Među većim je gradovima u Bosni i Hercegovini Tuzla, smještena u sjeveroistočnoj Bosni. Svojim prirodnim bogatstvom poznata je po iskopima soli i ugljena, drugim rudama i šumama. Dolaskom u Tuzlu sa zapadne strane uočljiva je tuzlanska termoelektrana koja se svojim dimom iz zastarjelih postrojenja odvaja od ostatka ljepote suvremenoga grada od središta prema sjeveru, istoku i jugu. Poseban dah Tuzli dali su franjevci Bosne Srebrene koji su ondje od 14. ili početka 15. stoljeća. Danas je gvardijan tuzlanskoga samostana domaći sin fra Željko Nikolić, koji je ujedno župnik. I danas se ondje osjeća duh glasovitoga franjevca o. Zvonimira Josipa Bošnjakovića (1929. – 2021.) koji je prošao progone i zatvore, gradio crkve, uključujući i tuzlanski samostan. Ostavio je dubok pečat u Tuzli, od pastorala i gradnje do kulture.
Gvardijan o. Nikolić opisuje Tuzlu: »To je grad u sjeveroistočnoj Bosni, središte je Tuzlanskoga kantona te gospodarski i administrativni centar cijele regije. Po popisu iz 2013. tada općina, a od 2015. grad, Tuzla je imala 110 979 stanovnika: 80 774 Bošnjaka ili 72,8 posto, 15 396 Hrvata, što je 13,9 posto, te 3378 Srba, što iznosi oko 3 posto. Ostalih je 11 431 ili 10,3 posto. Religijska pripadnost uglavnom je identična s nacionalnom, dakle Bošnjaci su muslimani, Hrvati su katolici, a Srbi su pravoslavni.«
Gvardijan o. Nikolić, poznavatelj svoga mjesta, kaže da mogu postojati odstupanja od 1-2 posto u izračunima, a nemoguće je provjeriti jesu li ostali ateisti ili agnostici ili pripadaju nekoj tradicionalnoj vjerskoj zajednici. Navodi da ta multikulturna sredina ima još uvijek popriličan broj mješovitih brakova.
Fratri su u Tuzli nositelji kulture, socijalne skrbi, pastorala i susretljivosti prema drugima i drukčijima, posebno obnovom HKD-a »Napredak«, o čemu gvardijan kaže: »Franjevci u Tuzli nastavljaju misiju bosanskih franjevaca u promicanju kulture kroz nekoliko segmenata, posebno u suradnji s HKD-om ‘Napredak’. Njegova glavna podružnica u Tuzli organizira izložbe slika i predstavljanja knjiga u Galeriji Kristiana Krekovića. Naša samostanska crkva domaćin je više koncerata klasične glazbe tijekom godine. Nadalje, samostan završava izgradnju Hrvatskoga kulturnoga centra sv. Franje na mjestu stare tuzlanske crkve u središtu grada, a prostor je namijenjen svim vrstama kulturnih aktivnosti. Prikladan će biti za koncerte, izložbe, različite događaje. Važan je segment suradnje i projekt ‘Hrvatskoga glasnika’, najprije tiskanoga lista, a sada mrežne platforme.«
O tome koliku pomoć imaju od vlasti iz Republike Hrvatske gvardijan Nikolić kaže: »Odnos vlasti RH prema Tuzli i ovdašnjemu svijetu nije bio ujednačen. Od ranijega možda ‘zaborava’ do 2010. u proteklom desetljeću bilo je dobre suradnje između samostana i Vlade RH. Najveći dio sredstava za izgradnju HKC-a ‘Sveti Franjo’ potječe od Vlade RH. Katolici, a s njima i bosanski franjevci, jasno, pripadaju Bosni i Hercegovini i čine njezin neodvojivi dio. Na sreću, neke politike iz RH i ovdje iz BiH koje su imale planove otuđiti Bosnu i Hercegovinu, Hrvate i katolike od njihove matične države BiH i ovdašnjega ‘modusa vivendi’ pomalo odlaze u zaborav. Računamo i dalje na suradnju i pomoć od RH, ne samo materijalnu, nego i političku i kulturnu. Suradnja BiH i Hrvatske je nužna, kao i gospodarska i svaka druga interakcija. Osobito je važna uloga RH na putu BiH prema EU-u i NATO-u.«
Gvardijan o. Nikolić opisuje i duhovnu klimu. Ukupno na euharistijska slavlja nedjeljom, dakle na tri mise u župnoj crkvi i šest filijala, u nezimsko doba dolazi od 350 do 400 vjernika. Prije pandemije COVID-19 bila je i nešto bolja situacija. To je neki prosjek od 15 posto, što je za urbane sredine prosjek kao i u Hrvatskoj. »Vidljivo je opao broj vjernika koji dolaze u naše filijalne crkve, osobito u Solini, Grabovici i Križanima. Skupina vjernika redovito je svaki dan na misama i molitvi časoslova, a pojačana je nazočnost na večernjim misama utorkom iz pobožnosti prema sv. Anti i četvrtkom kad je klanjanje Presvetomu. Mladi su aktivni u Frami, Franjevačkoj mladeži. Nadalje, redovit je pastoral vidljiv u euharistijskim slavljima, pastoralu bolesnika i osoba treće životne dobi u Domu umirovljenika, redovitoj ispovijedi i pričesti bolesnih za Božić i Uskrs. Prije pandemije pastorizirali smo i osuđenice u tuzlanskom zatvoru. Sva su vijeća oformljena, a aktivni su i zborovi. Odaziv na sakramente je solidan. Primjetan je manjak poziva na bolesničko pomazanje. Naime, više od 70 posto umrlih ne primi bolesničko pomazanje. Krizmu imamo svake dvije godine i prosjek je zadnjih godina 40-ak krizmanika. Vidno se smanjio broj prvopričesnika i zadnje tri-četiri godine ne prelazi 20.«
Franjevci su oduvijek razvijali dijalog suživota pa su aktivni i na području međureligijskoga dijaloga u projektima i aktivnostima Odbora za međureligijsku suradnju Tuzla, koji je dio širega projekta Međureligijskoga vijeća BiH. Projekti se tiču podizanja svijesti vjernika o potrebi dijaloga, pomirenja, čišćenja pamćenja i izgradnje kulture mira. Dobra je suradnja s Islamskom zajednicom, SPC-om i Židovskom zajednicom u Tuzli.
