Od rođenja je vičan gledanju crte koja spaja zemaljski horizont s nebeskim svodom. Rođen je 1965. godine na Madeiri, portugalskom otoku u atlantskim prostranstvima, a prve je godine života proveo u lučkim gradovima u Angoli; otac mu je bio ribar. S devet se godina vratio na Madeiru, gdje su sazrela dva lica njegova životnoga poziva: svećeništvo te književnost i poezija. Kao mlad svećenik otišao je u portugalsku prijestolnicu, stekao doktorat iz biblijskih znanosti, a kao svećenik i bibličar ne prestaje se baviti književnom praksom i teorijom. S vremenom ga počinju nazivati jednim od najoriginalnijih glasova moderne portugalske književnosti i katoličkim intelektualcem. Riječ je o kardinalu Joséu Tolentinu Calaçi de Mendonçi, bibliotekaru i arhivaru Svete rimske Crkve, koji predstavlja univerzalnu Crkvu na proslavi 1600. godišnjice smrti sv. Jeronima u Splitu i Solinu. Zacijelo je, uz prst Providnosti, netom naznačeni dobar glas presudio da svećenik i pjesnik bude izabran za voditelja duhovnih vježba za Papu i Rimsku kuriju u korizmi 2018. godine. Već u istoj godini papa Franjo imenovao je de Mendonçu na spomenutu dužnost, uz koju je vezan nadbiskupski naslov i biskupska služba, a na konzistoriju 5. listopada 2019. kreirao ga je kardinalom. Kardinal de Mendonça spremno se odazvao pozivu da prije svojega boravka u Hrvatskoj dade intervju za Glas Koncila.
KARDINAL DE MENDONÇA: Kad mi je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, uputio poziv da sudjelujem u slavljima u povodu 1600. godišnjice smrti sv. Jeronima, zapravo me pitao jesam li po formaciji bibličar. Zacijelo je to bio jedan od kriterija. Drugi razlog, možda i značajniji, jest poslanje koje mi je povjerio Sveti Otac, da budem arhivar i bibliotekar Svete rimske Crkve, sa zadaćom da pratim dvije institucije koje čuvaju kršćanska povijesna, kulturna i misaona blaga kroz ova dva tisućljeća.
KARDINAL DE MENDONÇA: Moj se doprinos usredotočuje na odnos između spomena na sv. Jeronima i papinske Biblioteke, objašnjavajući na koji se način čuva taj spomen, bilo literarni bilo ikonografski. Mogu reći da, osim gotovo 200 manuskripata koji daju svjedočanstvo o Vulgati, Vatikanska apostolska biblioteka posjeduje, barem samo u jednom drugom bloku, niz od 68 manuskripata s njegovim djelima. Ta upečatljiva količina jasno govori o važnosti sv. Jeronima u povijesti Crkve.
KARDINAL DE MENDONÇA: Jeronim je neiscrpan izvor. Živio je kršćansko iskustvo kao dramu u kojoj je u igri život u njegovoj cjelovitosti, sa strašću i emocijama, s genijalnošću i potpunim predanjem. On je bez sumnje veliki tumač kršćanstva, koje ne može živjeti bez hrane Božje riječi. No Jeronim je bio i vizionar jer je prije mnogih drugih shvatio važnost prijevoda kao kulturnoga posredništva koje je nužno za širenje evanđelja.
KARDINAL DE MENDONÇA: Papa Franjo nas često podsjeća da danas ne živimo u epohi promjene, nego u promjeni epohe te da prilike koje danas proživljavamo postavljaju pred nas nove izazove. Temeljni izazov, o kojem nam Jeronim na poseban način govori, svakako je potreba za prevođenjem. Moramo naučiti nove načine na koje ljudi govore, kao što je to on učinio u svojem vremenu. Potrebni su nam kulturni posrednici i ljudi koji će prevesti kršćansko iskustvo u našu složenu svakidašnjicu.
KARDINAL DE MENDONÇA: Danas je nužno ustrajati na kulturnom dijalogu. Taj dijalog valja gajiti s radošću i kreativno, kao što i dolikuje svakomu iskrenomu dijalogu. Biblija je, primjerice, veliki kodni zapis za umjetnost, za književnost i za misao koju je Zapad stvorio. Ne razumijemo slikarstvo, ne možemo dešifrirati velike europske romane, ne možemo dubinski shvatiti naše velike filozofe i umjetnike ako ih ne stavimo u odnos s kršćanskom baštinom. To je jednostavno činjenica. Kršćanstvo je nužni sugovornik kako bi Europljani razumjeli sami sebe. Primjer sv. Jeronima u tom je pogledu poziv na odgovornost i nadahnuće jer je upravo on bio strastveni i mjerodavni kulturni posrednik.
