Smješteni tik uz bjelovarsku opću bolnicu, kamo svakoga dana dolaze pacijenti iz cijeloga sjeverozapadnoga područja, samostan i »mala crkva« mjesto su duhovne okrjepe mnogih župljana župe sv. Antuna Padovanskoga, ali i vjernika koje iz drugih gradskih i prigradskih naselja privlači franjevačka blizina i srdačnost. Tako je već desetljećima, još otkada su prije 85 godina prvi franjevci stigli u Bjelovar na poziv bl. Alojzija Stepinca kao gimnazijski katehete. Danas je župa nezaobilazno mjesto štovanja svetca cijeloga svijeta sv. Antuna Padovanskoga u jednom od mlađih gradova u Hrvatskoj. To je i jedina muška redovnička zajednica koja djeluje u središtu i cijeloj Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji. Na pobožnost 13 utoraka u lipnju hodočasti mnogo doseljenoga stanovništva koje nastanjuje Bjelovar, a neki dolaze pješice iz 27 kilometara udaljenoga Svetoga Ivana Žabna.
Župa sv. Antuna Padovanskoga posljednji je put granice mijenjala 2011. godine, kada je osnovana nova župa Gospe Lurdske u naselju Zvijerci, pa sada franjevačka župa obuhvaća uže područje središta grada te na njezinu području živi oko 7000 stanovnika, od čega je oko 6000 krštenika. U župi je posljednje dvije godine župnik i gvardijan mladi franjevac iz Provincije sv. Ćirila i Metoda fra Marko Pustišek (34), rodom iz Klanjca, koji je u Bjelovar stigao iz čakovečkoga samostana. U zajednici još djeluju dvojica iskusnih franjevaca i vikara – fra Ferdo Posavec i fra Rikard Patafta, a odnedavno i đakon fra David Sedlar.
»Uvijek su tijekom povijesti i dolaska u Bjelovar franjevci bili prepoznatljivi po otvorenim vratima, prilici za ispovijed, za duhovno praćenje, posjete bolesnicima. U tom pastoralnom djelovanju i franjevačkoj karizmi ustrajemo i danas. Osjećamo da u ovom užurbanom svijetu trebamo odgovoriti na potrebe ljudi koji traže razgovore i duhovnu pomoć jer su u različitim poteškoćama, problemima, stresu, razmiricama u obitelji, otuđenosti. Zato je i naša crkva otvorena tijekom cijeloga dana, jednom mjesečno imamo cjelodnevno klanjanje, a moja subraća i ja ispovijedamo cijele godine, nismo orijentirani samo na Božić, Uskrs, vrijeme došašća i korizme«, kaže župnik i gvardijan Pustišek. Ističe da je župa osnovana 1980. godine kao dio Zagrebačke nadbiskupije i prvi zaštitnik bio je bl. Leopold Bogdan Mandić, ali već nakon pet godina promijenjen je naslovnik župe. Danas je nastanjuje heterogeno stanovništvo, mnogo doseljenih iz Bosne i Hercegovine i drugih južnih krajeva. Vjernici su to koji gaje pobožnost, primili su vjeru u obitelji te je tako prenose na djecu i unuke. U župi stanuje 1750 obitelji, godišnje prosječno bude 80 prvopričesnika i 70 krizmanika, a vjenča se 35 parova. Drugu godinu zaredom u župi je više krštenja nego sprovoda – obično se krsti stotinu djece, a bude 80 umrlih. Iako i u Bjelovaru bilježe odlaske u inozemstvo, posljednjih je godina u župu došlo više mladih obitelji iz okolice koje su se nastanile zbog zaposlenja.
