U iskustvu i životu svetaca mistika često su prisutne određene neuobičajene i izvanredne pojave kao što su viđenja, objave, levitacije, stigme i slično. No takvi i slični fenomeni susreću se i u osoba koje nisu mistici.
Te izvanredne i neredovite pojave nazivaju se »mističnim« zbog njihove srodnosti i povezanosti s nekim, uistinu, mističnim milostima odnosno s osobama koje se smatraju misticima. Makar se radilo o autentičnim mističnim fenomenima, oni su uvijek sporedni i nebitni za duhovni život jer ono što je bitno u mistici jest milost, kontemplativno zajedništvo, susret s Bogom, unutarnja preobrazba. A to se događa na tih i nespektakularan način.
Osim toga, što se više napreduje u mističnoj zrelosti, učestalost fenomena se smanjuje. Zajednički promatrani mistična »milost« i »fenomen« dvije su različite stvarnosti, ne i nužno otrgnute jedna od druge. Različite, jer milost se odnosi na preobražajno djelovanje Duha u čovjekovoj nutrini. Ne otrgnute, jer često je fenomen rezultat milosti koja nailazi na nepripremljenu psihičku strukturu. Dakle, fenomen (ekstaza, viđenje itd.) jest vanjština ili psihički odjek autentične mistične milosti.
Nemaju svi fenomeni isti stupanj povezanosti s unutarnjom milošću. Osim intenziteta mistične milosti na njih utječe i psihička i duhovna slabost osobe nenaviknute na takva milosna ulijevanja. Tako su neki od njih izravan odraz mistične milosti, kako u modalitetu tako i u intenzitetu; npr. umno (intelektualno odnosno duhovno) viđenje Krista kod Terezije Avilske (Ž 27). Drugi su pak rezultat psihičke krhkosti subjekta: npr. ekstaze, zanosi… U nekih, opet, jedva da se primjećuje neka povezanost ili pak nemaju nikakvu povezanost s mističnim životom (npr. karizmatski fenomeni).
O tim pojavama postoji brojna literatura i autori ih obično svrstavaju u dvije ili tri grupe. Fenomeni spoznajne naravi: viđenja, nutarnji govori, objave, spoznaja srdaca, uliveno znanje i sl. Fenomeni fizičkoga ili psiho-fiziološkoga karaktera: ekstaze, levitacije, stigme, bilokacija, krvave suze, potpuna apstinencija od hrane, neraspadljivost tijela nakon smrti itd. Zatim karizmatski fenomeni: proroštva, dar jezika, tumačenje jezika, počivanje u duhu, ozdravljenja itd.
Osim toga postoje i tzv. paranormalni fenomeni koje proučava parapsihologija, od kojih su neki potpuno strani iskustvu kršćanskih mistika, kao npr. astralna projekcija, telekineza, automatsko pisanje, posmrtna iskustva reanimiranih ljudi i slično.
