Sloboda je jedan od najdragocjenijih Božjih darova čovjeku. No čovjek ju na osobnoj razini često pretvori u ruševinu. Filozof Sartre tako tvrdi da je čovjek zapravo uplašen količinom slobode koju ima te se stoga dragovoljno prepušta raznim ropstvima kako bi se oslobodio tolike slobode. U jednom je u pravu: tko god sebe doživljava apsolutno slobodnim, mora da je smrtno prestrašen. Ne biti podložan baš ničemu, ne smatrati baš ništa vrijednim vezanja jest otvoren put k propasti, k nijekanju svih vrjednota.
Stoga je pravi smisao slobode darovati ju, predati, posijati ju tamo gdje će izniknuti u tisuću plodova. Ako čovjek nije otkrio luku u koju će usidriti svoju slobodu, još uvijek je samo lutalica, nemirni tražitelj vlastitoga spokoja. Dati se zarobiti u tom smislu postaje najslobodniji čin koji jamči mir i sigurnost u ovom nemirnom svijetu punom neslobodnih duša koje svoju slobodu grčevito zadržavaju samo za sebe. Na kraju, ne odlučujući vezati se za istinske vrjednote, često se bace tamo kamo ih vlastita površnost nanese – k instantnomu užitku. I opet su vezani, ali čime?
Isus ne želi ukinuti čovjekovu slobodu. Naprotiv, želi mu je dati u punini. To je moguće samo ako čovjeku otvori oči, da bi proniknuo u pravi smisao svih stvari. Tek oslobodivši čovjeka njegovih besmislenih okova, robovanja stvarima koje ne oslobađaju u punini, može mu predstaviti Istinu. No s druge strane, prostiranje Istine pred čovjekom po automatizmu ga oslobađa od krivih navezanosti, jer tek u svjetlu Istine te navezanosti se pokazuju nedostatnima i praznima.
Sirah podsjeća: »Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.« Isus te zapovijedi osvjetljuje do samoga kraja, ne dopuštajući im da čovjeka navežu na puku pobožnost. Jer i to je pogrješno. Kamo dakle usidriti vlastitu slobodu? U ljubav prema bratu čovjeku, koja je bitnija od svih žrtava, pa i svih religioznih obreda. U čistoću misli koja je prvi preduvjet za čistoću djela. U neprekidno ispitivanje vlastite savjesti i odbacivanje onoga što šteti i prlja bilo vlastitu dušu, bilo dušu drugoga. Tko god se još nije vezao, sada zna: slobodu treba navezati na Boga – tamo donosi najviše plodova.
