Svaka se zemlja bez obzira na veličinu, zemljopisni položaj, političko uređenje, gospodarsku moć i sl. ponosi svojim posebnostima, znamenitostima i povijesnom baštinom. Međutim, ako se za neku državicu može reći da na malenom prostoru jednostavno obiluje zanimljivostima, ona svakako zaslužuje pozornost. Jedna od njih je Kneževina Andora, smještena u Pirenejima između Francuske i Španjolske. Dakle, na svojih 468 km2 ona je najveća od svih malih europskih država: Malte (316 km2), Lihtenštajna (160 km2), San Marina (61 km2), Monaka (2,02 km2) i Vatikana (0,44 km2). Zatim, jedina je od svih ostalih katalonskih zemalja: Katalonije, Sjeverne Katalonije, Balearskoga otočja i Valencije, s potpunom neovisnošću. Na čelu države nalaze se dva kneza bez ikakvih bioloških srodnosti, koja dijele vlast, što je jedinstven slučaj u svijetu. Jedan suknez sadašnji je predsjednik Republike Francuske, a drugi biskup katalonske biskupije Urgella u Španjolskoj, što znači da su danas to predsjednik Emmanuel Macron i biskup Joan Enric Vives i Sicília.
Prema predaji iz 11. stoljeća, Karlo Veliki dao je povelju Andorcima zbog njihovih zasluga u borbama protiv Maura. Vlast nad tim područjem ustupljena je lokalnomu grofu od Urgella, a potom biskupu urgellske dijeceze. Zbog teritorijalnoga sukoba s francuskim susjedima g. 1278. potpisan je dogovor o zajedničkom upravljanju biskupa zajedno s obitelju Caboet čija su prava nasljedstvom prešla najprije na obitelj Castelbon (Castellbó) pa na francuske grofove od Foixa. Tako je Andora dobila dvojnu političku upravu s dva sukneza, crkvenim i svjetovnim, što je Henrik IV. potvrdio 1607. ediktom po kojem su čelnik francuske države i biskup Urgella sukneževi Andore. No oni danas nemaju nikakvu stvarnu moć jer je stvarna vlast u rukama predsjednika vlade. Trenutačno tu dužnost obnaša Xavier Espot. Zakonodavna je vlast u rukama i parlamenta i vlade.
Andora ima samo šest veleposlanstava diljem svijeta, a na svom području dopušta rad samo francuskomu i španjolskomu. Malena kneževina nema vojsku, nego je pod vojnom zaštitom, dakako, Francuske i Španjolske. Sa svijetom je povezana zračnom lukom Andorra – La Seu d’Urgell, koja je udaljena 12 km u općini Montferrer i Castellbo u Kataloniji, na istoku Španjolske. Ako njezini građani žele putovati vlakom, moraju sa svojega malenoga kolodvora u glavnom gradu Andorre la Velle, koji ima nešto više od 25 tisuća stanovnika, otputovati do francuskoga gradića L’Hospitalet-pres-l’Andorre udaljenoga 10-ak km od granice, odakle se mogu uputiti prema Parizu, Barceloni ili bilo kojemu europskomu ili svjetskomu odredištu. Zanimljivo je da Andora ima pet graničnih prijelaza, ali se samo dvama, na zapadu i jugu, koriste turisti jer su tri ostala vrlo mala i nepoznata. Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da su »domaćini« manjina u vlastitoj zemlji jer Andorci, etnički Katalonci, od oko 78 tisuća stanovnika, prema procjeni Svjetske banke iz 2019., čine samo 33 posto stanovništva. Španjolaca je 43 posto, Portugalaca 11 posto, Francuza 7 posto, a ostalih 6 posto stanovništva su Englezi, Arapi, Nijemci, Židovi i dr. Istodobno to znači da čak dvije trećine državljana Andore nema pravo glasa ili legalnu mogućnost zaposlenja u državnim službama. Iako je službeni jezik katalonski, postoje i francuske i španjolske škole. Većina građana govori najmanje tri, a često i više jezika. No to nije kraj zanimljivostima katalonske kneževine jer 70 posto njezine površine zapravo je nacionalni park pod zaštitom UNESCO-a, a prema jednom istraživanju od njezinih stanovnika na svijetu jedino Japanci žive dulje.
