Galgovo je jedno od nekoliko drevnih naselja smještenih ispod staroga grada Okića. Župno središte nalazi se u Svetom Martinu pod Okićem s crkvom sv. Martina. Prema pisanim dokumentima Okić-grad i njegovi gospodari imaju spomen od 1193., a prve dvije najstarije župe, Sveti Martin pod Okićem i Sveta Marija pod Okićem, od 1334. Danas se u župi nalazi deset naselja.
U Galgovu se 1642. g. nalazila manja drvena kapela posvećena sv. Fabijanu i Sebastijanu koja je zamijenjena novozidanom crkvom 1765. g. Ta je crkva obnovljena 1820., a imala je svod, glavni i dva bočna oltara (sv. Ane i sv. Vida iz 17./18. st.), propovjedaonicu, pjevalište i zvonik, koji su nekoliko puta obnavljani. Kasnije je dodan oltar sv. Ivana Nepomuka. Orgulje su iz 1799. g., ali nisu obnovljene. Oko crkve prostiralo se groblje. U novije je vrijeme cjelovita obnova izvršena od 1989. do 1991. Današnji joj je oblik barokne kapele sa sakralnom opremom iz 19. st. Na glavnom oltaru sačuvani su kipovi sv. Petra i Pavla iz 18. st., na koji je g. 1934. postavljena nova oltarna pala sv. Roka, rad slikara Zlatka Price. U duhu klasicizma svod je oslikao Ivan Goszara 1901. sa starozavjetnim temama.
Kapela sv. Roka izgrađena je na križanju cesta koje povezuju Galgovo sa Samoborom preko Svetoga Martina pod Okićem ili Zagrebom preko Rakova Potoka. Crkva je zaštićeni sakralni spomenik visoke kategorije. Na njezinu visokom plošnom pročelju nalaze se tri niše s kipovima sv. Roka, Srca Isusova i Srca Marijina. Na jednobrodnu lađu, s postavljenim velikim prozorima lučnih završetaka, nastavlja se suženo svetište u kojem je smješten glavni oltar te sakristija na sjevernoj strani. U crkvi su izvedeni masivni polustupovi za učvršćenje svoda i cijele građevine. Mise su svake druge nedjelje u 8 sati, a Rokovo je proštenje na blagdan 16. kolovoza i nedjelju nakon njega.
