Prema podatcima HZJZ-a u sustavu je socijalne skrbi 63 897 osoba s invaliditetom koje spadaju u skupinu osoba s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta. Budući da još uvijek nema sustavnoga rješenja osobne asistencije za osobe s najtežim stupnjem i vrstom invaliditeta kako bi dobile potrebnu podršku za uključenje u zajednicu, one su uvelike ovisne o udrugama civilnoga društva.
Stoga Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara (HUPT) provodi projekt pružanja usluge osobne asistencije osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta, što uključuje utvrđivanje osoba koje će biti zaposlene kao osobni asistenti, edukaciju osobnih asistenata i korisnika usluge osobnoga asistenta radi unaprjeđenja usluge, zapošljavanje osobnih asistenata, koordinaciju osobnih asistenata i evaluaciju njihova rada.
Usluga osobne asistencije osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta radi zadovoljenja njihovih osnovnih životnih potreba (osobna briga, pomoć pri sitnim kućanskim poslovima, obavljanje kupnje, pomoć pri fizičkim potrebama, aktivnosti obavljanja administrativnih poslova, pomoć u uspostavljanju i olakšavanju komunikacije, pratnja i pomoć u različitim socijalnim aktivnostima…) sada se pruža projektno. U provedbi su dva programa, jedan financira Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a drugi Europski socijalni fond.
HUPT ima 564 člana s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta koji više ili manje svi trebaju u svakodnevnom životu podršku i pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Radi se o osobama s paraplegijom ili tetraplegijom koje uz oduzetost nogu imaju djelomičnu ili potpunu oduzetost ruku i poremećaj funkcioniranja tijela ispod mjesta ozljede. Osobna asistencija daje svima priliku za uključenje: omogućava osnovnu podršku osobi s invaliditetom da se može uključiti u zajednicu, obitelj rasterećuje i daje joj slobodno vrijeme za zaposlenje ili druge aktivnosti, a nezaposlenim osobama omogućuje zapošljavanje i uključenje u svijet rada.
Projekt osobnoga asistenta osobama s posljedicama ozljeda kralježnične moždine koje trebaju podršku u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba ključan je u provedbi koncepta neovisnoga življenja jer čuva njihovo dostojanstvo, unaprjeđuje kvalitetu života i pridonosi razvoju socijalnih usluga te sprječava njihovu institucionalizaciju. Projekt pridonosi također izjednačavanju mogućnosti jer se njegovom provedbom osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta (tetraplegičari i paraplegičari, korisnici invalidskih kolica) unaprjeđuje kvaliteta života i omogućuje aktivno sudjelovanje u zajednici.
