Da je Jadran vrlo vrijedan resurs Lijepe Naše, ne misle samo turisti i oni koji od njih žive. Njegova vrijednost nije sadržana samo u ljepoti obale i otoka te kristalno čistu moru, nego i u onom što skrivaju njegove dubine. A upravo nedavno završen projekt otkrio je što se nalazi ispod morske površine.
Naime, početkom godine predstavljeni su rezultati opsežnoga projekta kartiranja morskih staništa hrvatskoga dijela Jadrana. Karta morskih staništa koja je izrađena za 51 posto površine morskih staništa hrvatskoga dijela Jadrana, ističu u Ministarstvu gospodarstva i održivoga razvoja, ključna je za integrirano prostorno planiranje na moru, održivo ribarstvo, održivi turizam te sve ostale aktivnosti koje su vezane uz Sinje more i od kojih žive mnoge obitelji. Dobiveni podatci važni su jer se na temelju njih mogu planirati mjere za očuvanje prirode i održivo iskorištavanje njegovih resursa.
Upravo održivo upravljanje tim vrijednim resursom omogućit će da i buduće generacije mogu uz njega i od njega živjeti. Karta je dostupna na Bioportalu (www.bioportal.hr). Projekt je provelo Ministarstvo gospodarstva i održivoga razvoja od 2018. do 2023., a ukupna je vrijednost 11,9 milijuna eura te je financiran Operativnim programom Konkurentnost i kohezija uz sufinanciranje EU-a od 85 posto. Nacionalni je dio osigurao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Terenskim snimanjima detaljno je kartirano te u potpunosti obuhvaćeno dno do 40 metara dubine te dno unutar zaštićenih područja odnosno nacionalnih parkova, parkova prirode te područja Natura 2000. Uz to su dodatno snimana i izdvojena područja u blizini nacionalnih parkova i parkova prirode te dva područja u epikontinentalnom pojasu, od kojih je jedan u središtu Jabučke kotline. Primjenom direktnih metoda kartirano je više od 6500 km2. Kartiranje je proveo hrvatski konzorcij koji je okupio više od 200 stručnjaka i znanstvenika s područja oceanografije, geologije, ekologije, napredne robotike i umjetne inteligencije. Karta morskih staništa izrađena je kako bi se povećala dostupnost podataka o morskoj bioraznolikosti vezano uz rasprostranjenost vrsta i staništa. To je ujedno najdetaljnija karta takvoga tipa na Mediteranu, a kako navode iz Ministarstva, vjerojatno i puno šire.
Stara korita rijeka
Kartiranje je otkrilo i neke neočekivane nalaze – oko otoka Lastova, Mljeta i Visa otkrivene su strukture promjera 20 metara koje izgledaju kao pčelinje saće, visine četiri metra, za koje nije poznato na koji su se način razvile te se ovoga proljeća planira ekspedicija koja će detaljnije istražiti te strukture. Geolozi su pak vidjeli stara paleokorita naših rijeka. Također, prikupljeni su jako dobri podatci o livadama posidonije (Posidonia oceanica), morske cvjetnice, za koju se dosad prema staroj karti iz 2004. procjenjivalo da je rasprostranjena na 120 tisuća hektara, no nažalost pokazalo se da je ta površina znatno manja od te procjene te se kreće negdje oko četrdesetak tisuća hektara.
Posidonija je endem Sredozemnoga mora, što znači da živi samo u njemu. Ta morska cvjetnica gradi prostrane morske livade na muljevito-pjeskovitom morskom dnu, a riječ je o jednom od najdugovječnijih organizama Sredozemnoga mora jer zbog sporoga rasta neki primjerci posidonije mogu biti stari i više od 1000 godina. U sjevernom Jadranu, gdje je prozirnost vodenoga stupca manja, livade sežu najviše do dvadeset metara dubine, a u srednjem i južnom Jadranu protežu se i do pedesetak metara dubine. Livade posidonije vrlo su važne jer su »tvornice« kisika te su mjesta velike biološke raznolikosti.
Uloga posidonije
Stanište su za više od 20 posto poznatih sredozemnih vrsta – na svakom listu posidonije može se naći više od trideset vrsta alga, a ujedno su obitavališta, mrjestilišta, rastilišta i hranilišta za više od 100 vrsta riba, od kojih većina ima gospodarski značaj. Uz to svojim isprepletenim položenim stabljikama i uspravnim izdancima smanjuju odnošenje sedimenata koje se događa zbog djelovanja morskih struja te imaju i važnu ulogu u kruženju hranjivih soli u moru. Zadržavanjem sedimenta u morskim cvjetnicama stabilizira se morsko tlo i tako sprječava erozija obale, dno ujedno postaje pliće te se valovi udaljavaju od obale, što ublažava eroziju obale tijekom olujnih nevremena, čija se učestalost i jačina povećavaju zbog klimatskih promjena. U predjelima prekrivenim gustim livadama morskih cvjetnica valovi su 10-20 posto niži u usporedbi s predjelima s golim morskim dnom.
