Prostrane ravnice, voda i raznolikost pejzaža rese Rumunjsku. No unatoč toj ljepoti i prirodnomu bogatstvu, poput drugih postkomunističkih zemalja zahvatio ih je val iseljavanja, traženja bolje budućnosti i uređenijih pravnih sustava. Primjerice, pedesetak kilometara oko Temišvara brojne kuće su prazne, sela napuštena, a propadaju i vidljivi ostatci arhitekture. Zanimljivo je da će Temišvar, mjesto iz kojega je krenula krvava revolucija 1989., prema odluci Europske unije biti 2021. glavni europski grad kulture.
Prema Eurostatu o radno sposobnim osobama u dobi između 20. i 64. godine, Rumunjska je po iseljavanju na prvom mjestu sa 19,7 posto iseljenoga radno sposobna stanovništva. Tako prema podatcima kojima barata rumunjska javnost, od dvadesetak milijuna stanovnika iselilo ih se oko četiri milijuna, i to radno sposobnih. Usporedbe radi, Hrvatska je na trećem mjestu sa 14 posto iseljenih radno sposobnih građana. Prema podatcima koje prikuplja Reinis Fischer prosječna mjesečna neto plaća u Europskoj uniji u 2017. iznosila je 1520 eura, Hrvatska je s prosječnom neto plaćom od 792 eura na 21. mjestu u EU-u. Danska je na vrhu s plaćom od 3095 eura, na dnu je i dalje Bugarska sa 406 eura, a ispred nje je Rumunjska sa 515 eura. Unatoč valu iseljavanja, najstarija hrvatska dijaspora koja se nalazi u Temišvarskoj biskupiji na zapadu Rumunjske očuvana je i žilavo se drži organizirana kroz župne zajednice.
U Rumunjskoj je šest katoličkih biskupija s latinskim obredom i pet katoličkih biskupija s istočnim obredom. Blizu dva milijuna vjernika u jedinstvu je s Katoličkom Crkvom. Kao i u drugim komunističkim režimima pod velikim su udarom bili Nijemci kojih je u Rumunjskoj živjelo oko 500 000, a ostalo ih je oko 25 tisuća. U Temišvarskoj biskupiji dvotrećinsku većinu činili su Nijemci, a danas je tek pet posto pripadnika toga naroda. Danas su sela pusta, a kuće i crkve postale su nijemi svjedoci.
U Temišvarskoj biskupiji živi oko 143 000 katolika koji su organizirani u 73 župe. Zanimljivo je da se u toj biskupiji mise slave na devet jezika, a među njima je i hrvatski. Tako su u crkvama mise na mađarskom, njemačkom, rumunjskom, hrvatskom, bugarskom, češkom, slovačkom, talijanskom i romskom jeziku. Hrvatska manjina, kao najstarija hrvatska dijaspora, organizirana je kroz župe gdje se slavi euharistija, katehizira se i uči na hrvatskom jeziku. Prema procjenama u sedam hrvatskih sela živi oko šest i pol do sedam tisuća Hrvata koji su se doselili ponajviše iz različitih krajeva s prostora Bosne, o čemu i danas svjedoče pojedini običaji, ali dolazili su i iz drugih krajeva Hrvatske. Organizirani su u tri hrvatske župe: Karaševo s filijalom Nermić i Jabalče, Klokotič s filijalom Vodnik te Lupak s filijalom Ravnik. I u drugim mjestima žive Hrvati, ali nisu organizirani kao u mjestima gdje ih okuplja Crkva.
Deset je svećenika Hrvata u Temišvarskoj biskupiji, od toga su trojica na hrvatskim župama, ostali su u određenim službama ili na župama u biskupiji. Hrvat koji izvrsno govori hrvatski jezik te planira poslijediplomski studij nastaviti u Hrvatskoj je Nikola Lauš koji je odnedavno postao ekonom i kancelar biskupije. Ističe potrebu velike obnove sakralnih objekata jer brojni su bili zapušteni u bivšem režimu. Jedno od najpoznatijih svetišta, hodočasnička crkva i nekadašnji franjevački samostan Marija Radna, pri kraju je s obnovom. Lauš ističe da su uspjeli i preko europskih fondova obnoviti dobar dio bivšega samostana, a crkva je obnavljana sredstvima iz biskupije. Fondovi ne daju sredstva za sakralne objekte, nego za kulturne, humanitarne i slično. Pokušavaju u tom smislu raditi projekte kojima bi obnovili značajnije objekte.
