Nije tajna da se u posljednje vrijeme u Hrvatskoj vodi neformalna predizborna kampanja za izbore koji su, ako sve bude redovito, planirani za 2024. godinu, a osim parlamentarnih te godine trebalo bi provesti i izbore za zastupnike u Europskom parlamentu i predsjedničke izbore. Ozračju političkih obračuna koji se već sada vode u duhu predizbornih kampanja, skrivenih i tajnih, odnedavno se pridružila i odluka Ustavnoga suda o ukidanju postojećih izbornih jedinica. Naime, prema obrazloženju sudske odluke, nakon posljednjega popisa stanovništva postojeći izborni sustav više nije održiv jer broj birača u dosadašnjim izbornim jedinicama nije proporcionalan broju zastupnika. Promjena u tkanju izbornoga sukna, do koje treba tek doći, pred političke stratege, te vanjske, unutarnje i nikad mirujuće podzemne utjecajnike, sada stavlja novi izazov u pridobivanju glasača, to jest u ostvarivanju njihovih interesa. Intenzitet hrvatskih političkih događanja pojačava i složeni međunarodni (ratni) kontekst pa je veoma važno komu će sadašnja i buduća hrvatska vlast biti sklona. Mnogi se građani u tom smislu već osjećaju zbunjeno, manipulirano, izigrano, a zasad nema naznaka da bi intenzitet tih osjećaja mogao opadati. Stoga bi blagotvorno moglo biti da se na političke i društvene (a umnogome zapravo politički motivirane) događaje prestane gledati samo kao na nešto što se »sada« zbiva. Naime, to »sada« najčešće je tek ono što je ciljano medijski posredovano javnosti da bi se trenutačno time bavila, s tim da se ne govori da je to »sada« najčešće tek dio većega, možda i pomno vođenoga plana koji se tek treba ostvariti.
Potrebno je, dakle, da se čovjek, posebno vjernik, pita kamo vode sadašnji politički i društveni događaji, koja im je motivacija i koji krajnji cilj. Pritom je jasno da postoji mogućnost da se u predviđanju i pogriješi – no šteta nije velika jer ono što se predviđa još se nije dogodilo pa nema ni žrtava.
Svojevrsna kampanja za sljedeće izbore već se događa na razini aktualne vlasti. Najavljuje se povećanje mirovina i plaća, naveliko se prorokuje koliko će se sredstava iz europskih fondova slijevati u džepove hrvatskih građana i ustanova, a, zanimljivo, kao slučajno, na gradilištima će se nekoliko godina nakon potresa radovi zahuktavati baš uoči izbora… Taj promidžbeni stroj prati i usporedna traka na kojoj se pakiraju korupcijske afere. Za postojeće nečasne radnje sumnjiče se pripadnici sadašnje vladajuće strukture, što oporba pak obilato rabi u svojoj kampanji. Nije isključeno da dionica buduće maratonske kampanje vodi i preko Zambije, s još nerazjašnjenim identitetima pomagača »posvojitelja« u raznim slojevima hrvatskih institucija. Dojam je da je pred partikularnim interesima zapravo najmanje brige za potresom pogođena područja, za afričku djecu ili za transparentnost u djelovanju institucija.
Ne će se pretjerano pogriješiti ako se zapazi da se pomno vođena kampanja vodi i s razine vlasti predsjednika RH koji se, čini se opet taktički, gotovo preobražava u ikonu proroka koji »svima sve kaže u lice«, a još nije poznato u kojoj je mjeri njegovo djelovanje povezano i s nekim parlamentarnim strankama ili drugim vanjskim ili unutarnjim utjecajima. Neki, nadalje, i muške molitelje krunice na trgovima pokušavaju politički instrumentalizirati, a takvu dojmu pridonosi i to da protiv njihove molitve zapravo politički prosvjeduju pojedine lijevo orijentirane građanske inicijative, kojih su članovi i neki zastupnici u domaćem i europskom parlamentu.
Zbivanja su iznimno složena, kampanje se zahuktavaju, nije jasno tko stvarno vodi (političke) procese pa je zasad važno među vjernicima ne zanositi se trenutačnim bljeskovima te nadasve biti – oprezan.
