Na predjelu Samobora koji se naziva Tepec, a nalazi se ispod Staroga grada i brda Tepeca (322 m), oko g. 1500. izgrađena je prva crkvica sv. Mihovila, u narodu nazivana sv. Mihalja ili sv. Mihala. Njezin rustičan izgled i masivnost zvonika, stupovi koji drže zidano predvorje ispred pročelja s trostranim krovištem, južni natkriveni zidani povišeni most i ulaz na kor te nekadašnje okolno groblje (preostala grobna ploča iz g. 1536.) u nekih povjesničara stvorili su mišljenje da je u prošlosti crkvica možda bila župna. Ta tvrdnja nije točna jer se već g. 1334. kao župna crkva Samobora spominje crkva sv. Anastazija. Nekadašnje drveno predvorje zamijenjeno je zidanim g. 1677.
Ispod zidanoga predvorja »porticusa« i kasnogotičkoga portala s vanjskom škropionicom ulazi se u lađu ispod pjevališta, koje je poduprto masivnim kamenim stupovima. Lađa je izvedena s križno-bačvastim svodom iz g. 1698. U jednostavnoj četvrtastoj lađi postavljen je kameni pod g. 1771. i polukružni bočni prozori te dva oltara u 17. st. Jedan je posvećen Gospi Žalosnoj (kip Bogorodice s mrtvim Kristom), a drugi sv. Katarini (barokni kip svetice). U crkvi se časti i sv. Florijan te mu je tamo postavljen kip, a drugi se nalazi u maloj kapeli koja je postavljena ispod crkvice sv. Mihalja na prilaznom putu. Povišeno i suženo trostrano svetište sa začelnim izlaznim portalom, gotskoga križno-bačvastoga svoda, na glavnom oltaru ima sliku sv. Mihovila koja se spominje u vizitaciji iz g. 1622. Svetište je od bogoslužnoga prostora odijeljeno masivnim trijumfalnim zidom. Zvonik je dograđen sa sjeverne strane pročelja i spominje se g. 1695. Bakreni krov zvonika i krovište crkve obnovljeni su g. 1988., a fasada i unutrašnjost g. 1994./95. Mise su svake prve nedjelje u mjesecu u 9.30, na blagdan sv. Florijana (4. svibnja) s procesijom i sv. Mihovila (29. rujna) te u nedjelju nakon blagdana, na uskrsni ponedjeljak u 17 sati i na Badnjak u 24 sata.