Hrvatska legenda u Rumunjskoj je Marjan Tinkul, župnik župe Lupak i filijale Ravnik. Redoviti su njegovi dolasci na svećeničke tečajeve, kontakt s brojnim hrvatskim svećenicima i redovničkim zajednicama te brojnim kulturnim institucijama. Predstavljajući Hrvate u Rumunjskoj na tečnom hrvatskom jeziku, Tinkul ističe da je to zajednica Hrvata koja se spominje još krajem 13. stoljeća i koja se održala do danas.
»Kad smo se ponadali da će nam u slobodnijim vremenima biti bolje, uspostavilo se da su stvari donekle postale složenije«, kaže župnik Tinkul. Naime, poslije revolucije 1989. u uvjetima nastale slobode i višestranačkih izbora i Hrvati su imali priliku organizirati se, osnovati svoju udrugu i izabrati svojega predstavnika u Rumunjski parlament. Međutim, pojedine naravi u želji da nastave sa starom praksom jednoumlja dovele su do toga da su udrugu ‘Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj’ napustili učeniji i viđeniji ljudi općine Lupak i 1998. osnovali udrugu ‘Demokratski savez Hrvata u Rumunjskoj’. Stoga, Hrvati su u Rumunjskoj organizirani u dvije udruge, a žive u županiji Tamiš u mjestima Rekaš i Keča te u županiji Karaš-Severin te su nastanjeni u općini Karaševo u mjestima Karaševo, Jabalče i Nermiđ te u općini Lupak u mjestima Lupak, Klokotić, Ravnik i Vodnik.«
Župnik Tinkul upozorava da je Crkva održala jezik i poveznicu s Hrvatima u matičnim zemljama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. »I danas je Crkva središte hrvatskoga bića u Rumunjskoj. Dnevne i nedjeljne mise, sakramenti, euharistija, rad s djecom i mladima izvori su mira, dobra i osnaživanja identiteta pripadnika hrvatske manjine u Rumunjskoj, ali i trajna poveznica sa školama i s Hrvatima izvan Rumunjske, osobito s Hrvatima u Hrvatskoj. Nažalost, trend iseljavanja zahvatio je i naše ljude. Traže bolje prilike rada i veće zarade. Najveći dio njih povremeno odlazi u Austriju, ali ima i onih koji su se odlučili za Hrvatsku.«
Crkva i snažna vjera održala je Hrvate, pripadali su općoj Crkvi, a čuvali su svoje. Primjerice hodočastili su i hodočaste u svetište Marije Radne, o čemu susretljivi župnik Tinkul kaže: »Prije nego što sam postao svećenikom, pješice sam deset puta hodočastio u naše najveće svetište, u svetište Marije Radne, nedaleko od Lipove. To je poseban doživljaj trodnevnoga hodočašća u jednom pravcu, a i isto toliko nazad. Hodočastili smo uz pjesmu, molitvu, druženje, razmišljanje o sebi, o svojoj vjeri, o smislu, o Bogu, Majci, Sinu. To hodočasnika tjera da promišlja o Putu, Istini i Životu – zahvaljujući Duhu Svetomu, čime ulazi u otkriće biti. Opstali smo, jesmo i bit ćemo sve dok nas Odvjetnica bude čuvala, svomu Sinu vodila i Boga moliti i štovati učila.«
Uz raspjevanost tamburaša i kulturno-umjetničkoga društva koje njeguje hrvatske običaje i jezik, župnik u Klokotiću Petar Dobra, koji je svećenik od 1977., ističe da vjernici trebaju služiti dobru čitavoga društva, pa tako i hrvatske manjine u Rumunjskoj. »Otajstvo Božje ljubavi očitovane u objavi Isusa Krista i njegovu djelu spasenja i promišljanja nastojimo činiti prisutnim i djelotvornim u konkretnim društvenim okolnostima«, ističe župnik Dobra. »Istodobno misama, vjeronaukom u školi, raznim vjerskim školskim i poučnim materijalima donesenim iz Hrvatske i inozemstva nastojimo vjernicima približiti vjeru i kršćanske vrijednosti, svjesni važnosti rimokatoličke vjere u očuvanju ‘hrvatskoga entiteta’ na tim prostorima.« Dvije je godine bio kapelan u Rešici, deset župnik u Slatini Timiš, a od 1990. župnik je župe Klokotić, pod koju pripada i filijala Vodnik. Obnovio je obje crkve u župi. Crkva sv. Filipa i Jakova u Klokotiću najveća je u toj županiji. Građena je između 1843. i 1846., a izvana je preuređena 2002. Obnovio je i crkvu sv. Mihaela u Vodniku, uz koju je izgradio Centar za pastoral djece i mladih te za duhovnu obnovu.
