Kao što ni jedna razborita obitelj ne će tražiti istinu o sebi i svojem životu kod susjeda, tako se ni Katolička Crkva u Hrvatskoj ne bi trebala previše opterećivati što o njezinu životu kažu naručene ankete. Jedna je takva anketa, koju je provela agencija »Promocija plus« za potrebe RTL-a, 1. srpnja zaokupila širu javnost, a vjerničku je mogla samo zabaviti, nikako opteretiti. Riječ je o istraživanju koje je na »reprezentativnom uzorku od 1054 osoba« provedeno u svibnju i lipnju, s tim da su iz istraživanja isključeni mlađi od 18 godina. Već time što uzorak isključuje oko 800 tisuća djece i mladih dovodi u pitanje reprezentativnost hrvatskoga vjerničkoga korpusa u tom istraživanju, pogotovo ako je na temelju drugih istraživanja poznato da su u visokom postotku hrvatska djeca i mladi religiozni. S obzirom na površno postavljena pitanja i često navijački oblikovana tumačenja odgovora ispitanika u sklopu toga istraživanja, više bi mogla biti riječ o razonodnom sadržaju nego o ozbiljnoj analizi.
Na primjer, u rezultatima ankete stoji da svaki dan vjerske obrede »upražnjava svega 1,2% populacije, a tek 11,3% u tjednoj dinamici«. Kada bi se čuđenje tumača istraživanja sadržano u pojmovima »svega« i »tek« (na pojam »upražnjavanje« bolje je ne osvrtati se) preračunalo na odraslu populaciju u Hrvatskoj (prema procjenama posljednjega popisa stanovništva čini ju više od tri milijuna starijih od 18 godina), moglo bi se reći da svakodnevno na obrede u Hrvatskoj ide više od 30 tisuća odraslih, a jednom tjedno, nedjeljama, dakle, na obredima sudjeluje do 400 tisuća odraslih vjernika. Na bogoslužjima pak za većih blagdana po tim rezultatima sudjeluje redovito oko 700 tisuća odraslih hrvatskih građana (19,5 %). Koliko god to i ovdje zvučalo kao poigravanje podatcima, brojevi ne zvuče baš tako mizerno kako se to sugerira u istraživanju jer tko je u hrvatskom društvu u stanju redovito okupljati tolika mnoštva?
Ne treba uložiti previše napora pa da se shvati da je istraživački žalac usmjeren na Katoličku Crkvu. Gotovo smiješno zvuči pomalo trijumfalističko tumačenje da se s tvrdnjom »Katolička Crkva u Hrvatskoj treba imati utjecaj na politička zbivanja u državi« ne slaže 68,3 posto ispitanika. To bi zapravo mogao biti veliki kompliment Crkvi i vjernicima koji očito slijede jasno koncilsko načelo da je Crkva odvojena od države, no ne i od društva. Istraživanje donosi i podatak o »66,8% protivnika iznošenja političkih stajališta od strane predstavnika vjerskih zajednica na vjerskim obredima«, što bi zapravo moglo svjedočiti o zrelosti većine vjernika koji dobro znaju da oltar nije saborska govornica. U agencijinu tumačenju rezultata istraživanja kaže se da su ta dva stajališta »zanimljivo uputstvo i kreatorima crkvene politike«. Doista nije jasno što smatraju pod »crkvenom politikom« i tko bi bili njezini »kreatori« jer Crkva je zajednica vjernika, a ne politička organizacija, koliko god ju netko želio takvom prikazati.
Kada bi se Katolička Crkva vodila agencijskim anketama koje bi propitivale njezin nauk i dogme, komotno bi mogla mijenjati se pet puta na dan, kako komu već odgovara. No, da ne bude zabune, nema Crkva ništa protiv anketa jer teško da postoji i jedna institucija u svijetu koja se tako ozbiljno osluškuje i propituje svoje djelovanje kao što je to Crkva i koja nastoji suočiti se sa svime što ju udaljava od njezine naravi sadržane u vjeri da je ona »mistično tijelo Kristovo«. O tome ponajbolje svjedoči aktualni sinodski proces na razini opće Crkve koji je sav uronjen u osluškivanje glasa vjernika i drugih kojima je stalo do njezina dobra. Jedine »ankete« koje treba s nestrpljenjem iščekivati jesu plodovi toga sinodskoga osluškivanja.