Predstavljajući župu, župnik Pustišek kaže: »Kad je u pitanju samostan u gradskoj sredini, gdje ima više župa, teško je govoriti isključivo o radu sa župljanima. K nama dolaze iz svih krajeva, prema svim vjernicima odnosimo se kao prema svojim župljanima. No istina je da su župljani uvijek bili dobri domaćini, pružali su gostoprimstvo vjernicima, spremno pripremali, pokretali, organizirali i animirali različite udruge, pokrete, žive krugove i skupine koje privlače ostale da im omoguće iskustvo zajedništva, da tko god dođe u župnu zajednicu osjeti se kao da je kod kuće.« Nedjeljom se slave četiri mise, tijekom tjedna dvije, a budući da župnu crkvu nije teško popuniti, vjernici često misu prate i u dvorištu, okolnom parku te hodniku koji vodi prema samostanu. No ta skučenost crkve, ali i ostalih pastoralnih prostora – svjedoče župljani – zbližava ih i povezuje, u župi se osjeća živost i toplina koja ih drži i spaja, ne žale se što su ponekad zbijeni…
Živi krugovi – od liturgijske zajednice preko ministranata i kateheze za odrasle do župnih zborova – prisutni su kao i u drugim velikim župama, gdje ima mnogo animatora, no u bjelovarskoj župi sv. Antuna Padovanskoga naglasak je na franjevačkoj karizmi i njihovim ograncima – za odrasle Franjevačkom svjetovnom redu te za mlade Frami. »U ‘maloj crkvi’ ima mnogo aktivnosti, sve se događa u jednoj dvorani, teško uspijevamo rasporediti sve termine, pa često u jednom trenutku znaju biti zauzete i druge prostorije u samostanu. Otvorimo blagovaonicu, kuhinju, gostinjske sobe… Kada sam došao u Bjelovar, iznenadila me angažiranost župljana, kod brojnih vjernika osjećam da je naš samostanski život i njihov život, nema te stvari koju će propustiti učiniti. Vidljiva je lojalnost i vjernost Crkvi i župi, ali pazimo da nekoga od laika ne opteretimo, pa pokušavamo raditi na tome da svaku skupinu vodi više ljudi u timskoj suradnji«, kaže župnik Pustišek te ističe izvrsnu suradnju i s kolegama svećenicima u Bjelovarskom dekanatu. Međusobno si pomažu i uskaču u pastoralnim zaduženjima, a odnedavno su zajedno s katedralnim župnikom počeli organizirati nedjeljne zajedničke objede da bi i u neformalnom druženju snažili svećeničko i bratsko zajedništvo.
»Samostani su uvijek bili žarišta duhovnosti, kulture, uvijek ovamo dolaze oni koji traže toplu riječ. Stoga je naša crkva cijelo vrijeme otvorena, a ispred ulaza je postavljen i kip Gospe Međugorske«, govori vikar Patafta, koji vodi skrb za dom umirovljenika, gdje svakoga tjedna slavi euharistiju. Župnik spominje da je u Bjelovaru mnogo domova za umirovljenike te je na području župe više starijih i nemoćnih koji žive u samačkim domaćinstvima te da ne bi bili prepušteni sami sebi, uskače župni Caritas.
Jedan od pokretača mnogih pastoralnih aktivnosti u župi jest Franjevačka mladež – Frama, a osim što njeguju franjevačku duhovnost, uključeni su u mnoge sfere župnoga života. Tako 30-40 srednjoškolaca obilazi staračke domove, siromašne u suradnji sa župnim Caritasom, posjećuju pacijente u bolnici, pripremaju čaj na misama zornicama, uključeni su u župnu katehezu prvopričesnika, krizmanika i igraonice za mlađi uzrast, ali i u inicijative na razini grada i biskupije poput molitve pred bolnicama u inicijativi »40 dana za život«…
»Trudimo se svojim primjerom pokazati da je normalno biti mlad i živjeti u vjeri, to jedno drugo ne sprječava«, govori Lucija Šogorić (19), brucošica zagrebačkoga Učiteljskoga fakulteta i predana framašica još od osnovnoškolskih dana. U Frami se trude biti što aktivniji, a kako svjedoče članovi, uključeni su i u čitače, ministrante i druge župne skupine. Ove godine u Framu je ušlo 11 krizmanika, a posebno im je drago što je Bjelovar središte biskupije jer su neki od njih mogli proći formaciju animatora mladih te biti u biskupijskom pastoralno-duhovnom centru u Carevdaru, gdje su imali duhovnu obnovu prije obećanja.