Andora ima umjerenu klimu poput njezinih velikih susjeda, ali zbog velike visine područja ima prosječno više snijega zimi te niže temperature ljeti, što pogoduje planinskomu turizmu. Turizam je glavna andorska gospodarska aktivnost. Godišnje je posjeti oko 9 milijuna turista, a prihodi od turizma čine oko 80 posto ukupnoga BDP-a. Osim toga, njezino je gospodarstvo prilično moćno i zbog »poreznoga raja«, tj. besporeznih proizvoda.
Zanimljiva je i podjela Andore na sedam administrativno-upravnih cjelina, koje se nazivaju župama (parroquies), koje su istodobno i granice sedam rimokatoličkih župa u mjestima: Andorra la Vella, Canillo, Encamp, Escaldes-Engordany, La Massana, Ordino i Sant Julia de Loria.
Stanovništvo Andore sa 90-ak posto većinski je katoličko, a ostali pripadaju Anglikanskoj Crkvi, Crkvi ujedinjenja, Novoapostolskoj Crkvi i drugim vjerskim zajednicama. Kršćanstvo je dolinom Andore pronio, najvjerojatnije, sv. Just, prvi poznati biskup Urgella u 6. st. Španjolska biskupija Urgell sufraganska je biskupija metropolije Tarragona, prema popisu iz 2018. ima oko 215 tisuća stanovnika, ima 363 župe, među kojima su i one u andorskom dekanatu, u kojem trenutačno pastoralno djeluje deset svećenika. Župa Andora la Vella sjedište je andorskoga dekanata, najnaseljenija je, u njoj se nalazi sjedište nacionalnoga Caritasa i druge crkvene ustanove. Zaštitnik joj je sv. Stjepan prvomučenik, a na njezinu se području nalazi i drevna crkva sv. Estabana iz 12. st. Canillo je prostorno najraširenija župa, zaštitnik joj je sv. Saturnino, mučenik iz Toulousea iz 3. st. Tamošnja crkva ima jedan od najvećih tornjeva sa satom u Andori, a na njezinu se području nalazi i Grandvalira, najpoznatije skijalište u Andori. Župa Encamp nalazi se u središnjem dijelu Andore, zaštitnica joj je španjolska mučenica sv. Eulalia de Merida, koja je 304. podnijela mučeništvo za vrijeme Dioklecijanova progonstva. Župa Escaldes-Endorgany najmlađa je, osnovana 1978., pod zaštitnikom sv. Petrom i u njoj se nalazi srednja škola s internatom sv. Obitelji. La Massana i Ordino nalaze se na sjeverozapadu zemlje u dolini Valire del Norte okružene vrlo visokim planinama, među kojima i najvišom Coma Pedrosa sa 2943 m. Sant Julia de Loria najjužnija je župa Andore posvećena istoimenoj mučenici iz Kartage iz 5. stoljeća.
Joan-Enric Vives i Sicília, rođen g. 1949. u Barceloni, sadašnji je biskup katalonske biskupije Urgell i po službenoj dužnosti suknez Andore, pa je i crkveni i svjetovni velikodostojnik. Naslijedio je prethodnika na biskupskoj stolici Joana Martíja Alanisa 12. svibnja 2003., a 10. srpnja 2003. godine položio ustavnu zakletvu kao novi suknez Andore u sjedištu Općega vijeća Andore »Casa de la Vall« u glavnom gradu Andori la Vella. Ta je povijesno znamenita zgrada sagrađena 1580. i zaštićeno je kulturno dobro Andore. Današnjega je biskupa i kneza Andore papa Benedikt XVI. imenovao naslovnim nadbiskupom.
