Početak hrvatskoga predsjedanja Vijećem Europske unije bio je povod posjetu Hrvatskoj i Zagrebu kardinala Jean-Claudea Hollericha, nadbiskupa Luksemburga i predsjednika Komisije biskupskih konferencija Europske unije (COMECE). Kardinal Hollerich rođen je u Differdangeu u Luksemburgu 9. kolovoza 1958. Nakon završenoga školovanja svećeničku je formaciju te filozofske i teološke studije započeo na Papinskom sveučilištu »Gregoriani« u Rimu. Nakon tri godine ušao je u Družbu Isusovu kao član Južnobelgijske i luksemburške provincije. Kao mladi isusovac 1985. godine prvi je put otišao, na četiri godine, u Japan, gdje se upoznao s japanskim jezikom i kulturom, te je nastavio teološke studije na glasovitom katoličkom sveučilištu »Sofia«. Osnovne je teološke studije ipak završio u Europi, u Frankfurtu, a za svećenika je zaređen u Bruxellesu 21. travnja 1990. Četiri je godine potom studirao njemački jezik i književnost u Münchenu, a od pastoralnih služba koje je u tom razdoblju istodobno obnašao ističe se duhovničko praćenje luksemburške Kršćanske studentske mladeži te Zajednice kršćanskoga puta. Godine 1994. ponovno je otišao u Japan, gdje je ostao sve do 2011. godine. Službe u Japanu bile su mu vezane uz spomenuto sveučilište »Sofia«, uz tamošnju isusovačku zajednicu, pastoralne potrebe japanske prijestolnice te Japanske biskupske konferencije. Boravak u Japanu prekinuo je papa Benedikt XVI. imenovavši o. Hollericha nadbiskupom Luksemburga. Posebnost te mjesne Crkve jest u tome što teritorij nadbiskupije obuhvaća čitavo Veliko Vojvodstvo (pa nema nacionalne biskupske konferencije). U Kardinalski je zbor mons. Hollericha uvrstio papa Franjo na konzistoriju održanom 5. listopada 2019.
KARD. HOLLERICH: COMECE je komisija biskupa, tj. biskupskih konferencija Europske unije, čija je zadaća voditi dijalog s institucijama Europske unije. U Ugovoru o načinu funkcioniranja EU-a postoji čl. 17 u kojem se kaže da Europska unija mora voditi dijalog s Crkvama i vjerskim zajednicama. COMECE postoji već četrdeset godina. U početku je bila riječ o udruženju biskupa koji su se tu i tamo susretali, no s vremenom se iz toga razvila snažna institucija: imamo Tajništvo u Bruxellesu, generalnoga tajnika koji je uvijek svećenik te više od deset zaposlenika koji prate različite dosjee kojima se Unija bavi te nas upozoravaju što bi Crkvu moglo zanimati. Upravo ćemo u ožujku proslaviti 40. obljetnicu i u toj će nas prigodi posjetiti kardinal državni tajnik (Pietro Parolin, nap. Da. G.). Naime, za razliku od kontinentalnih biskupskih konferencija za koje je nadležna Kongregacija za biskupe, COMECE je pod nadležnošću kardinala državnoga tajnika.
KARD. HOLLERICH: Mora se raditi o temama koje su u nadležnosti Europske unije. Tako, primjerice, ne možemo govoriti o obitelji budući da su za obitelj nadležne pojedine države članice. Naravno, znamo da se i u Uniji oblikuje obiteljska politika, premda je to neslužbeno. Stoga nastupamo i s tom temom, samo je vežemo uz neko drugo područje, za koje je Europska unija i institucionalno nadležna: obitelj i rad, obitelj i okoliš i slično.
KARD. HOLLERICH: U Bruxellesu djeluje i Konferencija europskih Crkava (KEK), u kojoj su zastupljene pravoslavne, protestantske i anglikanske Crkve. Tijesno surađujemo s Tajništvom KEK-a, a zajednički idemo i u posjet predstavnicima institucija EU-a kad stupaju na službu, kao što je slučaj, primjerice, s predsjednikom Europskoga parlamenta. Suradnja je vrlo dobra, do te mjere da ponekad dijelimo tematska područja. COMECE prati razvoj jednoga, KEK prati drugo, jer glede tih područja imamo istovjetno ili vrlo slično stajalište. Kad je riječ o područjima glede kojih se naša stajališta razlikuju, istupamo, naravno, odvojeno.
