Srednje Podrinje i tamošnja župa Srca Isusova Zvornik – Srebrenica ponos je Bosne Srebrene u kojoj je »klica« franjevaštva na hrvatskim prostorima. Ondje je posijano sjeme, a i danas klija, unatoč burnoj prošlosti, jer žilavi franjevci čuvaju svoju prošlost, duhovno je zalijevaju i njeguju. Uz hladnu i lijepu rijeku Drinu te ljudsku toplinu s puno entuzijazma župom upravlja neumorni fra Franjo Ninić, svećenik koji mora proći 320 kilometara da bi pastoralno pokrio župu, da bi duhovno zalio ljepotu korijena bosanskih fratara. Osebujni »bosanski ujak« o. Ninić ističe: »Na cijelom području župe živi 80-ak katolika. Prošle godine imali smo dva krštenja i jedan sprovod. Na mise koje služim dva puta mjesečno, dakle svaku drugu nedjelju, dođe u Srebrenicu šest do 10 vjernika, a u Zvornik, u unajmljeni prostor naše župe, dolazi najmanje osam, a najviše 12 vjernika. Redovito se ispovijedaju i primaju pričest, a većina njih je u mješovitim brakovima s pravoslavnima.«
O tome što znači svećenik tim vjernicima pisac i teolog o. Ninić odgovara: »Znači im puno svećenik koji razumije njihove probleme i okolnosti. I oni, iako su na rubu, ravnopravni su dio Crkve te ih podupirem da ostanu ondje i poput kvasca svjedoče kršćanstvo. Koliko smo u mogućnosti, i materijalno im pomažemo, osobito oko ogrijeva za zimu, posebno preko ‘Kruha sv. Ante’, ali i u drugim potrebama.« Valja napomenuti da je na tim područjima puno ratnih rana, a suživot je neizbježan jer nitko nije ni kriv ni zaslužan što je katolik, musliman, pravoslavac, inovjerac.
Na područjima Zvornika i Srebrenice franjevcima je sve oduzeto, ali ne odustaju od pastorala na rubu Crkve. Štoviše, u Zvorniku plaćaju 300 eura najamnine za kvadrate bivše gostionice koju su pretvorili u sakralni prostor samo da bi očuvali zajednicu. Motiv je evanđelje, a o tome pomaže li im tko sa strane ili ih vodi franjevački providnosni misionarski duh na rub Crkve upravitelj župe o. Ninić kaže: »U Srebrenici je 1991. godine, na temeljima samostana iz 13. stoljeća, izgrađena zavjetna kapela Bosne Srebrene prigodom slavljenja 700 godina djelovanja franjevaca u BiH. To je bilo jedino mjesto okupljanja vjernika u župi, sve dok nije fra Joso Oršolić 2018. u Zvorniku uzeo u zakup prizemlje jedne obiteljske kuće i prenamijenio ga u liturgijski prostor, gdje se sada okupljaju vjernici iz toga dijela župe. Najamninu toga prostora plaćamo, bez režija, oko 300 eura, i sredstva za to prikupljamo od dobročinitelja, nešto od općine Srebrenica, jednoga ministarstva iz Federacije Bosne i Hercegovine te od drugih fratara Bosne Srebrene, ali najvećim dijelom dobijemo od ‘providonosnoga Duha na rubu Crkve’. Svaka bi nam pomoć bila dobrodošla, osobito ako bi se najavljeni Tjedan solidarnosti Crkve u Republici Hrvatskoj s Crkvom u BiH mogao nekako malo usmjeriti i na ovu rubnu Crkvu. Bit ćemo zahvalni, u ime ovoga naroda, jer i rubna Crkva je Crkva.«
Zanimljivo je da je kapela u Srebrenici izgrađena na temeljima prvoga samostana Franjevačke provincije Bosne Srebrene. To znači Provinciji čuvati temelje, mjesto na koje su franjevci kao misionari došli, jer su išli za narodom. Taj dio Podrinja svojim prirodnim bogatstvom, posebno rudama, privlačio je brojne Europljane, a misionari franjevci pratili su vjernike, istodobno podupirući suživot na tim prostorima. Franjevci su ondje pastoralno i kulturno djelovali, opismenjavali stanovništvo, kulturno djelovali, spajali Bosnu s ostatkom svijeta, hrabrili ih. To čine i danas. Koliko su dopuštale povijesne i društvene te političke prilike, korijen franjevaštva na tim područjima je očuvan.
