U današnjem ozračju namjernoga međusobnoga nerazumijevanja građanima nedostaje otvoreno, potpuno i dobronamjerno objašnjavanje i kritika aktualnih političkih, gospodarskih, socijalnih i zakonodavnih događanja. Rijetki su pokušaji utvrđivanja istine dubinskim promatranjem, nazovimo to »promatranjem iznutra«, da bi se prepoznala moralna, sociološka i politička pozadina, zbog koje se predlaže donošenje, izmjena ili dopuna nekoga zakona ili uredbe. Političari samo površno iznose razloge za donošenje nekoga zakona ili opravdanje za zadržavanje postojećega, uz njegove eventualno potrebne dopune ili izmjene. Često se iza takve površnosti kriju namjere prikrivanja ostvarenja pojedinačnih ili grupnih interesa, koji su u suprotnosti s interesima većine, dakle u suprotnosti s općim dobrom.
Previše je zakonskih pogrješaka i propusta u određivanju boljega i bržega puta u našu budućnost. Uvijek se negdje zaluta i zato se gube sporovi protiv domaćih prekršitelja zakona, a to vrijedi i za međunarodne sporove i arbitraže. Opravdanje ne bi smjele biti zastare ni promašene nepripremljene tužbe. Narodu se nudi bolja budućnost i tako neprekidno politički putujemo u tu »bolju« budućnost, u koju ne možemo nikako stići, dok stvarno mnogi naši sunarodnjaci putuju u pečalbu u inozemstvo sa sve manjom namjerom vraćanja u svoju domovinu.
Nakon 24 godine pisanja (od 1993.) u ovoj rubrici u kojoj se kritički analizira većina društvenih političkih i zakonskih promjena i događanja, često uspoređujući razdoblja »nekad i sad«, nastoji se maksimalno braniti načela morala, pravde i solidarnosti te načela legaliteta i istine. Međutim zbog naravi ovoga tjednika ne mogu se neke ideje, pojave, događanja, a ni ponašanje institucionalnih, državnih i političkih dužnosnika, analizirati ni komentirati na grublji način. Ipak se nastoji biti što jasniji našemu čitateljstvu objašnjavajući i radnu, mirovinsku, invalidsku i socijalnu problematiku te politiku općenito.
Javljaju se ljudi iz različitih struktura unutar domovine, ali i iz inozemstva, koji su prisiljeni tražiti određeni savjet ili pronalaziti spas u zaštiti svojega prava vezano uz rad, nezaposlenost ili mirovinu. Ti kontakti i iskustva pomažu u uočavanju problema. Dobro je podsjetiti da je u ovoj rubrici prije svih drugih upozoravano na nemoralnost posebnih zastupničkih i dužnosničkih mirovina, koje su konačno ukinute. Isto tako se upozorava na neiskrenosti i skrivene namjere u mirovinskim reformama, kao i na ukidanje ili smanjivanje stečenih prava. Kritizira se opasnost »tihoga« uvođenja mirovinskih povlastica za određene skupine, pretežno administrativne, kojima se nagrađuje rad iznad starosne granice za određeni postotak. Prepoznavanje takvih privilegija potrebno je jer su formalno prikrivene propisima donesenim u navodnom interesu građana i u interesu općega dobra, ali zapravo samo za uske skupine povlaštenih. Sve te pojave spadaju u ideološke, političke, moralne i stručne nedosljednosti našega puta u kapitalizam.
Opća je pojava da se nakon uvođenja neke povlastice odmah javljaju i drugi, iznoseći svoje razloge u obliku zahtjeva za izjednačavanje ili proširivanje takvih posebnih prava za njih. Političari, a i drugi, često pseudoznanstvenici, ali i samozvani glasnogovornici, kao predstavnici raznoraznih udruga, tada rasplamsavaju bitku oko tobože »načelnih pitanja« iako je manje-više sve to pretežno demagogija i politička korupcija. Posljednji je takav slučaj bio s idejom uvođenja tzv. »nacionalnih mirovina« za sve hrvatske državljane s prebivalištem u Hrvatskoj nakon određene starosti iako nemaju ostvaren mirovinski staž u Hrvatskoj niti su uplaćivali propisane doprinose za mirovinsko i zdravstveno, dakle nisu radili niti su plaćali poreze.
Treba se čuvati takvih predlagača propisa, koji unatoč svojemu nepoznavanju problema s lakoćom predlažu određena rješenja, kojima se ugrožavaju sudbine većine građana, koji tijekom svojega života mukotrpno rade, često potplaćeni, ali ipak plaćaju sve obvezne poreze i doprinose državi.
Zato je stručna, građanska i moralna obveza pisanjem pomoći i analitički istraživati istinu, upozoravati na nepoštenje i nesposobnost u svim institucijama društva i vlasti. Pisanje, tj. iznošenje pred javnost pomaže u prepoznavanju laži i dezinformacija koje se šire iz redova ambicioznih pojedinaca koji se nakon toga etabliraju u politici.
Sada je u modi pojava da se nedovoljno obaviještenu javnost, uz pomoć pojedinih medija, objavljivanjem netočnih podataka ili pogrješnim tumačenjem točnih podataka ili izjava pogrješno usmjerava. Tada se određene negativnosti označava kao grijehe vlasti, bez objašnjavanja da su mnoge današnje negativnosti posljedica prethodne politike. Nasuprot tomu propušta se cjelovito uočavanje stvarnih uzroka sadašnjega stanja našega društva. Izgubljeni pravni sporovi (npr. neriješeno pitanje granica, promašene arbitraže, problemi »Ine« i slično), potvrđuju da u strukturama dosadašnjih vlasti nije bilo dovoljno sposobnih i stručnih ljudi, koji bi mogli davati istinita, potpuna i shvatljiva objašnjenja važnijih zakonskih promjena i društvenih događanja i upozoravati na moguće štetne posljedice, a upitno je i kakva je bila politička volja.
