Tonga, službenoga nazivlja Kraljevina Tonga, s hrvatskoga motrišta država »na kraju svijeta«, u Polineziji u južnom Tihom oceanu, graniči s otočnim državama Fidžijem, Samoom, Niueom i Vanatuom, francuskim prekomorskim kolektivitetom Wallisom i Futunom, prekomorskim francuskim teritorijem Novom Kaledonijom i otočjem Kermadecom koje je dio Novoga Zelanda. Taj arhipelag obuhvaća 169 otoka, od kojih je 36 naseljeno, s ukupnom površinom oko 750 četvornih kilometara razasutih na oceanskom prostoru od 700 tisuća četvornih kilometara. Ima nešto više od 100 tisuća stanovnika, od kojih 70 posto boravi na glavnom otoku Tongatapu, na kojem se nalazi i glavni grad Nuku’alofa s oko 25 tisuća stanovnika. Po političkom uređenju parlamentarna je ustavna monarhija, što znači da ima parlament i vladu te kralja; sadašnji je 61-godišnji ‘Aho’eitu Tupou VI. koji je zasjeo na prijestolje g. 2015. Tonga je od 1900. Ugovorom o prijateljstvu imala status zaštićene države Ujedinjenoga Kraljevstva, no važno je istaknuti da nikada nije bila kolonija niti se odrekla svoga suvereniteta. Potpunu neovisnost od britanske zaštite i pokroviteljstva proglasila je 1970. Duga je to tongaško-britanska priča jer je još g. 1777. britanski mornar i istraživač, glasoviti kapetan James Cook, u svom dnevniku tijekom jedne od triju plovidaba preko Tihoga oceana opisao zaljev Nuku’alofa, u koji se usidrio, i tamošnje mjesto.
Tonganci, polinezijsko-melanezijska mješavina naroda, prema vladinim službenim podatcima, čine više od 98 posto stanovnika, a ostali su Europljani, među kojima su većina Britanci, te narodi iz različitih pacifičkih otoka i Kinezi, a službeni je jezik engleski i tongaški.
Ustav Tonge, revidiran g. 1998., jamči slobodu vjere te nema službenu državnu religiju. Najbrojniji su kršćani, kojih je ukupno oko 63 posto, među kojima je 48 posto protestanata i 15 posto katolika, pa slijede mormoni sa 18 posto i ostali. Katoličku su vjeru na tim otocima navijestili misionari maristi, članovi redovničke zajednice latinskoga naziva Societas Mariae, kratice S.M., u 19. stoljeću. Već 1842. na tom je području utemeljen Apostolski vikarijat srednje Oceanije, promijenio je ime u Apostolski vikarijat Tonga 1937. pa u Apostolski vikarijat Tonga i Nuie g. 1957. te je 1966. podignut u Biskupiju Tonga. Katedralnom je postala crkva Bezgrješnoga začeća u glavnom gradu Nuku’alofi, a biskupija je članica Pacifičke biskupske konferencije, koju čini 17 nadbiskupija, biskupija, apostolskih administratura i misija sui iuris, čiji je predsjednik biskup Tonga kardinal Soane Patita Paini Mafi. Malenoj biskupiji koja se proteže na 170 otoka, od kojih je 169 u državi Tongi i jedan otok u državi Niueu, s ukupno oko 16 tisuća vjernika, u novije se vrijeme nadvila ozbiljna ugroza zbog naglih klimatskih promjena s nesagledivim posljedicama, kao i svim ostalim stanovnicima tih pacifičkih bisera. Prema službenoj biskupijskoj mrežnoj stranici na svih 36 naseljenih otoka Tonge i devet mjesta na otoku Niueu (Alofi, Mutalau, Toi, Makefu, Lekapa, Liku, Tamakautonga, Avatele i Hakupu) pastoralno djeluje 48 biskupijskih i redovničkih svećenika. Pomažu im dva redovnička časna brata i 34 redovnice. Osim spomenute katedrale Bezgrješnoga začeća treba spomenuti i prekrasnu crkvu sv. Ante Padovanskoga također u glavnom gradu Nuku’alofi te biskupijski časopis »Taumu’a Lelei«, čiji je urednik o. Seluini ‘Akau’ola, marist.
Budući da je u cijelu priču o biskupiji Tonga »uvučena« i malena otočna država Niue, koja se nalazi 640 km sjeveroistočno od Tonge, koja je udaljena 2400 kilometara od Novoga Zelanda, valja iznijeti nekoliko osnovnih podataka o njoj. To je jedan od najvećih svjetskih koraljnih otoka površine 260 četvornih kilometara s obalom dužine 64 km. Naseljen je većinskim Polinežanima i ima oko 1700 stanovnika. Najveći je, ujedno glavni, grad Alofi sa 600 stanovnika, a osim njega postoji još 14 sela, od kojih je najmanji Namakulu sa 11 stanovnika, a najveći Hakupu sa 220. Katolika je na otoku 10 posto, a najveća je župa sv. Josipa u Alofi, koju je osnovao g. 1955. o. Herman Joseph Therriault, poznat kao otac Joseph, također marist, američki misionar koji je u Tongu stigao krajem 1951. godine. Spomenuti pomorac James Cook čini se da je prvo posjetio otok Niue pa tek onda Tongu jer je spominje već g. 1774. Niue je jedno vrijeme bio britanski protektorat, ali to je razdoblje završeno 1901. kada je Novi Zeland anektirao otok. Potpunu samoupravnu neovisnost stekao je 1974. odlukom novozelandskoga parlamenta.
