Krik majke Zemlje poziv je na bitku. Jer prostor u kojem ljudi žive sve je više ugrožen – okružuje ga sve zagađeniji zrak, rastu vodostaji rijeka, izumiru morske vrste, otapaju se ledenjaci… No nije to unaprijed izgubljena bitka, nego svatko ima izbor – odabirom načina na koji se odijeva, hrane koju jede, kuća koje gradi, kako se koristi energijom… Ljudi mogu odlučiti brinuti se jedni o drugima, kao i za svoj zajednički dom – jedna je od poruka deklaracije napisane u travnju ove godine, uslijed koronakrize, kojom je određen smjer djelovanja novouspostavljenoga Europskoga saveza Laudato si’ (European Laudato Si’ Alliance – ELSiA) koji okuplja šest velikih crkvenih institucija i organizacija pod zajedničkim kišobranom, a rezultat je dvogodišnje suradnje kojom su željeli popularizirati ideje i razmišljanja iz enciklike pape Franje »Laudato si’« objavljene prije pet godina.
Europski savez Laudato si’ (ELSiA) službeno je uspostavljen krajem 2019. godine, a među članicama osnivačima su Vijeće biskupskih konferencija Europske unije (COMECE), Isusovački europski socijalni centar (JESC), Međunarodna obitelj katoličkih organizacija socijalne pravde (CIDSE), Globalni katolički klimatski pokret (GCCM), Komisija Justitia et Pax Europa te Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) kao član promatrač. Svima njima kao asistentica u ovom projektu Saveza pomaže Hrvatica – 30-godišnja Slađana Lovrić, Zagrepčanka koja je na Fakultetu političkih znanosti stekla naslov magistrice politologije s usmjerenjem na nacionalnu sigurnost i europske studije, te je nakon toga svoju karijeru nastavila u Uredu za međunarodnu suradnju Kineziološkoga fakulteta u Zagrebu, a potom u Europskom parlamentu u Bruxellesu, gdje je i sjedište Europskoga saveza Laudato si’.
Budući da je Europski savez Laudato si’ tek na početku, još uvijek se razvija i od njega su očekivanja vrlo visoka, Lovrić nije govorila u ime Saveza, nego kao aktivna vjernica laikinja koja je predstavila hrvatskoj javnosti tu novu inicijativu, otkrila što nju povezuje s Papinom enciklikom te zašto je imala želju probuditi i nadahnuti hrvatske vjernike za pitanja socijalne i klimatske pravednosti.
»Europski savez Laudato si’ je – kako mu samo ime govori – savez katoličkih crkvenih institucija i organizacija koje su udružile svoje snage u Europi kako bi promicale klimatsku i socijalnu pravednost. U toj namjeri članice Saveza svoje su nadahnuće crpile iz Papine enciklike ‘Laudato si”, a inicijativa je došla kao nastavak na dvogodišnju suradnju članica u organiziranju Laudato si’ dana u Bruxellesu. Organizacije i institucije koje trenutačno čine ELSiA-u različitoga su podrijetla, no ono što im je zajedničko u njihovu širokom spektru rada jest bavljenje područjem klimatske pravednosti te zajednička predanost promicanju socijalnoga nauka Crkve. Kako u Bruxellesu nije postojala ni jedna katolička platforma koja bi se mogla baviti zagovaranjem učinkovitoga usmjeravanja pozornosti europskih institucija na te teme, taj je nedostatak prepoznat i nastojao se nadomjestiti. Cilj nije bio stvaranje nove organizacije koja bi bila smještena u Bruxellesu, nego objedinjavanje postojećih. Vatikanski Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskoga razvoja podupro je stvaranje Europskoga saveza Laudato si’ u skladu s načelom supsidijarnosti«, predstavila je Lovrić uvodno novi savez na europskoj razini.
Otkrila je i neke od ciljeva te smjer djelovanja koji žele zauzeti u budućem radu, a aktivnosti Europskoga saveza Laudato si’ grupirala je u četiri područja. »Jedan je od njih zagovaranje poruka Katoličke Crkve o cjelovitoj ekologiji vezanih za pitanja zaštite okoliša i pitanja socijalne pravde, potom je cilj promicanje razmjene najboljih praksa širom Europe za ekološki odgovorniji i održiviji način života. Svakako je bitno i daljnje teološko promišljanje o pitanju ekološkoga obraćenja i poticanja na stvaranje odgovarajućih duhovnih sadržaja, a zadnji, ali ne i manje važan cilj jest razvoj široke mreže katoličkih aktera u Europi kako bi se pridonijelo razvoju klimatskih, razvojnih i ekoloških politika Europske unije«, istaknula je sugovornica Lovrić te dodala da je Europski savez Laudato si’ svoje službeno postojanje obznanio organizacijom događaja u povodu pete obljetnice izdavanja enciklike »Laudato si’«.