Mješoviti zbor mladih »Iuventus Salinarum« koji djeluje pri franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla u Tuzli počeo je s radom 1997. sa samo tri člana. Od osnutka zborom ravna Zlatko Špoljarević, pedagog – psiholog u Općoj gimnaziji pri Katoličkom školskom centru sv. Franje u Tuzli. On je već duži niz godina, nakon odlaska redovnica, župni orguljaš i svira na svim misama. Špoljarević navodi da se s vremenom broj pjevača povećavao i dosegnuo 20-ak članova. Ističe da je u početku to bio mali sastav koji je pjevao jednoglasno duhovne šansone, a izrastao je u mješoviti četveroglasni zbor koji izvodi zahtjevne četveroglasne i polifone duhovne skladbe glazbenih velikana poput Mozarta, Bacha, Händela, Haydna, Dugana, Kolbea, Marovića i Klobučara, kao i poznate hrvatske crkvene popijevke koje je za četveroglasni zbor harmonizirao pokojni prof. dr. Čestmir Dušek, počasni doktor Sveučilišta u Tuzli, koji je bio veliki prijatelj i stručni suradnik zbora. Osim na svim većim misnim slavljima u župi, pjevaju na većini kulturnih manifestacija u gradu koje organiziraju Franjevački samostan, HKD »Napredak«, Matica hrvatska, Hrvatski dom, Katolički školski centar, Međunarodna galerija portreta, Udruženje Slovenaca i drugi. Sudjeluju na božićnom koncertu u gradskoj dvorani koji organiziraju Franjevački samostan i HKD »Napredak« te svake godine budu organizatori i domaćini božićnoga koncerta tuzlanskih zborova koji se održava u samostanu. Sudjeluju redovito na smotri crkvenih zborova Vrhbosanske nadbiskupije. Pjevali su u Mariji Bistrici na svečanoj misi za hodočasnike Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije.
Zlatko Špoljarević ističe dva nastupa koja su mu dala još više snage. Prvi je bio u banjolučkoj zračnoj luci prigodom posjeta velikoga pape sv. Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini, kada su zajedno sa župnim zborom »Sveti Petar i Pavao« pjevali prilikom dolaska i odlaska svetoga oca. Drugi je u Beogradu 2005. na završnoj misi ekumenskoga susreta katolika i pravoslavaca na razini istočne Europe. Misu je predvodio kardinal Walter Kasper, koji je nakon mise zboru uručio papinu medalju.Osim tih nastupa tu je i »Framafest«, festival moderne duhovne glazbe koji se održava u Sarajevu i Mostaru. To je jedini festival takve vrste u BiH. Tuzlaci su sudjelovali na prvih devet spomenutih festivala. Članovi zbora autori su tekstova i glazbe svih devet pjesama. Dvaput su dobili nagradu radiopostaje »Mir« Međugorje kao najperspektivnija skupina s »Framafesta« i jednom nagradu za najslušaniju pjesmu s »Framafesta« na HKR-u i radiopostaji »Mir« Međugorje.
Treba spomenuti sudjelovanje na »Kristfestu« koji se godinama održavao u Osijeku. Tu su i nastupi na Majskim muzičkim svečanostima u Bijeljini, festivalu na kojem nastupaju komorni i mješoviti zborovi iz BiH, Srbije, Bugarske i okruženja, i to zborovi s dugom tradicijom i izuzetnim glazbenim epitetima, gdje je zbor »Iuventus Salinarum« nekoliko puta sudjelovao i ostvario zapažene rezultate unatoč jakoj konkurenciji. Korona je učinila svoje i otežala rad zbora. Dvije godine nisu imali probe pjevanja, a nije bilo ni nastupa osim pjevanja na većim misnim slavljima u župi.
U župi duži niz godina djeluje i glazbena sekcija Frame koja svojim sviranjem i pjevanjem uveličava nedjeljne večernje mise za mlade. Pjevaju na misama prve pričesti te zajedno sa zborom »Iuventus Salinarum« na svetkovine. Često animiraju misna slavlja u susjednim župama na većim blagdanima te u župama Franjevačke provincije Bosne Srebrene na misnim slavljima na kojima budu obredi davanja obećanja i primanja u Framu. Sudjelovali su više puta na »Framafestu«. Voditelji sekcije su Marija Petrović i Marin Batinić.
Hrvatski kulturni centar sv. Franje jedinstvena je građevina u Tuzli, a u nazivu povezuje Hrvate, franjevce, kulturu i grad Tuzlu. Izgrađena je crkva u suvremenom slogu uz popratne objekte. Tako na mjestu stare tuzlanske katoličke crkve dominira crno-bijela crkva koja simbolizira i mjesto poznato po ugljenu i soli. Radovi su realizirani uz financijsku potporu Vlade Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Tuzlanskoga kantona/županije, institucija BiH i Grada Tuzle.
Bazilije Herceg
