Okić je najstarija utvrda sjeverozapadne Hrvatske i jedna od rijetkih romaničkih građevina koja je izgrađena u 12. st. s prvim spomenom g. 1193. Utvrda je izgrađena prije utvrde Stari grad Samobor koja se prvi put spominje g. 1268. Okić se nalazi na strmoj stijeni na uzvisini brdašca (495 m) između planine Plešivice i doline u kojoj je Samobor. Na predjelu središnjega dijela ostataka grada s orijentacijom apside na istočnu stranu nalaze se ostatci bočnih zidova i trijumfalnoga luka gradske kapele kojoj se ne zna naslovnik. Dominantan je luk apside koji je ostao, a građen je zaglavljivanjem kamena. On je držao polukružnu apsidu, koja se urušila do temelja, ali je takva omogućila posjetiteljima lijep vidik na dolinu prema Samoboru i Zagrebu. Kapelu su izgradili na zaravni skučenoga prostora koji je iskorišten za izgradnju visokih višekatnih obrambenih objekata i zidova. Crkvica se nalazi ispred glavnoga dijela utvrde, a do nje se dolazi uzanim puteljkom koji prvo prolazi između litica i kroz nekadašnje tri prostorije stražarnica. U četvrtastoj lađi bez prozora nalazila su se dva ulaza. Jedan na južnom zidu, a drugi na sjevernom u predjelu svetišta. Do zapadnoga dijela lađe izgrađen je visoki očuvani zid koji je utvrdu dijelio na dva dijela.
Prvi vlasnici i graditelji Okića bili su Jaroslav i njegov sin Ivan Okićki. Ivan je za zasluge u borbama s Tatarima dobio g. 1272. u vlasništvo Stari grad Samobor. Oko godine 1250. vlasnici Okića dobili su dozvolu za izgradnju utvrde Lipovec ispod Oštrca za još bolju obranu samoborskoga kraja. Okić je kroz povijest, sve do njegova napuštanja g. 1575., promijenio mnoge vlasnike, a ostali su zabilježeni Ivan II., Babonići, kralj Karlo Robert, kralj Žigmund, Benvenudijevi, Frankopani, Ivan Horvat od Saga i Toma Bakač Erdődy. Dokumenti navode da je g. 1616. Okić ruševina, ali nije naveden razlog. Od g. 1933. ruina je u vlasništvu HPD-a »Japetić« iz Samobora. Okić pripada župi sv. Martina iz Svetoga Martina pod Okićem.
