Vlada se prihvatila teške zadaće – privući i uvjeriti (barem) 70 posto stanovništva da pristane na cijepljenje protiv koronavirusa. Ta se brojka pojavila kao »sveti gral« zaštite od širenja koronavirusa, kao epidemiološki cilj koji osigurava kolektivni imunitet, poznat kao imunitet krda. Zadaća je teška jer se u društvu nalazi niz skupina ljudi koji se ne smiju cijepiti ili nisu prikladni za cijepljenje: djeca i veliki dio mladih, trudnice i dojilje, preosjetljivi i imunokompromitirani, onkološki pacijenti, oni koji imaju autoimune poremećaje, koji imaju povišenu temperaturu, koji uzimaju antikoagulanse… Naposljetku, tu je skupina ljudi koji odbijaju nemoralnu ponudu farmaceutske industrije, zatim oni koji su skeptični prema vrijednosti cijepljenja ili oni koji su jednostavno »lijeni« jer cijepljenje nije obvezno.
Te kohorte zajedno čine više od polovice ukupnoga stanovništva. Stoga je planiranih 70 posto procijepljene nacije teško dostižna brojka. Nedavno je pokrenuta informativno-edukativna kampanja »Misli na druge, cijepi se«, koja je derivat europske kampanje pod sloganom »Zajedno kroz krizu«. Iako apeli dobro zvuče, pitanje je koliko su autentični i uvjerljivi.
Nemoguća misija?
U modernom društvu naglašenoga individualizma u kojem se svakodnevno čuju povici: »Budi svoj« ili: »Samo jednom se živi« Vlada pokreće kampanju sa sloganom koji poziva na neku vrstu zajedništva. Parola je riskantna jer upitno je koliko marketinška ponuda altruizma može biti privlačna u vrijeme kulture selfija. Politička promocija odgovornosti dodatno je opterećena nepovjerenjem javnosti u političke institucije pa uspjeh procjepljivanja nalikuje na nemoguću misiju.
Jedina institucija koja nije previše zabrinuta raspoloženjem javnosti »prema igli« jest farmaceutska industrija. Svaki odaziv veći od, na primjer, 30 posto, te milijuni potpisanih doza, za svaku je farmaceutsku kompaniju – posao stoljeća.
Dodatni se otpor prema ponudi cijepljenja očekuje od mladih ljudi u dvadesetima, kojih u Hrvatskoj ima oko pola milijuna. To je kohorta kojoj cijepljenje nije zdravstveni prioritet. Velik dio njih ignorirat će etički oblikovane pozive, smatrajući ih nametanjem grižnje savjesti. Ti su ljudi upravo oni koji su zbog epidemioloških mjera posebno bili zakinuti za stil života primjeren mladima: druženje, putovanje, studiranje… Među njima su i takozvani milenijalci kojima je, uz ostalo, briga za okoliš mnogo važnija od javnozdravstvenih politika bez kredibiliteta.
Mrkva i batina
Kampanje »Misli na druge, cijepi se« i »Zajedno kroz krizu« trebale bi biti politički korektne, no postoje indicije da se mogu pretvoriti u otvorene prijetnje i ucjene. U mnogim se medijima i političkim inicijativama već govori o restrikcijama za one koji nisu cijepljeni, poput odlazaka u restorane ili kina, najavljuje se uvođenje zelenih putovnica, kojima će se »antivakserima« ograničiti putovanje, boravak, smještaj… Zataškavaju se nuspojave cijepljenja, kojih je, čini se, bilo više tijekom kliničkih ispitivanja među zdravom populacijom nego na terenu, u staračkim domovima ili zdravstvenim ustanovama. Konačno, lociran je i medijski lansiran novi soj koronavirusa, koji se mnogo brže širi, ali za koji, eto, naručena cjepiva ipak vrijede.
Jesu li Hrvati antivakseri?
Pritisci na javnost nisu službeni dio kampanja, ali nalikuju na izdvojeni posao s vanjskim dobavljačem. Nervoza odgovornih oko provedbe masovnoga cijepljenja u Hrvatskoj svakako je povezana s vrlo lošim iskustvom s cijepljenjem protiv gripe. Više od deset godina pada potrošnja sezonskoga cjepiva protiv gripe. Tako je 2006. godine distribuirano više od 700 tisuća, a 2018. godine samo 330 tisuća doza cjepiva. Osim starijih i kroničnih bolesnika i dijela zdravstvenih djelatnika, već se godinama gotovo nitko ne cijepi! Udio obične populacije koja se odaziva na cijepljenje manji je od 0,1 posto. Pet godina zaredom, od 2013. do 2017. godine, njihov je broj bio manji od 2 tisuće.
Budući da su gripa i COVID-19 slične bolesti, ovakav je porazan trend upozorenje upraviteljima cijepljenja da Hrvati nisu skloni sezonskomu cijepljenju. Jedina institucija koja nije previše zabrinuta raspoloženjem javnosti »prema igli« jest farmaceutska industrija. Svaki odaziv veći od, na primjer, 30 posto, te milijuni potpisanih doza, za svaku je farmaceutsku kompaniju – posao stoljeća.