Vođen idejom da treba podupirati kršćanski preporod vjernika svoje župe, župnik Dobra 2012. darovao je zemljište za župno nogometno igralište te znatno potpomogao osnivanje župnoga nogometnoga kluba »Croatia Klokotić«, koji niže uspjehe u IV. nogometnoj ligi te nastoji ponuditi mladima mogućnost natjecateljskoga druženja, ali i biti u blizini vjerskih vrijednosti. »Brojni su bivši ministranti postali vrsni svećenici«, navodi Dobra. »Jedan je od ministranata, orguljašev sin iz Klokotića Denis Moldovan, završio glazbenu školu i trenutačno je katedralni orguljaš u Temišvaru. U mjesnoj crkvi imamo svojega orguljaša, ali za vrijeme mise mogu svirati i pjevati tamburaši iz Klokotića, za koje se osobno zauzimam i nastojim im pomoći da im Demokratski savez Hrvata u Rumunjskoj pribavi tamburice. Stigla nam je potpora preko središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan Hrvatske, a župnik Branko Konfaild podučio je članove pjevanju i sviranju. Možemo se pohvaliti da oko 1100 stanovnika Klokotića kontinuirano ima na čelu svoje župe pastira koji slijedi put evanđelja i vjerskih istina.«
Doru Marian Padineant, rođen 1977., vlasnik prijevozne tvrtke, ističe da je redoviti dobrovoljac kad god članovi KUD-a Klokotić moraju nekamo otputovati ili kad je potreban prijevoz udruzi Demokratskoga saveza Hrvata u Rumunjskoj. Izvrsno govori tečnim hrvatskim jezikom, a osim rumunjskoga govori i njemački jezik. »Nastojim povezivati Hrvate, sa željom da se očuva naš identitet, posebno u današnjem globalnom svijetu«, navodi Padineant. »Često putujem u Hercegovinu pa nastojim vjernicima olakšati put do Međugorja. Iz iskustva govorim da su naša redovita putovanja u Međugorje učvrstila i izgradila most povezivanja Hrvata iz Rumunjske s Hrvatima iz Hercegovine, ali i s Hrvatima iz domovine Hrvatske«, svjedoči Padineant.
Četrdesetšestogodišnji dr. Milja Vatav koreograf je KUD-a Klokotić i najzaslužnija osoba kontinuiranoga rada s članovima toga folklornoga bisera hrvatske manjine u Rumunjskoj. Po zanimanju je stomatolog, a uz Filku Goluba uspješno nastavlja dugogodišnju tradiciju čuvanja narodne pjesme, običaja i nadasve prikaza posebnih hrvatskih narodnih nošnja Hrvata u Rumunjskoj, osobito onih iz općine Lupak i iz mjesta Klokotića. Ističe da on samo nastavlja kontinuitet za koji su zaslužni prethodni voditelji KUD-a Petar Birta, Stefan Husztik, Đuređ Vatav. Pokazujući brojna priznanja s kulturnih manifestacija, dr. Vatav ističe da on nastavlja rad iz ljubavi prema svojim korijenima kao što su činili voditelji zbora, KUD-a Doma kulture i KUD-a Klokotić. U Rumunjskoj su prepoznatljivi po osvajanju brojnih folklornih nagrada. Početak djelovanja folklora u Klokotiću seže u 1948. godinu, a od 1973. započela je uspješna suradnja s KUD-om Ogranka Seljačke sloge iz Buševca te odnedavno i s KUD-om Ivana Gorana Kovačića iz Velike.
