Čak i oni posve neskloni obiteljskim vrijednostima i poštovanju života danas će se pridružiti demografskomu vapaju koji već tridesetak godina odjekuje i iz crkvenih institucija. Tek je, naime, nova kriza na tržištu rada čitavo društvo uspjela uvjeriti u ono što već desetljećima nagoviještaju ruševne kuće i zapuštena polja diljem Hrvatske: bez demografske obnove materijalna obnova nije ni zamisliva. No u godini koju je sisački biskup Vlado Košić za svoju biskupiju proglasio upravo godinom »velike obnove« iz Kutinskoga dekanata ponikao je neuobičajen podsjetnik da svaka obnova započinje od – obnove duha. Naime, župa bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini – i sama u srcu demografski ugrožena moslavačkoga kraja – nade u svoj posvemašnji oporavak uz Božje milosrđe, svetce, pjesmu položila je i u – vjersko štivo.
Nema, naime, mnogo župa koje svu svoju djecu redovito opskrbljuju katoličkim tiskovinama. No baš se na takav potez nedavno odlučio slatinski župnik Andrzej Wośko kada je u čast župnomu zaštitniku pretplatio sve prvopričesnike i krizmanike na Mali koncil. »Materijalna i duhovna obnova na koju je biskup pozvao nema smisla ako ne obuhvati sve, a 38 naraštaja mojih vjeroučenika uvjerilo me da se u mladež isplati mnogo ulagati. Tako je činio i utemeljitelj moje dehonijanske družbe Leon Dehon. Usto, u vrijeme kada posvuda prevladava slika, šarenilo Maka ‘propovijed’ je koju će djeca najprije čuti. To je važno jer djeca žele sudjelovati u životu naše župe, ali često za to nemaju oslonca u obitelji«, navodi nam župnik svoje motive. Zbog istoga je uvida Wośko i prvi dio pripreme za potvrdu prepustio – roditeljima. »Oni u došašću dovedu svoje dijete na ‘razgovor o vjeri’ i sami ga ispituju preda mnom. Uspjesi su različiti, ali većinom pozitivni jer se i roditelji tada vrate vjerskomu štivu.«
Taj povratak katoličkim je stanovnicima 12 naselja u srcu Moslavine njihov prvi stalni župnik i dodatno olakšao. U predvorju crkve nalazi se, naime, i prava mala knjižnica kojom se svatko može poslužiti. Nije pak slučajno da u njoj uz izdanja posvećena Božjemu milosrđu prednjače životopisi i djela svetaca: gotovo dvadeset njihovih likova resi zidove i prozore dvadesetogodišnje župne crkve. A dva među njima plod su uslišanih molitava. »Sliku Josemarije Escrive donio mi je jedan mladić kojemu je svetac izmolio posao, a svetoga Šarbela darovao je župnik iz Ilove nakon što se po njegovu zagovoru oporavio od moždanoga udara«, navodi župnik Poljak, kojega, veli, posvuda prati troje zagovornika: Ivan Pavao II., Faustina Kowalska i Andrija apostol. No svetci ni za njegove župljane nisu tek ukras na zidu. Svaki je devetnaesti u mjesecu prigoda da se spomenu zaštitnika filijalne kapele u Stupovači sv. Josipa, a za zaustavljanje gorućih ratova u svijetu u molitvi vjernika obraćaju se prvomu dehonijanskomu blaženiku – Ivanu (Juanu) Mendezu.
Premoćna je većina aktivnih župljana ipak odana Božjemu milosrđu, koordinaciju čijih štovatelja u Hrvatskoj vodi upravo župnik Wośko. Tako vjernike čitavoga Kutinskoga dekanata u crkvu bl. Alojzija Stepinca koliko i kardinalov blagdan privlači i proslava Nedjelje Božjega milosrđa. A osim klanjanja na kojem se u godini velike obnove svake prve srijede u mjesecu okupljaju svi župni naraštaji, vjernici se sabiru i u Molitvenoj zajednici bl. Alojzija Stepinca i zajednici molitelja za svećenička i redovnička zvanja. Unatoč prorjeđivanju aktivnosti zbog pandemije koronavirusa, uz ministrante i biskupski imenovane čitače u župi je djelatan i Caritas.
»Širokogrudnost ljudi razlogom je zašto možemo pomoći svim deveterim potrebitim obiteljima u župi«, primjećuje Marica Smola, umirovljena grafičarka koja pomaže i u uređenju crkve vazda ispunjene zelenilom. »Još nije ni započelo došašće, a već su se javili i donatori za božićna drvca.« Njezine riječi potvrđuju Wośkovu misao da tek duhovnost potiče darežljivost. No zasluga je to i župnikove izravnosti, koju hvale brojni župljani.
»Dok drugi svećenici često u propovijedi drže vjeronauk, naš župnik sve to povezuje sa svojim životom«, opisuje krizmanica Mia Kiš.
Da osim župnika moslavačka zajednica ima još jedan magnet, otkriva nam krizmanica Martina Kovačić. »Kad bih morala izdvojiti po čemu je naša župa posebna, to bi sigurno bio naš zbor.« Osim po svojoj veličini i skladnosti pjeva, zbor »AS« poseban je i po tome što probe održava nakon nedjeljne mise, ali i što u njemu pjevaju čitave obitelji. Tako je Dražena i Đurđicu Polak – oboje zaposlene u industriji elektronike – u zbor dovela kći Lucija, studentica varaždinskoga Fakulteta organizacije i informatike. »Dolazim kući svaki drugi vikend jer mi je ovdje lijepo, u zboru se osjećam kao dio zajednice.« Za animiranje te »zajednice« od dvadeset pet pjevača zadužen je Miroslav Švirtlich. »Ponajprije poštujemo liturgiju, a potom ugađamo sebi. Nastojimo i među vjernicima razviti ljubav prema klasičnoj glazbi«, napominje orguljaš i dirigent. A župni »dirigent« Wośko u razvoju koji je poljoprivrednomu kraju donijela industrija pronalazi ponajveći pastoralni izazov. »Mnogi danas ovdje imaju kruha, ali nemaju Boga. Zbog duge vjerske zapuštenosti nastupilo je vrijeme otpada pa je u župi samo trećina obitelji obuhvaćena redovitim pastoralom. No odnekle treba početi, ostaviti se visokoparnosti. Zato se neprestano molimo za obraćenje tvrdokornih srdaca. Bez obraćenja maloga čovjeka ne će biti ničega.«