Naime, krajem svibnja održan je mrežni seminar s više od četiri stotine sudionika na temu »Kakva rješenja enciklika Laudato si’ može donijeti u pravednom oporavku Europske unije nakon Covid-19 krize«, a glavni govornici su uz predsjedatelje ELSiA-e bili prof. Mariana Mazzucato te mons. Bruno-Marie Duffé, tajnik Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskoga razvoja. Planiraju se i daljnji koraci i aktivnosti koji bi vodili boljemu i pravednijemu društvu, kojima se nastoji potaknuti na djelovanje u smjeru jednakosti, promicanja kršćanskih vrijednosti te podizanja svijesti o očuvanju okoliša kao zajedničkoga doma.
Nastavljajući se na njezinu misao da je enciklika »Laudato si’« prepoznata globalno, na upit koliko su ljudi u europskim zemljama općenito spremni čuti poruku iz enciklike te u kojim su područjima uočene dobre prakse i operativni modeli koji su oživotvorili sadržaj same Papine poruke, Lovrić je odgovorila da je vidljiv velik interes ljudi za poruke iz »Laudato si’« jer one »odzvanjaju kao proroštvo, posebice u vremenu kada se susrećemo sa sve više klimatskih promjena koje bitno utječu na bioraznolikost i samoga čovjeka«. Smatra da je put kojim je čovječanstvo krenulo neodrživ te da je bitna preobrazba, ne samo u odnosu prema okolišu nego i odnosu prema nama ljudima.
»Društvo na kakvo smo naviknuli sve je više nalik na nešto što nas uništava, a nerijetko se viđa kako i obiteljski životi bivaju obezvrijeđeni uslijed potrebe za slijeđenjem tržišno-radnih paradigma. Teško je nabrojiti zemlje u kojima se vide koraci usvajanja i provođenja Papinih preporuka na putu prema boljemu društvu i okolišu, jer je za to potrebno ozbiljno istraživanje. Nije isključeno da će ga Europski savez Laudato si’ u dogledno vrijeme provesti kako bismo dobili uvid u stanje kakvo je u tom pogledu na europskom području. Najzad, Europa je stvarana na kršćanskim vrijednostima koje su vodile osnivače Europske unije u njihovim nastojanjima, neovisno o tome što neki od njih uopće nisu bili vjernici«, rekla je za »Glas Koncila« Lovrić.
Postavlja se logično pitanje što bi običan vjernik mogao učiniti u smislu potpore i brige za zajednički dom, na što poziva papa Franjo. Sugovornica Lovrić spremno odgovara da je pojedinac pozvan na djelovanje koje se očituje u malim koracima i aktivnostima. »Važno je biti svjestan hrane koju jedemo, odjeće koju nosimo, kako se služimo prijevoznim sredstvima, ali i još više načina na koji se odnosimo prema bližnjemu i onoga što se čini za vlastitu zajednicu. Svaka je osoba pozvana činiti ono što može s obzirom na sredstva, znanja i prilike kojima raspolaže. Kako bi osoba bila na pravom putu, važno je duhovno propitivanje i utemeljenje koje se može pronaći u različitim individualnim i zajedničkim duhovnim aktivnostima. Nikada ne smijemo zaboraviti da smo pozvani učiti jedni od drugih, pozvani smo dijeliti resurse s kojima raspolažemo s onima kojima manjkaju te surađivati s drugima. Upravo nam je sadašnja pandemijska kriza potvrdila da su potrebna znanja i iskustva svih struka i svih razina odlučivanja i potpore kako bi se učinilo pozitivne odluke i korake. Ne zaboravimo da smo pozvani djelovati lokalno, ali razmišljati i nastojati djelovati isto tako i globalno jer su svi ljudi na Zemlji naša braća i sestre«, kazala je Lovrić.
Upravo promicanje konkretnih ekoloških projekata, ali i osnaživanje duhovne dimenzije koju skriva enciklika »Laudato si’« bilo je presudno za politologinju Lovrić da se priključi projektu Europskoga saveza Laudato si’. »Velika je čast raditi za Europski savez Laudato si’ koji kroz članice i svoju misiju zastupa hvalevrijedne i važne ideale. Još je važnija činjenica da članice ELSiA-e uistinu i provode vrijednosti koje zastupaju te nastoje neumorno raditi na njihovu osnaživanju, ali i osmišljavanju novih i relevantnih projekata. Meni se osobno iz Papine enciklike najviše sviđa njegov poziv čovjeku – neovisno o tome je li vjernik ili nije – na kontemplaciju i promišljanje o Stvoritelju koji nam je darovao zajednički dom, našu majku Zemlju. Osobno svoje najveće nadahnuće crpim iz ljepota prirode koju nam je naš Svemoćni Otac dao i kojom nam još jednom svjedoči ljubav kojom nas obasipa. Upravo promatranje svih nam danih bogatstava, a najviše vidljivih u prirodnim ljepotama i resursima koje mi nikada ne ćemo biti u mogućnosti stvoriti, osvještava me kako nas Stvoritelj poziva na tu istu ljubav prema bližnjima«, zaključila je asistentica Europskoga saveza Laudato si’ Lovrić.
