnogi ljudi osjećaju potrebu za stvaranjem onoga za što vjeruju da je »savršeno« iskustvo obilježavanja blagdana i da će takozvani neuspjeh u ostvarenju samo jednoga aspekta toga plana uništiti cjelokupno iskustvo
Za nekoga tko je usamljen ili se osjeća osamljeno tijekom blagdana neprestani niz reklama, ukrasa i objava na društvenim mrežama koji prikazuju kako bi ovo doba godine »trebalo« izgledati također može pogoršati situaciju. Tijekom blagdana ljudi se često uspoređuju s drugima, ali i s onim kako zamišljaju da drugi provode praznike, kako su blagdani prikazani u filmovima ili na televiziji ili kako se tko sjeća da je provodio blagdane tijekom svojega djetinjstva. Takve usporedbe mogu dovesti do negativnih samoprocjena, gdje svoju vlastitu (moguće tužnu) situaciju osoba mjeri s onim što vidi da drugi rade – bez obzira na to radi li se o insceniranim Facebook-fotografijama obitelji koja zajedno sretno peče kolačiće ili se uspoređuju s bilo kojim blagdanskim filmom kojemu ne nedostaje savršenstva i besprijekornosti.
Ako se osoba osjeća već pomalo nesigurno ili ranjivo vezano za slavlje blagdana i ako uviđa da drugi ljudi imaju ono što osoba smatra savršenim iskustvom proslave, takva iskustva dovode do toga da se osoba počne osjećati loše, tužno i nezadovoljno te da iskusi određene depresivne i anksiozne simptome. Mnogi ljudi osjećaju potrebu za stvaranjem onoga za što vjeruju da je »savršeno« iskustvo obilježavanja blagdana i da će takozvani neuspjeh u ostvarenju samo jednoga aspekta toga plana uništiti cjelokupno iskustvo blagovanja za sve. Taj pritisak neupitno dovodi do frustracije i samokritika.
Različiti načini usamljenosti
Obično se pogrješno smatra da usamljene osobe izgledaju kao netko tko se omotao u svoju omiljenu deku za koju se grčevito drži, s pogledom uprtim u daljinu i slušajući neku pjesmu koja evocira neka davna sjećanja. Da takvu osobu vidimo u nekom filmu, zasigurno bi većina ljudi uistinu i pomislila da je riječ o nekome tko proživljava vlastitu usamljenost. No u stvarnom životu usamljenost može izgledati na mnogo različitih načina. Kako će se usamljenost proživljavati i manifestirati jedinstveno je iskustvo za svakoga pojedinca.
Pokušaj organiziranja savršenoga blagdana može biti nevjerojatno stresan i možda je to u čemu osoba uopće ne uživa. Ponekad je lakše započeti s nekim jednostavnim pitanjima
Neki primjeri uključuju umor, tjeskobu, napetost, izolaciju, melankoliju, frustraciju, nedostatak inicijative ili želje, odugovlačenje, nedostatak samopouzdanja, teže donošenje odluka, manje strpljenja s članovima obitelji, osjećaj praznine ili iskustvo anhedonije (kada stvari koje su nekoć donosile radost to više ne čine). Usamljenost također može uzrokovati fizičke simptome kao što su glavobolja, napetost u ramenima i osjećaj grča u želudcu ili povećati konzumaciju hrane, alkohola i slično.
Iako će možda za neke ljude blagdani izgledati drugačije nego što su trebali biti ili su ih drugačije zamišljali, važno je zapamtiti da nije sve izgubljeno. Umjesto da se tko opterećuje unaprijed stvorenom predodžbom o tome kakvi bi blagdani trebali biti, osoba se može usredotočiti na to da ih učini onakvima da budu ugodno iskustvo bez stresa. Pokušaj organiziranja savršenoga blagdana može biti nevjerojatno stresan i možda je to u čemu osoba uopće ne uživa. Ponekad je lakše započeti s nekim jednostavnim pitanjima: Što osobi donosi radost? Kako bi izgledao idealan dan? Kako se može stvoriti dan koji uključuje što više toga što se smatra idealnim? Osim toga, ovo je prava prilika da se stvore vlastite blagdanske tradicije.