KARD. HOLLERICH: Postoji čitav niz takvih tema. Mi smo naravno dobro pogledali koji su prioriteti hrvatskoga predsjedanja. O tim će se temama govoriti. Osobno bih želio, onkraj tema i dosjea koji će se otvoriti, da Hrvatska također posreduje između zapadnih zemalja i srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja. Naime uvijek smo iznova svjedoci napetosti između zapadnih zemalja i zemalja kao što su Mađarska, Poljska… Vjerujem da Hrvatska ovdje može odigrati važnu ulogu. Europa se, naime, zasniva na dijalogu i uzajamnom razumijevanju. A ako jedni druge osuđujemo, ne možemo ići dalje.
KARD. HOLLERICH: To nas naravno jako raduje. Znamo također da je predsjednik vlade demokršćanin, tj. da vladajuća stranka pripada toj grupaciji te je vrlo otvorena za teme koje Crkvi leže na srcu. Stoga se nadamo – u to sam siguran – da ćemo naići na otvorena vrata.
KARD. HOLLERICH: To nije naša zadaća. Poslanje COMECE-a posve je društveno-političke naravi: on zastupa Crkvu pred institucijama Europske unije. No postoji druga asocijacija europskih biskupa, Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE), koje se bavi i pastoralnim pitanjima na europskoj razini. Za CCEE je misionarsko pitanje uistinu od središnje važnosti. Kršćanske su Crkve danas manjina, posebno u zapadnoj Europi. I potrebno nam je mnogo poniznosti kad razgovaramo s vladama. Crkva nije ta koja može propisivati što treba činiti, nego mora moliti da ju se posluša. A misije nam nisu potrebne zato da bismo Crkvi vratili moć, nego su nam potrebne zato što vjerujemo u evanđelje. Radost koju po evanđelju sami proživljavamo želimo podijeliti s drugima. Kao što ste rekli, Papa želi misionarsku Crkvu. No mi u Europi moramo još mnogo toga učiniti da bi Crkva bila uistinu misionarska.
KARD. HOLLERICH: Da, kao primjer bih mogao navesti egzodus mladih ljudi iz zemalja kao što su Hrvatska, Bugarska ili Litva. Te su zemlje izgubile velik dio mladoga stanovništva, no pritom je često riječ o vrlo angažiranim kršćanima koji sada dolaze u mjesne Crkve na zapadu Europe. U mojoj vlastitoj nadbiskupiji, Luksemburgu, polovica stanovnika su stranci; i oni su mnogo življi kršćani od starosjedilaca. To je, naravno, velika pomoć. No ta pomoć mora utjecati i na našu crkvenu svijest. Naime, više ne možemo mjesnu Crkvu misliti u posve nacionalnim kategorijama. Znamo da Crkva posvuda ima domoljubnu, nacionalnu važnost. Kad hodamo u svečanoj procesiji s likom Naše Gospe od Luksemburga, Marijin kip ima svečanu vojnu pratnju. Takvih i sličnih primjera ima gotovo posvuda po Europi. I dobro je da je tako. No uz to domoljubno značenje moramo, i na mjesnoj razini, raditi i na nadnacionalnoj, europskoj Crkvi. Nekada nam pomoć u tome stiže iz drugih zemalja. U Luksemburgu imamo vrlo živu hrvatsku zajednicu, koja i Luksemburžanima pruža dobar primjer.
KARD. HOLLERICH: Da, Poljaci odlaze u inozemstvo, na Zapad, a Ukrajinci dolaze u Poljsku…
KARD. HOLLERICH: Govorio sam o populizmima, a moja su ciljna skupina bile povrh svega populističke stranke na zapadu Europe, posebno u Italiji i Francuskoj. Ne mislim da je stranke poput PiS-a (Prawo i Sprawiedliwość – Pravo i pravda) u Poljskoj ili Fidesza u Mađarskoj moguće poslati u kut. One imaju svoju utemeljenost i proizišle su iz prilika u srednoeuropskim zemljama.
Mišljenja sam da smo u Europskoj uniji propustili voditi istinski dijalog. Zapadni su Europljani mislili da će se ljudi u istočnoj Europe jednostavno prilagoditi. U tome raspoznajem izvjesnu prepotentnost. Ljude se uopće ne pokušava razumjeti. Kao Crkva možemo podsjetiti da je Europa sazdana na istinskom dijalogu, te da istinski dijalog prije svega podrazumijeva slušanje. Ako to ne učinimo, ne ćemo prispjeti k jedinstvu Europe, nego će podjela između Istoka i Zapada biti još dublja. Potrebno nam je, dakle, ponizno slušanje. A slušati znači razumjeti, prihvatiti razlike – prihvatiti, a ne samo uvidjeti da postoje – i tako zajednički graditi budućnost Europe.
