O iseljavanju iz Hrvatske piše vrlo zanimljivo Davor Ivanković. Spominje švedsku televiziju koja je snimila reportažu s istoka Hrvatske, iz okolice Iloka, i zatekla samo starije, a svi mladi su otišli. Da se TV ekipa malo dublje pozabavila temom, možda bi spoznala apsurd da su ti mladi iza sebe ostavili tisuće hektara neobrađene plodne zemlje.
Mi u Hrvatskoj znamo da je razlika u tome što je većini onih koji su otišli uglavnom nedostajala snaga da poput svojih predaka preuzmu odgovornost i obrade tu bogatu zemlju i od toga jako dobro žive. Istina je da je dobrom dijelu tih mladih Slavonaca lakše bilo pobjeći u Irsku i Njemačku nego znojiti se u poljima i prljati ruke.
Istina je, kao što pokazuje i veliki Večernjakov vikend-specijal u kojem je objavljena istina o Irskoj, obećanoj zemlji i našim doseljenicima, da tim mladima nije problem u tuđini prljati ruke radeći poslove koje domorodci ne žele raditi. Bolje su plaće nego u Hrvatskoj, no činjenica je da je većina njih po dolasku u te države odmah uvrštena na samo dno društvene ljestvice. Istina je da će bez obzira na fakultetsku naobrazbu i stručnost samo dio njih poput liječnika i IT stručnjaka, i još ponekoga inženjera, biti u prilici izdići se s dna društvene ljestvice Irske i Njemačke.
Kako Šveđanima objasniti da ljudi bježe u drugu zemlju i rade fizičke jednostavne servisne poslove, a doma su ostavili desetke hektara neobrađene zemlje? Takvo nešto teško je shvatiti Hrvatima, a kamoli Šveđanima ili Nijemcima. No u ovom posljednjem valu od dvjesto do tristo tisuća iseljenih Hrvata ima i onih koji su otišli iz potrebe i nevolje, ali ima tu i »luzera« koji se sada sramote po Irskoj i Njemačkoj, kao što su se sramotili po Hrvatskoj. Kakvi su to sve tipovi vidi se iz izjave poput: »Frižider nam je pun, promijenili smo tri automobila, imamo nove mobitele, televizore, odemo u restoran…« Ma kome oni to pričaju. Ispada da su u Hrvatskoj bili gladni. Na desetke je priča o tome kako, pogotovo u Irskoj, ima već veći broj Hrvata koji su postali socijalni slučajevi i nisu se snašli, a neki se od sramote ne usude ni vratiti. No kad nije sigurno što je istina, dobro je vratiti se na brojke, a one govore o još jednom apsurdu: najveći proizvođač hrane u Hrvatskoj nije Slavonija, nego – Grad Zagreb i Zagrebačka županija.
Jolanda Rak Šajn piše o prijevarama koje štete zdravlju potrošača, o čemu su raspravljali europski i domaći stručnjaci. Manje je vrijedna riba pod deklaracijom crnoga bakalara, pacifičkoga lososa ili oslića. Poljska govedina »obogaćena« antireumatikom, ketoprofenom. Insekticid, fipronil je u jajima. Daju se lažne prehrambene i zdravstvene oznake o proizvodu i njegovim sastojcima… To su samo neke od sve učestalijih prijevara kojima su izloženi europski potrošači u svrhu ekonomske dobiti. Prevaranti su osokoljeni i time što pravosudne institucije takva (ne)djela ne sude rigorozno ako nema ozbiljnije opasnosti za zdravlje konzumenata. Policajci na terenu nemaju pak iskustva u području sigurnosti hrane, a inspektori za hranu nemaju forenzičkih vještina. Ghislain Marechal iz Glavne uprave za zdravlje i sigurnost hrane EK kaže da se najčešće radi i o pogrješnom etiketiranju, krivotvorenju, razrjeđivanju ili uporabi neodobrenih pojačivača. »No kako naš sustav za sigurnost hrane nije dizajniran za sprječavanje prijevara, moramo razmišljati kao kriminalci da bismo ih uhvatili«, rekao je, istaknuvši da prijevare štete zdravlju potrošača, narušavaju autoritet institucija i stvaraju nelojalnu konkurenciju tvrtkama. Dodatan je problem i uvoz iz trećih zemalja koje imaju drukčije zakone i propise o sigurnosti hrane.
No i u Njemačkoj je primjerice zabilježen slučaj da je jedna tvrtka u mljevene lješnjake miješala do 20 % kikirikija i tako zarađivala i do 400 eura više po toni. To u veliku opasnost dovodi kupce alergične na kikiriki, a ta malverzacija upravo je tako i otkrivena. Također je vrlo često i manipuliranje nekvalitetnim mesom tune koje se tretira nitratima kako bi dobilo boju svježega mesa i skuplje se prodavalo. Procjenjuje se da to »kemičarima« donosi i do 200 milijuna eura ekstraprofita godišnje na tržište EU-a, kazao je Marechal.
Sandra Gutić iz Ministarstva poljoprivrede navodi problem Australaca s izvoznim brendom australske govedine: u Kini je čak 50-postotna mogućnost da se pod tom deklaracijom prodaje i meso štakora, psa, konja, deve ili svega zajedno.
Otvarajući konferenciju, potpredsjednik HGK-a Dragan Kovačević naglasio je da Hrvatska mora imati vrhunski sustav sigurnosti hrane, promicati najviše veterinarsko-zdravstvene standarde i biti dio europske mreže sigurnosti, ponajprije zbog zaštite domaćih potrošača i činjenice da je hrana važan dio turističke industrije. A uvozimo je jako puno – najviše u području najosjetljivijih kategorija, mesa, mlijeka, voća i povrća.»Prevaranti su uvijek korak ispred progonitelja i nalaze nove načine prijevara, a globalne se procjene o tom organiziranom kriminalu kreću između 45 i 60 milijardi dolara godišnje. Naša je zadaća da maksimalno otežamo posao krivotvoriteljima. Naša je uprava kontaktna prema tijelima EU-a, a inspekcije su sada ujedinjene pod Državnim inspektoratom pa se nadamo još boljoj prevenciji« rekla je Sandra Gutić, ističući da se sve više kontrolira i e-trgovina kojom se prodaju kojekakvi dodatci prehrani sumnjivih sastava.