KARDINAL DE MENDONÇA: Ako se Božje otajstvo sriče triptihom Istina, Dobrota i Ljepota, to znači da ova posljednja u sebi sadrži intimni polog koji daje supstanciju našoj vjeri. Bez Ljepote kršćansko iskustvo ostaje nepotpuno jer je Bog Ljepota, sjaj, slava. Kršćanstvo je drhtaj beskrajnoga, strast za apsolutnim, epifanija ljepote koja nas nadilazi. U govoru koji je označio novo razdoblje u odnosu Crkve prema umjetničkomu svijetu papa Pavao VI. je rekao: »Mi vas trebamo. Našoj je službi potrebna vaša suradnja. Jer, kao što znate, naša je služba propovijedati, učiniti dostupnim i razumljivim, štoviše potresno privlačnim, svijet duha, nevidljivo, neizrecivo, Boga. A u tome ste vi učitelji.« Papa Franjo se vratio toj poruci, podsjetivši nas da je »ljepota najizvrsniji put da bi se pristupilo vjeri, više negoli mnoštvo riječi i ideja, jer joj je način djelovanja isti kao i vjeri«. Uistinu, pitanje ljepote apsolutno je središnje pitanje ne samo za ljudsko, nego i za kršćansko iskustvo. Zato je tako važno da se ljepota prigrli kao put evangelizacije.
KARDINAL DE MENDONÇA: Papa Franjo nam pomaže shvatiti da se ne možemo (ili ne smijemo) vraćati unazad, nego smo pozvani sanjati novi svijet, naučivši pouku od ove vrlo teške pandemije. Novi svijet treba, dakle, graditi s novim životnim stilovima, novim ekološkim i okolišnim opredjeljenjima, s novim modelima pravednosti koja će prevladati sablazan nejednakosti i siromaštva. Kao i u Jeronimovo vrijeme, i danas su nam potrebne ruke koje će poduprijeti dušu svijeta.
KARDINAL DE MENDONÇA: Upravo kako bi doskočio pogrješnomu tumačenju riječi »secretum« – koja zapravo izvorno znači »privatni« ili »osobni«, a ne da bi iz nekoga razloga bio »tajan« – Sveti je Otac odlučio promijeniti ime središnjega arhiva Svete Stolice, nazvavši ga »apostolskim arhivom« umjesto »tajnim arhivom«. I apostolska biblioteka i arhiv imaju tri zadaće: čuvati povijesni spomen koji se nalazi u tom kolosalnom i dragocjenom odlagalištu knjiga i dokumenata; učiniti ih dostupnima istraživačima iz cijeloga svijeta; služiti Petrovu poslanju na kulturnom polju, za koje znamo da je vrlo važno za izgradnju mira i za dijalog među narodima.
KARDINAL DE MENDONÇA: Kao i sve europske kulturne institucije, za vrijeme »lockdowna« morali smo zatvoriti, ali smo bili među prvima koji su otvorili svoja vrata, već početkom lipnja. Poštujemo naravno sve sanitarne mjere koje sadašnje prilike zahtijevaju, ali nismo stali u tom služenju Crkve, a to je povijesno i kulturno istraživanje.
KARDINAL DE MENDONÇA: Kad je najavio otvaranje arhivskih fondova iz pontifikata Pija XII. za konzultaciju, papa Franjo je naglasio da se Crkva ne boji povijesti. Upravo zato stavlja dokumente povjesničarima na raspolaganje. Sada je najvažnije da govore dokumenti. Znamo da se to događa samo zahvaljujući metodološki strogu, zrelu i nepristranu proučavanju. Za to su potrebna duga znanstvena vremena, a ne ishitrene senzacionalističke vijesti.
KARDINAL DE MENDONÇA: Prethodni se odgovor također ovdje uklapa. Naša je želja da stručnjaci sada rade svoj istraživački i prosudbeni posao, polazeći od dokumenata koji su sada dostupni. Nadamo se da će se to zanimanje istraživača očitovati i u slučaju blaženoga kardinala Stepinca.
