Gornje Selo, koje Suščani nazivaju Sansikovo, Sansego ili Susak, bilo je jedino naselje na otoku do 19. stoljeća. Naselje je nastalo uz benediktinski samostan s grobljem iz 11. stoljeća. U groblju se ukapalo do g. 1818. Odlaskom benediktinaca s otoka g. 1280. groblje koriste Suščani. U crkvi su se pokapali članovi bratovština, svećenici i ljudi iz uglednijih obitelji. Iz 13. st. potječe prvi zapis, koji govori da se groblje nalazi na crkvenom posjedu »Stare Merine«. Porastom stanovništva g. 1908., povećano je groblje na Merinama.
Na mjestu današnje grobljanske kapele Gospe Žalosne, koja je izgrađena g. 1911., nalazila se grobnica iz g. 1877. u kojoj su se pokapali članovi Bratovštine Presvetoga Sakramenta. Nova kapela jednostavnih formi, koja je smještena na kraju groblja, u svojem središtu ima nekadašnju bratovštinsku grobnicu s pokopanim župnicima Suska. Ondje su našli počivalište o. Ivan Lister, don Nikola Morin, don Nevio Picinić i don Mate Sutora.
Kapela je temeljito obnovljena izvana g. 1995. i g. 1996. iznutra. U četvrtastoj građevini s ulaznim vratima šiljastoga dovratka i isto takvih bočnih vitrajnih prozora, u plitkom svetištu koje je odijeljeno trijumfalnim lukom, nalazi se kameni oltar s drvenim kipom »Pieta« te raspelom prekrivenim bijelim platnom. Vitraje su izradili Boris i Željka Rogić iz Rijeke. Prikazan je Krist u molitvi i Krist s trnovom krunom na lijevom bočnom zidu, a dva vitraja na desnom zidu s prikazom su Blažene Djevice Marije. Na kapeli je jednostruka preslica sa zvonom, romboidni okulus i krov pokriven kanalicama. Na otoku nema kamena, ali su sve grobnice izrađene od donesenoga kamena s kopna. Groblje se smatra jednim od najljepših na otocima sjevernoga Jadrana.