Da su u Bjelovaru prepoznati i u društvenom životu, ali i da još uvijek postoje predrasude i stereotipi pojedinih mladih koji ih smatraju »časnama i svećenicima«, govori Lukrecija Lučić, koja ističe da sve što rade u župi čine kroz zabavu i druženje, pa onda zadaće i posao koje dobiju ne doživljavaju kao napor, nego uz osmijeh i veselje stječu nova iskustva. Njezine riječi prisnažuje i Marko Kurešević, student u Varaždinu, koji je u Framu s prekidima uključen posljednjih pet godina: »Privlači me zajedništvo, što se može puno toga naučiti kroz Framu, što sam postajem bolji na tom putu upoznavanja Boga i življenja vjere te potičemo druge da isto tako budu bolji.«
Rajnu Raič u Framu je privuklo društvo i duhovnost. Redovita je na susretima petkom koje vodi župnik, a nezaobilazan je dio odlazak na franjevački hod po domovini i do Asiza u ljetnim mjesecima vezano uz Porcijunkulovo. Sve što im župnik povjeri oni odrade, a posebno su predani u župnoj katehezi. O tome svjedoči Petra Stančin: »Prošle godine počeli smo s radionicama, prvo smo uz župnika radili s prvopričesnicima i krizmanicima, a onda smo odlučili nešto ponuditi i za one mlađe dobi. Imamo skupine od 4-5 framaša, pripremimo se za susrete. Prošle smo godine na radionicama obrađivali Stari zavjet, a sada počinjemo s Novim zavjetom.« Odlučili su da kateheza bude drukčije animirana, pa u manjim skupinama potiču djecu i mlade da izraze sebe, da pokažu vlastite talente, sposobnosti i ideje, što je onda urodilo plodom i uključivanjem mlađih generacija u život župe, na čijem su području dvije osnovne škole te srednjoškolski centar s učeničkim domom.
Na mlade u župi ponosan je župnik, ali i ostali župljani s kojima surađuju. Još jedan mladi laik, zaposlen kao pravosudni policajac, Antonijo Trgovac (31), u župi je član pastoralnoga vijeća i pomagač za sve tehničke poslove te se franjevci na njega mogu uvijek osloniti. On informatički oblikuje župni listić, bio je ministrant, a govori i o ideji da se ministranti starije generacije ponovno okupe u služenju oko oltara. »Meni je ovdje dom, osjećam se ugodno i sa svima se poznam, mala je sredina i svi se znamo, ovdje se osjećam najbolje«, svjedoči Trgovac.
Obitelji na dekanatskim bračno-obiteljskim susretima predstavlja bračni par Stančin. Supružnica Alica (43), zaposlena u Financijskoj agenciji, ističe da im je plan model s dekanatske razine preslikati na župnu, a sa župnim susretima žele započeti što prije. »Nadamo se da ćemo duh zajedništva, prijateljevanja i duhovnoga rasta prenijeti i u našu župu. Obitelji se trebaju držati skupa, treba svjedočiti mladim obiteljima da vide kako je lijepo živjeti u obitelji i vjeri.« Napominje da oni svjedoče na zaručničkim tečajevima, a i da su pripremali obitelji iz župe za odlazak na susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solin. Kad govori o župi, posebno ističe mise zornice kojima se raduje jer se mise slave u posebnom duhu, a poslije misa slijedi i druženje u župnom dvorištu uz vatru i okrjepu. To, govore župljani, privlači i mlade i stare, i one s područja župe, ali i iz drugih gradskih župa k franjevcima.
Zajedništvo među bjelovarskim župama posebno je vidljivo i za tijelovskih procesija kada se u središtu grada organizira jedna procesija. O tome govori Mario Svatoš (42), vjeroučitelj u turističko-ugostiteljsko-prehrambenoj školi, rodom iz Daruvara, koji je zbog posla došao u Bjelovar prije 18 godina. »Intenzivnije sam se aktivirao u župi kada smo započeli liturgijsku skupinu, a sada nastavljamo. Na susretima napravimo raspored čitača, a želja nam je obogatiti susrete i s duhovne strane pa ćemo uvesti razmatranje Božje riječi – lectio divina. Izbliza upoznajem franjevačku karizmu i poštujem ju, no odrastao sam u drugom ambijentu i ovakav mi je samostanski stil i način života nov. Oduvijek sam vezan uz život Crkve«, govori Svatoš.