»Uvijek se može više, ali sve treba stavljati u okolnosti vremena i prostora. Provincija je vlasnik kapele, temelja prvoga franjevačkoga samostana i maloga župnoga ureda u Srebrenici«, navodi upravitelj župe. »Postoji briga za taj prostor, zajednica nas podupire u održavanju i plaćanju režijskih troškova. Planiramo i neke građevinske radove i obnovu objekta kapele pa nam svaka potpora i pomoć u tom segmentu dobro dođe.«
»Prostor Srednjega Podrinja i pet općina u entitetu su Republike Srpske. Upravitelj sam župe u kojoj je rođena provincija Bosna Srebrena, zapravo koliko je to ponos, a koliko teret, to je poseban izazov. Od 2019. upravitelj sam župe Zvornik – Srebrenica, koja pokriva pet općina Srednjega Podrinja. To su: Zvornik, Vlasenica, Milići, Bratunac i Srebrenica te općina Sapna u Federaciji Bosne i Hercegovine. Čast je biti nasljednik franjevaca koji su pastoralno i kulturalno bili začetnici franjevačke paradigme u Bosni. U promijenjenim povijesnim okolnostima trudim se odgovoriti na izazove pastoralnoga praćenja vjernika u današnjim okolnostima, sa sviješću da je taj prostor za franjevce svet, utemeljujući i sa svom simbolikom i važnošću i za današnje prilike. Naši vjernici uglavnom dijele usud tamošnjih ljudi, kako Srba tako i Bošnjaka muslimana. Žive skromno, od malih mirovina i pomoći obitelji izvana. Naša pastoralna pratnja i život s njima možda im malo olakšava taj život na rubu Crkve i naše države. Važna su im liturgijska slavlja, hodočašća i izleti koje organiziramo tijekom godine, osobito zajedničke proslave Uskrsa i Božića i patrona župe, svetkovine Srca Isusova u Zvorniku. Udruga ‘Klisa’ u Srebrenici, u sklopu koje oni izrađuju krunice i dijele ih ljudima, te prostor u Zvorniku, u kojem se okupljaju i nevezano za mise, mjesta su njihova osjećaja zajedništva i pripadanja ne samo Crkvi, nego i širemu identitetskomu krugu. Pandemija je to malo usporila, ali se nadamo nastavku i ove naše društvene misije među tim ljudima.«
Najstarija vjernica u župi Srca Isusova Zvornik – Srebrenica 89-godišnja je Ljubica Lončarević iz Bratunca, koju katolički i drugi mediji neizostavno uzimaju kao uzor koji je ostao i opstao. Ističe da vjernicima na tom području život donosi i dobro i zlo, koje dijele s tim narodom. Tako navodi da je poslije Drugoga svjetskoga rata bilo jako teško kada je došla nova država i kada su vladajući govorili da nema Boga, nema Crkve, nema ničega, svega se moralo odreći. »No čovjek bez nade i vjere nema budućnosti«, navodi sugovornica te nastavlja: »Zahvaljujući franjevcima, zajednica je ostala i opstala te živi nadu s Bogom u bolje sutra. Samo daj, Bože, da rata ne bude, da bude mir, jer rat nikada nikomu ništa dobro nije donio. Isus nam je dao nadu da možemo lakše živjeti.«
Ondje smo zatekli i Ivana Milasa, koji navodi da je Splićanin iako je to imotsko prezime. U Srebrenicu je došao prije 42 godine, oženjen je pravoslavkom, ali je katolik. Ondje je kao prosvjetni radnik stekao i mirovinu. »Kada sam došao raditi u Srebrenicu, nisam ni znao da ondje ima katolika, tek sam kasnije doznao. Tada su postojali dobri odnosi među ljudima. Danas mislim da se ti odnosi popravljaju na svim osnovama suživota, tolerancije i prihvaćanja. U odnosu na prijeratno razdoblje naša katolička zajednica u Srebrenici ima znatno više aktivnosti. Misu uvijek imamo subotom ili nedjeljom, okupljamo se i živimo kao složna obitelj.«