Dr. Vatav navodi da se tambura u KUD-u počela svirati prije nekoliko godina, i to pod organizacijskom i podučnom palicom Branka Konfailda te uz podršku mjesnoga župnika Dobre, zatim načelnika Marjana Vlasića i župnika Tinkula. »Za to su nam bila potrebna sredstva pa to činimo uz financijsku podršku Demokratskoga saveza Hrvata u Rumunjskoj«, navodi voditelj KUD-a dr. Vatav. »Od 2016. već treću godinu zaredom članovi KUD-a, u organizaciji i podršci Demokratskoga saveza Hrvata u Rumunjskoj i KUD-a »Sveti Roko« iz Svetoga Filipa i Jakova, sudjeluju na ‘Ljetu folklora’ u Svetom Filipu i Jakovu.«
I taj hrvatski stomatolog navodi da je problem iseljavanja mladih vidljiv i po broju članova jer je KUD nekada imao više od 100 članova, a danas ih je 40-ak. »Visoka zadužbina predaka i interes zajednica trajan su poticaj čuvanju toga golemoga blaga naše hrvatske zajednice u Rumunjskoj. Jednostavno su bogatstvo koje je prepoznatljivo i u društvu, ali i u Crkvi. Imamo probe vikendom, na koje se mladi rado odazovu. Svjesni smo da nas je Crkva očuvala, a folklor i kulturno bogatstvo naše manjine danas izlazi i izvan Rumunjske. Povezanost sa župom je izvrsna jer zajedništvo nas obogaćuje i čuva naš identitet.«
Najstariju hrvatsku dijasporu koja živi u Rumunjskoj prvoga listopadskoga vikenda posjetio je zbor župe svete Obitelji »Marijan Mihelčić« iz Zagreba pod vodstvom župnika Ivice Zlodija i organizatora hodočašća Davora Vukmirića. Uz molitvu i nakanu hodočašća za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, hodočasnici su slavili misu u svetištu Tekije kod Petrovaradina. U susretu s upraviteljem svetišta Ivanom Rajkovićem predan mu je novčani prilog za održavanje i uređenje svetišta. Istodobno su pohodili i katoličku župu u Zemunu kojom upravlja Jozo Duspara te mu je predan kip bl. Alojzija Stepinca i novčani prilog za potrebe te zajednice. U hodočašću s nakanom za proglašenjem bl. Alojzija Stepinca svetim, župnik Zlodi je rekao da je važno reći istinu i vjernicima, te ljudima dobre volje u istočnom dijelu Europe. »Ne smijemo zaboravi Hrvate u potrebi, one koji žive izvan Hrvatske, poput dijaspore u Rumunjskoj i Srbiji«, navodi župnik Zlodi. Hodočasnici su sudjelovali i na misi na kojoj su se okupili zaslužni pastoralni djelatnici Temišvarske biskupije, a slavlje je u bazilici svetišta Marije Radne predvodio nedavno zaređeni biskup Pálo Jószef Csabau. Hodočasnici su čitali na hrvatskom jeziku, pjevali dijelove liturgije, a istodobno dobili i priznanja – brončane medalje koje biskupija daje zaslužnim pastoralnim djelatnicima. Priznanje je dodijeljeno i uredništvu Glasa Koncila. Po dolasku u Rumunjsku hodočasnike su u Klokotiću dočekali svećenici koji su sinonimi današnje najstarije hrvatske dijaspore Marijan Tinkul i Petar Dobra, te Petar Hategan, predsjednik udruge Demokratskoga saveza Hrvata u Rumunjskoj. Organizator hodočašća Vukmirić predao im je novčani dar, a župnik Zlodi kip bl. Alojzija Stepinca.
