Bahrein, službenoga naziva Kraljevina Bahrein, otočna je država pustinjske klime na 33 otoka u južnom dijelu Perzijskoga zaljeva, uz sjevernu obalu Arapskoga poluotoka, u zaljevu između Katara i obale Saudijske Arabije, s kojom je povezana cestovnim Mostom kralja Fahida.
Najveći je istoimeni otok Bahrein, većinom ravan prekrivena pješčanim dinama, a potom po veličini slijede otoci Hawar, Sitra, Muharraq i drugi. Ima oko 1,5 milijuna stanovnika, glavni i najveći grad je Manama, koji se nalazi u Perzijskom zaljevu u sjeveroistočnom dijelu otoka Bahreina i ima oko 180 tisuća stanovnika. Očekivano, u metropoli izrazito modernoga izgleda smješteni su glavni vladini uredi, poslovna i financijska četvrt, mnogo velikih hotela, trgovine u zapadnom stilu i stalna trgovačka četvrt (tržnica) s mnoštvom malih trgovina u tradicionalnom arapskom i berberskom stilu. Većina stanovništva živi u gradovima, među kojima su poznatiji Muharraq na istoimenom otoku, koji je bio i glavni grad Bahreina sve do 1932., Awali blizu središta otoka Bahreina, izgrađen uglavnom za inozemne radnike zaposlene u Bahreinskoj naftnoj kompaniji, zatim Isa, Shamali, Rifa i dr. Međutim, na sjeveru i sjeverozapadu glavnoga otoka, gdje se već dugo zemlja (obradivo je tek 3 posto) navodnjava, postoje brojna egzotična mala sela i izolirana prebivališta u kojima se uzgaja povrće, voće, cvijeće i sl. No gospodarstvo se temelji na proizvodnji i preradi nafte, ali ono se zbog njezinih ograničenih zaliha sve više okreće uslužnom financijskom sektoru. Najveći uvoznici bahreinskih naftnih derivata, plina i aluminijske robe su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Sjedinjene Države i Japan. Većina stanovnika Bahreina su Arapi pa je stoga većinsko stanovništvo muslimansko (suniti i šijiti) – 70,2 posto. Šijiti su u većini, ali vladajuća obitelj te mnogi bogatiji i utjecajniji Bahreinci su suniti, što je jedan od temeljnih uzročnika političke i socijalne napetosti. Islam je službena religija, ali vjerske su slobode zajamčene ustavom svima, što se itekako osjeća u svakidašnjici. Među 29,8 posto ostalih, kršćana je 10 posto, a slijede hindusi, budisti, sikhi, bahai, židovi i drugi. Vrlo je visok prirodni prirast i povećanje broja stanovnika, a velik je broj stranih radnika jer, prema jednom istraživanju iz 2019., Bahrein se našao na drugom mjestu liste najboljih mjesta za život doseljenika. A kako i ne bi kada su za hrvatske prilike radničke plaće astronomske, što znači oko 50 tisuća kuna i naviše. Osim toga medicinska je skrb sveobuhvatna i besplatna, zajamčeni su gotovo svi oblici socijalne sigurnosti: mirovine, naknade za bolovanje, za ozljedu na poslu i za nezaposlene te isplate rodiljnih i obiteljskih doplataka. Dobro je spomenuti da je bahreinski sustav javnoga obrazovanja utemeljen 1932. i najstariji je na Arapskom poluotoku. Javne su škole obvezne za svu djecu u dobi od šest do 14 godina, besplatne su i osnovne i srednje podjednako i za dječake i djevojčice, a dopuštene su također privatne i vjerske škole. Nakon održanoga referenduma Bahrein je 1971. proglasio potpunu neovisnost od Velike Britanije i postao samostalni emirat, a promjenom ustava 2002. uveo je parlamentarnu monarhiju s dvodomnim parlamentom. Na vlasti je dinastija al-Kalifa pa je sadašnji kralj Hamad bin Isa al-Kalifa.
Životna priča jedne od najpoznatijih kršćanskih žena u današnjem Bahreinu Alice Saman najbolje govori o poštovanju prava vjerskih manjina u toj kraljevini. Od roditelja podrijetlom iz otčeva Iraka i majčine Turske rođena je i odrasla u Manami. Ugledna novinarka, prva je žena koja je 2002. predsjedala sjednicom tamošnjega parlamenta i koja je g. 2011. imenovana za bahreinsku veleposlanicu u Londonu.Crkva Svetoga Srca u bahreinskoj metropoli, sagrađena na zemlji koju je darovao tadašnji emir, prva je katolička crkva sagrađena u Perzijskom zaljevu u moderno doba. Posvetio ju je g. 1940. biskup Giovanni Tirinnanzi, ondašnji apostolski vikar Arabije, a prvi službeno imenovani župnik postao je 1943. kapucin o. Barnabas Madii. Dolaskom sve većega broja inozemnih radnika broj se katolika povećavao pa je sagrađena nova prostrana crkva sa svim popratnim prostorijama, ali »stara crkva« s prekrasno izrezbarenim drvenim interijerom još je drago molitveno okupljalište. Točan se broj katolika ne zna, prema procjeni Apostolskoga vikarijata sjeverne Arabije župa na velikom prostoru »pokriva« oko 80 tisuća vjernika. Liturgijska se slavlja održavaju na devet jezika: engleskom, konkaniju, malajalamskom, bengalskom, urduu, tamilskom, tagaloškom, španjolskom i francuskom, i na dva obreda – zapadnom i siromalankarskom. Pastoralno djeluje ukupno sedam svećenika, a župnik je kapucin o. Xavier Marian D’Souza. Drugo liturgijsko okupljalište u Bahreinu je crkva Gospe od Pohođenja u Awaliju. Bogoslužni je prostor za potrebe tamošnjih, ne samo katoličkih, nego i anglikanskih, vjernika prilično malen pa je u izgradnji nova prostrana crkva/katedrala Gospe od Arabije. U bahreinskom mjestu Isa Townu misionarke kombonijanke osnovale su g. 1953. školu Svetoga Srca u suradnji s istoimenom župom u Manami, nudeći obrazovanje za pomoć učenicima u pripremi za IGCSE ispit – Međunarodna opća potvrda o srednjem obrazovanju – londonski kurikul. Od 2003. školu vode karmelićanke.
Bahrein je uspostavio diplomatske odnose s Vatikanom 1999., a nije zgorega spomenuti da je od 2009. do 2015. nuncij i apostolski delegat na Arapskom poluotoku bio i nadbiskup Petar Raji, Hrvat rođen u Torontu, sada na dužnosti nuncija Litve, Latvije i Estonije.
U Awaliju, mjestu u kojem je sada malena crkva kojom se služe i anglikanci, gradi se katedrala Naše Gospe od Arabije, za čiju je gradnju kralj Hamad Bin Eisa Al Khalifa poklonio zemlju. Veliko je to i prostrano zdanje u kojem će biti ne samo sjedište nove župe, nego i Apostolskoga vikarijata sjeverne Arabije.