O franjevačkim se aktivnostima brine Vijeće mjesnoga bratstva Franjevačkoga svjetovnoga reda na čelu s aktualnim ministrom Tomislavom Tulezijem (45), koji ističe da je njihova prisutnost duža od samih franjevaca u Bjelovaru. Naime, FSR je u Bjelovaru osnovan 1892. u crkvi sv. Terezije Avilske, a od 1935. djeluje uz crkvu sv. Antuna. »Nadahnuti smo na život po evanđelju, a uzor nam je sv. Franjo. Imamo stotinjak članova bratstva, ali njih 30-40 je aktivno. Nastojimo pomoći u radu župe u svim segmentima, a specifičnost ove župe jest i blizina bolnice i dušobrižništvo za pacijente o kojima se najviše brine fra Ferdo Posavec«, kaže Tulezi, koji rođenjem i adresom stanovanja pripada župi sv. Ivana Krstitelja u Ždralovima.
U prijevremenoj mirovini, ali i dalje aktivna franjevka trećoretka Nadica Pandurević (60) posljednje tri godine volontira u pučkoj kuhinji u kojoj je zaposlen i kuhar, a kuhinja se financira sredstvima iz proračuna grada i župe te donacijama. »Svoga sam sina ‘gurala’ u Framu, a na kraju je on mene potaknuo da se angažiram u pučkoj kuhinji i ne sjedim doma. Ima jako puno potrebitih u Bjelovaru, sve ih je više. Počeli smo prije tri godine sa 42 obroka, a sada imamo 60 korisnika. Većinom se obroci odnose kući, ima i mlađih i starijih, svi su nezaposleni. Našim korisnicima omogućujemo i da se tuširaju u kupaonicama, a po potrebi mogu i oprati rublje te smo im na taj način omogućili kvalitetniji život«, govori Pandurević. Prema njihovoj evidenciji Caritas se na različite načine skrbi za oko 1000 osoba godišnje i nisu svi s područja župe. Caritas prima i prosljeđuje robu i namještaj, a prigodno uz blagdane slažu i daruju pakete u hrani te posjećuju bolesne.
Bračni par Orešković, Stjepan i Marina, privatni su poduzetnici koji u Bjelovaru drže katoličku knjižaru. Otvorili su je prije tri i pol godine i ne gledaju tržišnu održivost, a svjedoče da se u proteklom razdoblju stvorio krug kupaca i čitatelja. Mnogi su im govorili da je ludost otvarati specijaliziranu knjižaru u Bjelovaru, ali oni su ustrajali jer žele Bjelovarčanima i ljudima iz okolnih mjesta dati mogućnost da kupe i pročitaju duhovno štivo. »Mene je životna tragedija približila bliže Bogu, sin je trebao ostati bez nogu. Pokušavam kao privatnik biti socijalno osjetljiv, svjestan sam da ništa ne mogu bez Božje pomoći, pa tako ni upravljati tvrtkom. Krenuli smo i na hodočašća, a pridružili su nam se i članovi OFS-a i Frame. Hodočastimo 72 km do Marije Bistrice, idemo već pet godina, a krenuli smo i do Ludbrega do kojega imamo 52 km. Ove je godine išao 21 hodočasnik, najmlađi je imao 13, a najstariji 65 godina«, svjedoči Stjepan Orešković, kojega su život sv. Franje i njegovo odricanje od materijalnoga privukle franjevačkoj duhovnosti.
Još jedni supružnici – Goran i Vesna Manestar – u franjevačku su zajednicu došli slučajno. »Bili smo na zavjetima jedne sestre i u druženju smo se upoznali s franjevcima. Oni zrače ljubavlju koju šire prema drugima i kojom ljude privlače sebi. Iako se tadašnja postava franjevaca promijenila, mi smo ostali u ovoj župi«, govori Vesna Manestar, na službi blagajnice u FSR-u. Njezin suprug Goran u župi je mogao svoje talente staviti u službu zajednice. »Pomažemo fratrima na sve načine – svoje talente nismo sakrili, nego ih otkrivamo«, kaže Goran, koji je nedavno oslikao cijelu desnu lađu crkve, iako nije školovan umjetnik, ali je priučen.