KARD. HOLLERICH: Da, mi imamo zajedničku vjeru koja je mnogo jača od svih razlika. Naravno, i biskupi u zapadnoj Europi imaju drugačije predodžbe od biskupa u istočnom dijelu, no vjera koja ih povezuje toliko je jača da možemo postići ono što se naziva pomirenom različitošću.
Jedna od najtežih tema danas je svakako pitanje izbjeglica. Ovdje ću, govoreći iz kršćanskih temelja, reći da ne možemo dopustiti da se ljudi utapaju. To jednostavno ne možemo! Moramo ih primati. No istodobno i ti ljudi imaju pravo ostati kod kuće. Stoga nam je potrebna vrlo konzistentna politika prema Africi. Do sada je puno toga obećavano, ali ništa nije učinjeno. Potrebno je jačati afričke zemlje i njihovo gospodarstvo da mladi ljudi tamo mogu raditi, ostati i zasnivati obitelji. Ljudi uglavnom bježe iz zemalja u kojima je rat, u kojima se proganjaju manjine – posebno je to danas slučaj s kršćanskim manjinama – ili iz zemalja u kojima se iz gospodarskih razloga ne vidi nikakva perspektiva za zasnivanje obitelji i za budućnost.
Tu ima prostora i za kompromis unutar Europske unije: neke bi zemlje možda mogle primiti više izbjeglica budući da je to na temelju njihove povijesti manje problematično; druge bi pak mogle pružiti veću pomoć da se stabiliziraju afričke zemlje.
KARD. HOLLERICH: Gledajući iz naše zapadne perspektive, radujemo se što Hrvati dolaze k nama. Ta oni i nisu pravi stranci, oni su Europljani! A i tradicija hrvatskih migracija vrlo je dugačka. To međutim ne znači da matična zemlja smije »iskrvariti« od svojega stanovništva. Bosnu i Hercegovinu taj problem muči i više nego Hrvatsku. Uistinu je potrebno pružiti »čari«, prave poticaje da ljudi ostanu.
KARD. HOLLERICH: Vjerujem da nam je potrebna snažnija kontinentalna biskupska konferencija. Pod tim se ne misli na COMECE budući da ona ima posebnu institucionalnu ulogu, nego više na Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE). Potrebne su nam snažnije razmjene kako bismo više i bolje oblikovali Crkvu u Europi kao takvu.
KARD. HOLLERICH: Bio sam, naravno, jako iznenađen, nikada ne bih bio pomislio da ću postati kardinal. Smatram da je dobro da Kardinalski zbor sve bolje odražava univerzalnost Crkve. Bio sam više od 20 godina misionar u Japanu te sam tako imao prigodu i sam bolje doživjeti tu univerzalnost Crkve. Crkva je sveopća, ne samo europska. A Europa mora biti skromna. Kod nas vjera opada; u drugim zemljama odnosno na drugim kontinentima naprotiv raste. A mi od drugih moramo učiti. Biskupi Azije su, primjerice, u studenom prošle godine u Bangkoku imali jednomjesečni susret, na kojem su predstavnici episkopata svih azijskih zemalja, kroz čitav dakle mjesec dana, bili zajedno i razmatrali kako Crkva u Aziji može izgledati. Mi u Europi od toga smo još jako daleko.
Vjerujem da Papina odluka da me učini kardinalom ima veze i s Europom, odnosno s mojom službom u Bruxellesu. Papa ljubi Europu, a uviđa i važnost Europske unije. Uza sve nedostatke, Europska je unija čimbenik stabilnosti i mira, ne samo za Europu, nego i za čitav svijet.
KARD. HOLLERICH: Jako sam radostan što još jednom mogu biti u Zagrebu. Ovo je moj drugi posjet Hrvatskoj, jednom sam već bio ovdje kao predsjednik komisije »Iustitia et Pax Europa«. Kao student sam, prije negoli sam postao isusovac, tri godine proveo u Papinskom kolegiju »Germanicumu« i »Hungaricumu«, gdje sam također upoznao mnogu subraću ih Hrvatske. Tada je još bila Jugoslavija te sam od njih mnogo toga čuo o patnjama Crkve. Stoga sam se radovao kad je Hrvatska stekla neovisnost. Jednako se tako i sada radujem što je članica Europske unije.