»Pluća Mediterana«
Livade morskih cvjetnica imaju važnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena jer pohranjuju ugljik te su na globalnoj razini odgovorne za više od 10 posto ugljika sačuvanoga u oceanu, iako obuhvaćaju tek 0,2 posto ukupne površine dna svjetskih mora. Prema nekim procjenama morske cvjetnice hvataju ugljik do 35 posto brže od tropskih prašuma. U Jadranu žive četiri vrste morske cvjetnice od kojih je najrasprostranjenija posidonija, a njezine su livade posebno vrijedna staništa te je stoga ključno osigurati njihovu zaštitu. Uz njezinu važnost za brojne životinjske vrste kojima je dom, zaštita i hranilište te ulogu u ublažavanju klimatskih promjena, posidonija je ujedno indikator kvalitete mora jer može rasti samo u čistim vodama. Posidonija se naziva »plućima Mediterana« jer je jedan od najvažnijih izvora kisika kojim opskrbljuje obalno more.
Lišće koje se cijeni(lo)
Kao i biljke na kopnu, i posidonija svake godine gubi lišće i obnavlja ga te se odbačeno lišće krajem ljeta i početkom jeseni akumulira na obali. Njezino suho lišće u prošlosti je diljem Sredozemlja imalo široku primjenu, pa se tako u Veneciji upotrebljavalo za omatanje poznatoga venecijanskoga stakla kako bi ga se zaštitilo prilikom transporta, a Egipćani su pak svježemu lišću posidonije pripisivali ljekovita svojstva za bolno grlo i probleme s kožom.
Danas lišće posidonije nema ekonomsku vrijednost i više se ne upotrebljava, no pokazalo se da su naplavljene naslage lišća važne za ublažavanje erozije – odnošenja i trošenja sedimenta s obale, posebno za vrijeme velikih valova. Stoga su livade posidonije najvažniji priobalni ekosustav u Sredozemnom moru, a rastu u područjima gdje je pritisak ljudskih aktivnosti vrlo izražen. Tako sidrenje plovila u livadama posidonije znatno oštećuje mrežu položenih stabljika koje tada lakše razaraju valovi, a ugrožavaju je i alohtone invazivne vrste (poput zelenih alga roda Caulerpa). Uz to ugrožava je i onečišćenje otpadnim vodama, gradnja i nasipavanje iznad njezinih livada, kao i uzgajališta riba i školjkaša, marine i lučice, neki ribolovni alati (koće), a uza sve nabrojeno i klimatske promjene.
Buduća zaštita
Zbog svega toga što joj prijeti, s obzirom na važnost livada te morske cvjetnice, posidonija je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta. No nije posidonija jedina ugrožena. Unatoč svojoj velikoj prirodnoj i gospodarskoj vrijednosti, pod sve većim je pritiskom i sam Jadran. Ekološku stabilnost Jadranskoga mora narušavaju prekomjerna eksploatacija morskih vrsta, klimatske promjene, invazivne strane vrste, organska onečišćenja, zagađenje plastičnim otpadom, degradacija i uništavanje obalnih i pridnenih staništa, onečišćenje bukom, turizam samostalno i kroz sinergijskih učinak. Rezultati projekta pomoći će u određivanju lokaliteta na kojima se može ribariti, mjesta na kojima se smije graditi i izvoditi određene aktivnosti u moru, kao i lokaliteta koja se moraju zaštititi zbog visoke biološke raznolikosti, smatraju u Ministarstvu.
Iskustvo Jabučke kotline
Zaštićena područja jedan su od značajnih mehanizama za očuvanje povoljnoga stanja očuvanosti vrsta i stanišnih tipova, kao i za očuvanje ribljega fonda u gospodarskom smislu, a u Hrvatskoj zaštićena područja čine samo 12,6 posto površine mora pod nacionalnom jurisdikcijom. Ciljevi su Strategije bioraznolikosti EU-a do 2030. postići površinu zaštićenih područja do 30 posto kopna i 30 posto mora, uključujući 10 posto toga pod strogom zaštitom koja podrazumijeva isključenje bilo kakvih gospodarskih aktivnosti, uključujući i ribolov i marikulturu. Kako bi ispunila taj cilj, Hrvatska je 2021. započela proces identifikacije dodatnih područja za zaštitu u Jadranskom moru, s ciljem dosezanja 30 posto zaštićene površine, a u sklopu njih identificirat će se i područja za strogu zaštitu. Sada je zaštićeno manje od 1 posto područja pod morem te je stoga dosizanje cilja od 10 posto velik izazov.
Područje ograničenoga ribolova – Jabučka kotlina – pokazuje da sustavnim i ustrajnim pristupom može doći do oporavka ekosustava i osiguravanja preduvjeta za održivo iskorištavanje prirodnih dobara, posebice ribarstvom. Rezultati projekta kartiranja morskih staništa tako će pomoći u identifikaciji dodatnih područja za strogu zaštitu.
