Jedan od najboljih i najljepših filmova u glavnom programu Zagrebačkoga filmskoga festivala bio je španjolski »Alcarras« na katalonskom jeziku, koji je sada u kinima. To je drugi film Carle Simón koji je, kao što je bio i njezin prvi »Ljeto 1993.«, španjolski kandidat za Oscara. Prvi je to španjolski film koji je osvojio Zlatnog medvjeda na festivalu u Berlinu. I »Ljeto 1993.« na tom je festivalu svojedobno osvojio nagrade, a na ZFF-u 2017. prikazan je u programu PLUS za mlade.
U oba je svoja filma Carla Simón temu pronašla u rodnoj Kataloniji i toplo prikazala život jednostavnih ljudi, ljepotu prirode, odrastanje i običaje. Posebice se ističe izvrsna kamera koja bilježi prekrasne krajolike i voćnjake te portretira stanovnike, pripadnike šire obitelji Solé koja se naraštajima bavi berbom bresaka. Prikladna glazba i pjesme toga područja izazivaju melankoliju, kao kontrapunkt žarkim bojama ruralnoga područja Alcarrasa, dijela Katalonije. Unatoč elementima socijalne drame koja zrcali promjene u današnjem društvu, koje pak donose razmimoilaženja u obitelji, film ima ujednačen tempo i ugodno ozračje.
Zanimljivo je da glume naturščici, i to jako dobro, koji su tamošnji stanovnici i zemljoradnici. Posebice se ističu djeca, djevojčica Iris i njezina dva bratića, i zajedništvo. Najstariji u obitelji je Rogelio, koji se pita vrijedi li danas nekada dana riječ. Naime, bez pisanoga traga voćnjak bresaka dao je njemu zemljoposjednik, a sada vlasnikovi nasljednici žele ga posjeći i staviti solarne panele. Time bi se život Soléovih posve promijenio…
