Na vršnom dijelu otruševačkoga groblja (320 m) nalazi se kapela zanimljiva oblika. Središnji molitveni dio joj je kružni (rotonda), a prednji s ulazom ispod zvonika i stražnje svetište četvrtasta je oblika. Središnji je dio najveći i dva puta je veći od svetišta. Prema djelomičnim arheološkim ispitivanjima zaključilo se da se na istom mjestu nalazio rimski poganski hram s grobljem u kojem su nađeni i kosturi iz vremena keltske kulture.
Prvi spomen kapele s današnjim oblikom je iz g. 1642., ali je još g. 1693. imala drveno predvorje s tornjićem za zvono. Kupola središnjega dijela je do g. 1740. bila prekrivena krovom od šindre, a strop ravnom oslikanom pločom (tabulatom). Na zadnjoj strani središnjega dijela crkvice postavljeno je pjevalište. Prednji zidani dio, kroz koji se ulazi u crkvu, prigrađen je u stilu gotike g. 1745., a njemu je dodan zvonik do g. 1762. U zvoniku su dva zvona iz g. 1925., koja su elektrificirana g. 1994. Na lađu kapele u obliku »rotonde« nastavlja se četvrtasto svetište sa stražnjim gotičkim prozorom i sakristijom koja je pridodana sa sjeverne strane svetišta. Kapela je nanovo ožbukana, a novo krovište postavljeno g. 1959. Unutarnja su uređenja izvršena g. 1973. i 1983.
Na glavnom drvenom baroknom oltaru s četiri anđela, Bogom Otcem na atici nalazi se slika Branke Babić. Ostale slike u prostoru unutrašnjosti su iz 18. i 19. st. Tamo su i drveni kipovi sv. Josipa i sv. Jurja.
Mise su nedjeljom i blagdanom u 9.30, na blagdan Uzašašća Gospodinova u 10 sati te nedjelju nakon blagdana s proštenjem u 11 sati. Misa je i na blagdan Uzvišenja sv. Križa (14. rujna) u 11 sati, na polnoćku u 22 sata i u vrijeme sprovoda. Okolo crkve je staro, a ispod crkve je novo groblje iz g. 1980. za ukop preminulih iz toga dijela samoborskoga kraja. U prošlosti kod crkve su se održavali sajmovi.
