U časopisu »Science«, jednoj od najpoznatijih znanstvenih publikacija na svijetu, nedavno je objavljen osvrt pod naslovom »Kamo su nestali svi kukci?« Na to pitanje pokušavaju odgovoriti stručnjaci iz poznatoga entomološkoga društva u njemačkom gradu Krefeldu. U tom društvu već se 112 godina proučava taksonomija kukaca, njihova ekologija i ponašanje, a dosad su njegovi članovi objavili više od dvije tisuće znanstvenih radova.
Prva upozorenja o depopulaciji kukaca došla su, zapravo, iz krugova amatera, skupljača leptira, promatrača ptica i drugih neprofesionalnih istraživača prirode. Razlozi njihove zabrinutosti tek su kasnije potvrđeni prvim znanstvenim podatcima o nestanku pčela, leptira monarha i krijesnica. Znanstvenici su počeli rabiti izraz »fenomen vjetrobranskoga stakla« kako bi slikovito opisali situaciju u prirodi. To je iskustvo vozača u Njemačkoj koji primjećuju da se s godinama sve manje kukaca »lijepi« za automobil tijekom vožnje.
Stručnjaci iz njemačkoga društva za proučavanje kukaca otkrili su da, osim nabrojanih i uočljivih vrsta kukaca, mnoge druge vrste nestaju s vremenom: osolike muhe ili pršilice, moljci, mnogi kornjaši, poput jelenka ili božje ovčice… Između 1989. i 2013. godine biomasa kukaca u sjeverozapadnoj Njemačkoj smanjila se za gotovo 80 posto! U posebno oblikovanim klopkama za kukce brojnost i raznolikost kukaca alarmantno se smanjuje. Dave Goulson, britanski ekolog i suradnik znanstvenika iz Krefelda, proširuje priču na ptice: »Za sve ptice koje se hrane kukcima u istraživanom području četiri petine hrane nestalo je u posljednjih četvrt stoljeća, a to je zastrašujuće.«
Pedantni njemački istraživači objavili su podatke za osolike muhe kako bi brojčano prikazali nepovoljne trendove. Tako je 1989. godine u klopkama za kukce prikupljena 17 291 osolika muha u društvu 143 različite vrste kukaca, a 2014. godine ulovljeno je samo 2737 jedinki osolikih muha u društvu 104 ostale vrste. Budući da su osolike muhe vrlo važni oprašivači, posljedice nisu samo ekološke, nego i gospodarske.
Znanstvenici pokušavaju objasniti uzroke masovnoga pomora kukaca, no to je teži dio istraživačkoga posla. Martin Sorg, entomolog iz Krefelda, tumači problem: »Mi jednostavno ne znamo pravi uzrok. Ovo što radimo još uvijek nije klasičan eksperiment. To je opažanje i praćenje masovnoga pomora kukaca. Naši su podatci vrlo uvjerljivi, no razumijevanje uočenoga vrlo je teško.« Ipak, o nekim se čimbenicima, koji dovode do nestanka kukaca, sve češće govori u znanstvenim krugovima.
Dave Goulson upozorava na problem monokultura. »Izgubili smo velika područja prirodnih staništa i to zasigurno pridonosi nestanku kukaca. Okoliš smo pretvorili u polja pšenice i kukuruza, a u takvim prostorima – nema života.« Znanstvenici optužuju i pretjeranu uporabu umjetnih gnojiva koja potiče rast trava koje potiskuju raznolikost livada koje privlače kukce. Govori se i o svjetlosnom zagađenju zbog kojega su noćni kukci dezorijentirani i gube poriv za parenjem. Konačno, na listi uzročnika nalaze se pesticidi, posebice neonikotinoidi, koji su uvedeni na tržište osamdesetih i postali najrašireniji insekticidi na svijetu. Neonikotinoidi onemogućuju navigacijske i komunikacijske sposobnosti kukaca te narušavaju parenje. Lars Krogmann, entomolog iz Stuttgarta, upozorava: »Jedan nanogram neonikotinoida dovoljan je da prepolovi frekvenciju parenja u osa i onemogući im sposobnost pronalaženja gnijezda. Takve ose, zapravo, kao da su uginule.«
Martin Sorg tvrdi da je nemoguće potpuno »istrijebiti« kukce: »Ne možemo uništiti sve kukce. To je besmisleno. U tom bi slučaju kralježnjaci prvi izumrli. No možemo teško narušiti bioraznolikost, a to bi bila ozbiljna prijetnja za nas.«
Sve te crne prognoze, zabrinute izjave, pa i prigovori objavljeni su u znanstvenom časopisu »Science« kojem je osnovna misija promicanje znanstvenoga napretka, proslava novih otkrića, novih prodora u znanosti i tehnologiji. Tjednik »Science« publikacija je Američkoga društva za unaprjeđenje znanosti (AAAS) u kojem se, u pravilu, objavljuju studije kojima se pomiču granice znanstvenoga dosega. Stoga se čini kao da je priča o kukcima zalutala na stranice toga časopisa jer su podatci o pomoru kukaca izravna kritika modernih i naprednih tehnologija uvedenih u poljoprivredi. Očigledno je da dio uredništva časopisa smatra da je ponekad dobro – priznati poraz.
